Dok Kina mapira podmorje Tihog oceana, kako je prenio Reuters, što mnogi interpretiraju kao pripremu za mogući rat s Amerikancima nekad u dalekoj budućnosti, omjer snaga pod morem pokazuje da Trumpove trupe još imaju prevlast, prije svega temeljenu na nuklearnim reaktorima koji pokreću američke podmornice i nosače aviona.
Kina provodi intenzivna istraživanja i nadzor morskog dna u nekoliko strateških područja planeta, uključujući Tihi, Indijski i Arktički ocean, kako javlja Reuters. Deseci istraživačkih brodova angažirani su u misiji mapiranja morskog dna u vitalnim strateškim regijama svjetskih oceana. Neka od istraživanja odnose se na mineralna nalazišta i ribolovna područja, ali podaci koje su brodovi prikupili imaju i vojnu primjenu - prema riječima pomorskih stručnjaka, to Pekingu pruža detaljnu sliku pomorskog okoliša u kojem će se odvijati podvodne bitke u slučaju sukoba. Nekoliko stručnjaka koje je intervjuirao Reuters vjeruje da ovo sustavno prikupljanje podataka služi za izgradnju vrlo detaljnog znanja o podvodnom okolišu, potencijalno ključnom u slučaju podvodnih vojnih operacija protiv Sjedinjenih Država i savezničkih zemalja.
Kineska ratna mornarica najveća je, zapravo najbrojnija na svijetu po broju brodova i sve otvorenije izaziva desetljećima dugu američku pomorsku nadmoć. U središtu ove nove utrke u naoružanju nalaze se dva ključna simbola vojne moći: nosači aviona i podmornice. Dok Peking ulaže golema sredstva u izgradnju flote koja može projicirati snagu daleko od svojih obala, Washington se oslanja na tehnološku superiornost i globalnu mrežu baza kako bi zadržao prednost. Ova usporedba otkriva stvarne kapacitete dviju sila u areni koja će definirati 21. stoljeće.
Nosači aviona: simboli moći
Sjedinjene Države i dalje međutim suvereno vladaju morima s flotom od jedanaest super-nosača na nuklearni pogon, od kojih svaki predstavlja plutajući grad i vojnu bazu neograničenog dometa. S druge strane, Kina trenutno raspolaže s tri nosača aviona. Prva dva, Liaoning i Shandong, koriste zastarjelu "ski-jump" rampu za polijetanje zrakoplova, što ograničava težinu i dolet borbenih aviona.
Pravi iskorak predstavlja njihov treći i najmoderniji nosač, Fujian, koji je ušao u službu krajem 2025. godine. Sa svojih više od 80.000 tona deplasmana, Fujian je prvi kineski nosač opremljen naprednim elektromagnetskim katapultima (EMALS), tehnologijom koju posjeduje još samo najnoviji američki nosač klase Gerald R. Ford. Ovaj sustav omogućuje lansiranje težih i bolje naoružanih zrakoplova, uključujući nove nevidljive (stealth) lovce J-35 i zrakoplove za rano upozoravanje KJ-600, čime se značajno povećava borbena moć kineske flote.
Unatoč tehnološkom skoku, ključne razlike i dalje postoje. Svi američki nosači su na nuklearni pogon, što im omogućuje da plove desetljećima bez potrebe za dopunom goriva. Kineski nosači, uključujući Fujian, koriste konvencionalni pogon, što im ograničava domet i zahtijeva stalnu logističku potporu tankera. Razlika je i u veličini: klasa Ford istiskuje oko 112.000 tona i nosi više od 75 zrakoplova, dok Fujian može primiti između 40 i 60. Ta razlika odražava se i na cijeni - američki div košta oko 13 milijardi dolara, dvostruko više od procijenjene vrijednosti Fujiana od oko šest milijardi dolara.
Njihove glavne luke također otkrivaju strateške prioritete. Dok su američki nosači raspoređeni globalno, s ključnim bazama na Pacifiku u San Diegu, Pearl Harboru i japanskoj Yokosuki, Fujian je usidren u pomorskoj bazi Yulin na otoku Hainan. Ta lokacija, na vratima Južnog kineskog mora, jasno signalizira regionalne ambicije Pekinga.
Podmornička utrka u tihim dubinama
Dok su nosači aviona vidljivi simboli moći, prava strateška borba za prevlast vodi se ispod površine. I kineska podmornička flota, s ukupno oko 70 do 80 plovila, brojčano je najveća na svijetu. Međutim, većinu čine moderni, ali konvencionalni dizelsko-električni modeli, čija je izdržljivost pod vodom ograničena. Američka flota broji oko 71 podmornicu, no sve su isključivo na nuklearni pogon, što im daje gotovo neograničen doseg i sposobnost da tjednima ostanu skrivene u dubinama.
Ključni fokus Kine sada je na ubrzanoj izgradnji nuklearne podmorničke flote. U brodogradilištu Bohai u Huludau prošireni su kapaciteti, što je omogućilo Kini da po prvi put u povijesti godišnje porine više nuklearnih podmornica od SAD-a. Od 2022. godine porinuto je čak devet napadnih nuklearnih podmornica klase Type-093B, opremljenih vertikalnim lanserima za krstareće rakete. U pripremi su i još naprednije klase, Type-095 i Type-096, za koje se očekuje da će značajno smanjiti tehnološki jaz u odnosu na američke konkurente.
Unatoč napretku, američke podmornice klasa Virginia i Seawolf i dalje se smatraju znatno tišima, što je presudna prednost u podvodnom ratovanju. Buka je "Ahilova peta" starijih kineskih modela, jer ih čini lakšom metom za detekciju. Ipak, analitičari upozoravaju da bi nova generacija kineskih podmornica mogla dostići razinu buke ruskih podmornica klase Akula, što bi predstavljalo ozbiljan izazov za američku protupodmorničku obranu.
Strateško oružje iz dubina
Najveću prijetnju predstavljaju kineske podmornice s balističkim projektilima (SSBN), okosnica njihove pomorske nuklearne komponente. Šest podmornica klase Type-094 Jin naoružano je projektilima JL-3. S procijenjenim dometom većim od 10.000 kilometara, JL-3 može dosegnuti cijeli kontinentalni dio Sjedinjenih Država bez napuštanja sigurnosti Južnog kineskog mora. Svaki projektil može nositi više neovisno usmjerenih nuklearnih glava (MIRV), što komplicira bilo kakav pokušaj proturaketne obrane.
SAD se oslanja na 14 podmornica klase Ohio, od kojih svaka nosi do 20 projektila Trident II D5, koji se smatraju najpouzdanijim sustavom te vrste na svijetu. Kineske napadne podmornice naoružane su krstarećim raketama CJ-10 za napade na kopnene ciljeve i naprednim protubrodskim projektilima YJ-18, poznatima kao "ubojice nosača".
Međutim, Kina se suočava s velikim geografskim ograničenjem. Da bi njene podmornice stigle do otvorenih voda Tihog oceana, moraju proći kroz uske i gusto nadzirane prolaze u takozvanom "Prvom otočnom lancu", poput tjesnaca Miyako i kanala Bashi. Ti su prolazi zasićeni američkim i savezničkim senzorima, što svaki pokušaj neopaženog prolaska čini iznimno rizičnim. Zbog toga Kina primjenjuje "strategiju bastiona", koristeći Južno kinesko more kao zaštićeno područje iz kojeg njezine balističke podmornice mogu sigurno djelovati pod zaštitom zračnih i pomorskih snaga.
