Mudre zemlje štede i provode reforme kad je dobro, a kad krene loše, onda potrošnjom spašavaju gospodarstvo. Hrvatska sve radi obratno. I to uporno i neprekidno. Ništa nismo naučili iz pogrešaka Ive Sanadera, koji je na sve strane kupovao glasove kako bi dobio izbore 2007. godine. Hrvatska je tad rasla na krilima jeftinih kredita, rasle su cijena nekretnina, ali i javne investicije (kasnije je postalo jasno da su one samo poluga za izvlačenje novca u privatne džepove).
Ali tad nikoga nije bilo briga. Bilo je novca, raslo se. A onda je stigla 2008. godina i čuvena Sanaderova: "U banani smo". Ta banana je potrajala dugih šest godina, najdulje u Europi, i dodatno osiromašila građane. Sad je napokon kriza prestala, ali umjesto da to posluži za novi iskorak u politici, sve se nastavlja po starom. Država je sljedeće godine digla proračun za pet milijardi kuna, na rekordnih 133 milijarde kuna.
Prije krize, točno prije deset godina, država je trošila 106 milijardi kuna. Vidi li itko koliko se život popravio zbog 27 milijardi kuna veće potrošnje? Teško. Hrvatska je upravo pala za osam mjesta po ljestvici Doing Business koja mjeri lakoću poslovanja. Sad smo na 51. mjestu. Prije točno godinu dana potpredsjednica Vlade za gospodarstvo Martina Dalić je, zanesena optimizmom, najavila: "Za godinu i pol ćemo napredovati na ljestvici Doing Business za deset mjesta".
No Hrvatska je na dnu i po ostalim ljestvicama koje mjere napor potreban da se živi od vlastitoga rada. Po ekonomskim slobodama smo na dnu pa je teško govoriti o nekom divljačkom kapitalizmu. Dapače. Također i po mogućnosti da posao bude lako dostupan, ali i da poslodavci mogu optimizirati potrebnu radnu snagu. Jedna smo od najsiromašnihih zemalja EU. Pretekla nas je i Rumunjska po bogatstvu, a trećina građana nam je na rubu siromaštva.
Plaće polako rastu, ali i dalje zaostajemo, i to debelo za bivšim tranzicijskim zemljama. Što se tiče gospodarskog rasta u zadnjih šest godina, ne trebamo ni pričati. Ostale tranzicijske zemlje, od Estonije pa do Mađarske, rasle su po stopama od 25 do 12 posto, a mi smo pali jedan posto! Upravo o takvom stanju je, za neke pomalo iznenađujuće, progovorila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Jasno, nije tu riječ samo o banalnom sukobu Pantovčaka i Banskih dvora koji - ponajprije na razini političkih taština - tinja već jako dugo. Sad su, uz nedvojbenu želju da se reforme pokrenu (koja je očito artikulirana u njezinu savjetničkom gremiju), u igri i dva bitna uloga. O jednom se zna relativno malo, a to su suprotstavljene uloge koje premijer i predsjednica igraju u drami oko Agrokora. Jasno je da ne igraju za isti tim, a predsjednica je svoje karte u velikoj mjeri otkrila tijekom boravka u Sočiju.
Drugi je ulog podrška HDZ-a njezinoj kandidaturi na drugim predsjedničkim izborima. Ta je podrška, naime, prilično neizvjesna. I dok je Plenković u Saboru raspravljao s Marasom i Pernarom, predsjednica države je nedvosmisleno poručila da se malo toga napravilo i u ekonomiji i u društvu.
"Predugo stojimo, a drugi nas prestižu ili nam sve više odmiču. Naši rezultati dobivaju pravu vrijednost kad se uspoređujemo s pravom konkurencijom. Slijedom takvog pristupa možemo zaključiti kako slika nije blistava niti nam daje razloga za zadovoljstvo, nego naprotiv, za nemir i tjeskobu. Za osjećaj potrebe za žurnim djelovanjem", bila je nadahnuta Grabar Kitarović.
Navela je samo neke primjere od kojih Vlada bježi. Primjerice, iako se hvalimo izvozom, omjer izvoza u odnosu na BDP nam je jedan od najlošijih u srednoj Europi. Imamo najniža socijalna davanja za mlade, nastavila je, zato odlaze. A naše obrazovanje daje loše rezultate. Napomenula je da su strukturne reforme postale apstraktan pojam, ali da to ne može biti izlika da ne radimo na reformi zdravstva, pravosudnog i mirovinskog sustava.
Predsjednica ih nije spominjala, ali postoje i ljestvice na kojima smo prvi. U krizi je socijaldemokratska vlada dizala poreze na sve što je mogla: potrošnju, trošarine, štednju, ukidala olakšice, a tek u zadnjoj godini mandata išla je malo rasteretiti rad. Plenkovićeva vlada provela je poreznu reformu, rasteretila je od poreza one veće plaće, ali je zato digla PDV na ugostiteljstvo, poskupjela struju, cestarine, vjerojatno uskoro i vodu. Iako su smanjili porez na dobit poduzetnicima za dva postotna poena, još smo jedna od najoporezovanijih zemalja.
Nastavak na sljedećoj stranici...
