Luksuz koji si mogu priuštiti samo bogatije zemlje. A čak i sve bogate zemlje brinu o osnovnim životnim potrebama i onih siromašnijih pa svugdje imamo niže stope PDV-a za hranu. Kod nas je niži PDV na prehrambene proizvode izuzetak pa tako dolazimo do apsurda da je jeftinije kupovati prehrambene namirnice u Njemačkoj nego u Hrvatskoj, iako im je prosječna plaća 1000 eura viša nego kod nas!
Država kaže da ne može naći od dvije do tri milijarde kuna rasterećenja za hranu. Ali zato proračuni za sljedeće tri godine otkrivaju da će biti više novca za zaposlenike državnih i javnih službi, povlaštene mirovine, borbene avione, blindirane limuzine, nove aute...
Ravnateljica Ekonomskog instituta Maruška Vizek otvoreno kaže da je to podsjeća na vrijeme Ive Sanadera! I tad je padao javni dug jer se slijevalo više novca od poreza, a padao je i deficit. Istim stvarima se sad hvale u Plenkovićevoj vladi kao jasan znak da država ide "dobrim putem". I da s rastom od 2,5 do 2,9 posto možemo uspješno živjeti.
"Vlada ne razmišlja unaprijed, ne misle o tome što će se dogoditi kad dođe prva nova kriza. A ona će stići. Rashodi koji su fiksirani neće se smanjivati, a kad padnu prihodi, opet možemo očekvati rast javnog duga. Nekad smo bili treća najbogatija tranzicijska zemlja, a sad smo drugi po siromaštvu. Ali i najsiromašniji Bugari rastu brže od nas pa će nas uskoro prestići. A u Hrvatskoj se više nitko ne bavi ni štednjom ni reformama", kaže ogorčeno Vizek.
Teško je reći da Plenkovićeva vlada nije svjesna da su reforme potrebne. Dovoljno je samo pogledati opsežni plan reformi koje smo obećali provesti do kraja godine i uputili ih Europskoj komisiji. Čovjeku se zavrti u glavi samo kad vidi na čemu je sve moguće postići uštede i barem malo rasteretiti gospodarstvo. Od besmislenih pregleda, obrazaca, biljega, pečata... Pobrojane su i one važnije reforme.
Obećali smo da ćemo do kraja godine uvesti pošteniji sustav plaća u javnoj upravi kako bi bili nagrađeni oni koji doista bolje rade. No to više nitko i ne spominje. Obećali smo napraviti i jedinstveni sustav za pravedniju socijalnu pomoć. I sama Vlada u svojim analizama priznaje i navodi da trenutačno imamo 132 nacionalna i 2680 lokalnih sustava pomoći, a oni su svi zajedno neučinkoviti. Nije se krenulo ni u objedinjavanje inspekcija.
Najavljivalo se učinkovito upravljanje imovinom i tvrtkama u državnom vlasništvu, a ove godine imamo prihod 800 milijuna manji od planiranog! I sljedeće tri godine prihod od imovine neće rasti, nego će većina i dalje ostajati mrtvi kapital. Reforma pravosuđa, koja je najavljena na početku godine, stala je promjenom ministara. Nema ni zakona o agencijama koji bi na jedinstveni način regulirao njihovu potrošnju, jer su već identificirane moguće uštede u stotinama milijuna kuna.
Obećavali su i bolju decentralizaciju, porez na imovinu koji bi rasteretio plaće, jedinstvene točke za poduzetnike, bolju županijsku državnu upravu, objedinjavanje katastra i gruntovnice... I možda najvažnije, reformu obrazovanja. Sve smo to obećali. I ostali na lijepom popisu želja. Početkom godine je donesen i akcijski plan rasterećenja gospodarstva. Imenovano je i povjerenstvo. Plenković je najavio milijardu i pol ušteda! Ništa od toga.
Te silne planove, najave o rasterećenju, analize i studije, predsjednica države je žestoko napala i poručila da je sve to korisno, ali da trošimo previše vremena bez opipljivih rezultata: "Nadam se da ćemo ovdje razgovarati za nekoliko godina o rezultatima, a ne o planovima i nerealiziranim projektima!" Predsjednica je direktno prozvala premijerovu političku strategiju, premda ga izrijekom nije spomenula: "Mi kao dužnosnici ne trebamo samo oslušivati bilo naroda, nego ga i voditi", rekla je predsjednica.
HDZ je prozivao Kukuriku koaliciju da godišnje 100.000 ljudi napušta zemlju zbog njihove politike. Sad su brojke na 80 do 90 tisuća ljudi koji odlaze, a ništa se ne mijenja. Prilično je jasno da mladi ne napuštaju zemlju samo zbog zarade i više plaće. Istraživanja su pokazala da oni u ovakvoj državi ne vide perspektivu za svoju djecu, ne mogu imati kvalitetan društveni život, ne vjeruju sustavu, ne vjeruju da mogu na pošten način naći posao...
Nastavak na sljedećoj stranici...
