'Kolindini domoljubi' koji su u Argentini tražili spas

Nakon Drugog svjetskog rata mnogi su Hrvati u Argentini pronašli slobodu u kojoj su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskoga naroda i domovine, kazala je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović primajući u ponedjeljak povelju počasne građanke Buenos Airesa u tamošnjoj gradskoj vijećnici.

Predsjednica je kazala da je ponosna na sve naraštaje Hrvata koji su stigli u Argentinu i tamo krenuli ispočetka te "skromno živjeli kako bi mogli pomagati svome zavičaju iz tuđine", stoji u priopćenju iz njezina ureda 

Ovdje vrijedi podsjetiti da je dobar dio tih "Hrvata koji su mogli svjedočiti svoje domoljublje" pobjegao iz Hrvatske ne zbog zabrane domoljublja već zato što su bili ustaše. 

Najveći argentinski arhiv dokumenata povezanih sa spašavanjem nacista i raznih drugih kolaboratora krio se iza nekad luksuzne fasade Hotela de Inmigrantes. Kako to u svojoj knjizi piše Uki Goni, velebna zgrada pružala je privremeno utočište novopridošlim doseljenicima, a u međuvremenu je postala arhiv gdje su spremljeni brojni specifični dokumenti o imigrantima i imigraciji. Goni kad je pokušao pretraživati arhive morao se pretvarati da ga uopće ne zanimaju nacisti pa je tek s vremenom uspio zadobiti dovoljno povjerenja čuvara arhiva, a s time i pristup doslovnom brdu neorganiziranih dokumenata na jednom katu.

"Kad sam počeo raditi tamo 1998. godine bila je to noćna mora gomila starih prašnjavih dokumenata razbacanih po podu i policama bez ikakvog reda i načina. Te godine se čak i jedna mačka omacila na gomili starih dokumenata. Isprva sam nosio gumene rukavice i masku za lice, ali sam poslije odustao od svega", napisao je Goni u svojoj knjizi.

Bez obzira na sve, uspio je pronaći dokumente koji pokazuju da je čak i zloglasni Adolf Eichmann savršeno legalno ušetao se u Argentinu. Jedan dokument posebno je bitan za Hrvatsku, a riječ je o dokumentu pod brojem 72513/46 gdje se dozvoljava ulazak oko 2.000 hrvatskih državljana, većinom dužnosnika i vojnika NDH.

Ovo je kratki popis samo nekih ustaša iz spomenutog dokumenta, ali drugih koji su pobjegli u Argentinu, a praktički je to bio cijeli državni vrh NDH.

Vjekoslav Vrančić

U NDH je obnašao razne dužnosti, pa i ministarske. Zastupao je NDH u odnosima s njemačkom vojskom, a 1944. godine postaje ministar za obrt, veleobrt i trgovinu. Nakon rata je uhićen i godinu dana je proveo po logorima u Italiji. Na Božić 1946. godine bježi iz logora u Afragoli kod Napulja i početkom 1947. godine odlazi u Argentinu. Godinu dana kasnije u Argentini su mu se pridružili supruga i dva sina, koji su do tada živjeli u Austriji.

Josip Berković

Potpredsjednik Sabora Nezavisne države Hrvatske, veleposlanik NDH u Slovačkoj. Nakon kraja Drugog svjetskog rata iz Bratislave bježi za Argentinu gdje je radio kao liječnik i surađivao s raznim organizacijama hrvatskih emigranata.

Dinko Šakić

Oženjen Nadom Luburić, polusestrom zloglasnog ustaškog zapovjednika Vjekoslava "Maksa" Luburića koji je u to vrijeme bio šef III. odjela Ustaške nadzorne službe posebno zadužene za organizaciju i održavanje koncentracijskih logora. Zbog nepotizma i korupcije u ustaškoj državi je Šakić brzo napredovao kroz hijerarhiju ustaških logora pa je jedno vrijeme bio pobočnik zapovjednika logora Stara Gradiška, a dvije godine je bio zapovjednik Jasenovca. Kasnije se on branio da je bio zapovjednik samo 92 dana i da za njegove uprave nije ubijen nijedan zatvorenik. U Argentini se obogatio, a navodno se susreo i s Franjom Tuđmanom tijekom predsjednikova posjeta južnoj Americi. Nakon desetljeća mirnog života je uhićen i izručen hrvatskoj gdje je 1999. godine osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina nad civilnim stanovništva. Kaznu je služio u Lepoglavi, a umro je 2008. godine nakon duge i teške bolesti. 

Suđenje je uvijek smatrao farsom i nikad nije prihvatio presudu. "Jedna je stvar što je sudac Tripalo jedan od najboljih sudaca u Hrvatskoj, a druga što mi je hrvatski sud morao izreći presudu koja je bila već donesena i prije mog spektakularnog navodnog 'otkrića' u Argentini. Sudac Tripalo se morao truditi da nađe pravni okvir potreban za osudu, koja je izrečena pod pritiskom stanovitih međunarodnih čimbenika i na temelju lažnih, 'dresiranih' svjedoka i falsificirane dokumentacije po Ozni i Udbi. Pogledajte tisak iz vremena mog procesa pa ćete vidjeti bezobraznih i nedopustivih zahtjeva, čak i zapovijedi da me se mora osuditi. U stvari, nije bilo suđeno meni kao osobi, jer ja sam bio samo simbolična figura", rekao je Šakić u jednom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Danijel Crljen

Bio je jedan od pregovarača ustaške vojske sa saveznicima kod Bleiburga. Njemu osobno je britanski časnik Scott rekao da s ustašama treba postupati kao s bandama zato što su nastavili s ilegalnim borbama nakon potpisivanja primirja. Nakon propadanja tih pregovora, se povlači u šumu, ali je zarobljen u talijanskom gradu Fermu. Spašavaju ga neki ustaški časnici i omogućuju mu bijeg u Argentinu. 

Ćiril Čudina

Prije dolaska Ante Pavelića zapovjednik Glavnog ustaškog stana bio je Čudina, a nakon 1941. godine je dobio čin potpukovnika. Osnovao je i prvu hrvatsku pukovniju da bi pred sam kraj Drugog svjetskog rata pobjegao u Austriju, a otamo u Italiju gdje je boravio u nekoliko zarobljeničkih logora. Iz Italije je pobjegao za Argentinu.

Ante Elez

Bez pristupa izvornim arhivskim materijalima teško je točno reći tko je bio Elez, ali neki izvori ga spominju kao zapovjednika dalmatinske, 3. satnije, čuvara logora Jasenovac.

Mirko Eterović

Tek sredinom 1999. godine su argentinske vlasti protjerale umirovljenog sveučilišnog profesora Mirka Eterovića zbog optužbi da je vodio dva koncentracijska logora u hrvatskoj. Predavao je lingvistiku i latinski na sveučilištu u Cordobi. "Jučer je govorio da je branio Židove, Srbe i Talijane koji su živjeli u Hrvatskoj, ali mi smo uvjereni da se radi o istoj osobi koja je zapovijedala logorima i predsjednik Carlos Menem je dao odobrenje da ga se protjera", kazao je visokotiražnom argentinskom Clarinu šef vladinog ureda za borbu protiv rasizma Victor Ramos.

Nastavak na sljedećoj stranici...