Služba je više od umjetnosti, znanosti, sporta ili šaha. I više od politike. To je čisti, nepatvoreni život. Jedino ne smiješ dozvoliti da te stres uništi. Moraš živjeti zdravo, to bih ja htio - doživjeti stotu, kao Budimir Lončar, kao Joža Manolić, rekao je Ante Barišić, bivši djelatnik SDS-a RSUP-a SRH, kolokvijalno Udbe.
Bilo je to točno godinu dana prije smrti, koja je prošla ispod svih (medijskih) radara, ali je iznenadila sve koji su ga poznavali.
Barišić je, naime, bio mlad: rođen 1957, vodio je računa o svom zdravlju, bio je vitak, u dobroj kondiciji, mentalno svjež kao malo tko. Barišić je u Udbi bio "zadužen za vjerske zajednice" - špijunirao je crkve, Katoličku i Pravoslavnu, ali i ostale - što nije mogao svaki balvan. Crkva je išla samo intelektualcima.
Treba, naime, znati što je euharistija, što koncil, što postkoncilska crkva, što su enciklike, bule, objave, što su sakramenti i tako dalje i tomu slično. Barišić je bio jako načitan. Briljantno je pamtio imena, zgode, događaje, suradnike - a u jednom od velikih hrvatskih političkih procesa, onome u kojem je Tomislav Karamarko tužio Josipa Manolića zbog tvrdnji da je bio doušnik Udbe, Barišić se pojavio kao Manolićev krunski svjedok.
Bio je vrlo raspoložen i za naredna svjedočenja - u novim predmetima - jer se, prema nekim indicijama, njemačko pravosuđe neće zaustaviti na Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, već će nastaviti procesuirati aktere drugih Udbinih ubojstava. Na njegovu smrt utoliko pada sjenka sumnje, tim prije što je nedavno umro i drugi važan ključar Udbinih tajni, Jan Gabriš - voditelj arhiva službe državne sigurnosti, čovjek koji je uz Perkovića i Mustača morao znati najviše od svih.
Perković je - navodno - tvrdio da Gabriš jedini ima popis svih suradnika Udbe u Hrvatskoj, s punim imenima i kodnim nadimcima. Gabriš je, što daje dodatnu dozu misterije priči, izvršio samoubojstvo: hicem iz pištolja, na gradskom groblju u Jaski. Od smrti do ukopa prošlo je punih osam dana. Bio je sudionik nekoliko najvažnijih tajnih operacija republičke SDS, ali i hrvatske SOA-e.
"Gabriš je od prošle godine bio u intenzivnim kontaktima s njemačkim istražiteljima i pristao je na suradnju kako bi se rasvijetlila, ali i procesuirala ubojstva na tlu Njemačke. Nije imao rak, a da i jest, neobično je da bi se išao ubiti čim je to saznao. On je ubijen baš poput Marka Bezera, bivšeg šefa osječke UDBA-e 1993-e čije je tijelo nađeno uz savski nasip, a pištolj kojim se navodno ubio, u rijeci Savi. I Bezer je ubijen jer je pristao na suradnju s Nijemcima", rekao je novinar Željko Peratović, dobar poznavatelj problematike.
Mediji su objavili da je umro nakon kraće i teške bolesti. Hrvatska je u godinu dana ostala bez dvojice ljudi koji su znali bezbroj Udbinih tajni, i obje su smrti bile - blago rečeno - neobične. Samo to?
Ante Barišić je, pak, u svom stanu mrtav ležao navodno puna tri dana.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
trebamo li žaliti za ovom "đubradi"?