Vrhovni sud raspravljao je u četvrtak o žalbi Davida Komšića na presudu kojom je dobio 30 godina zatvora zbog ubojstva Kristine Krupljan.
Komšić se na raspravu o žalbama javio videolinkom iz kaznionice u Lepoglavi. Slušao je sat vremena dok je sutkinja obrazlagala presudu nepomično gledajući u pod, a nakon toga se on obratio sudskom vijeću.
"Poštovani sude, ja sam odmah kad sam došao sebi i shvatio što sam napravio zatražio oca da me vozi u policiju gdje sam sve priznao, a to sam i ponovio na Odvjetništvu i rekao da mi je žao i da se kajem zbog toga što sam učinio. Još kao dijete sam imao psihičkih teškoća koje su utvrđene. Zbog toga sam se liječio u BiH. Ja sam o tome govorio i sudskim vještacima, međutim sud tome nije pridao nikakvu važnost. U tom momentu kad sam to počinio, nisam imao ni 20 godina. Žao mi je, žao mi je obitelji pokojne Kristine, svoje obitelji koja također nosi posljedice. Žao mi je što sam Kristini i njezinom djetetu oduzeo pravo na život. S njom sam proveo pet najljepših godina svog života. Ne prođe ni dan da je se ne sjetim. Sjetim je se svakog jutra, svakog dana i svake večeri prije nego idem spavati. Kad god čujem pjesmu koju smo voljeli ili se sjetim filma koji smo gledali zajedno, dao bih svoj život da vratim njen", rekao je Komšić
Komšić je 88 puta nožem ubo i porezao svoju bivšu djevojku koja je preminula od težine ozljeda. U trenutku napada Kristina je bila trudna s drugim muškarcem. Komšić ju je ubio dok su nakon večere sjedili u njenom automobilu ispred ulaza zgrade u Prilazu sv. Josipa Radnika na zagrebačkoj Volovčici, gdje je Kristina živjela s mamom. Sa suvozačkog mjesta gdje je sjedio, Komšić je Kristinu lijevom rukom pritisnuo na vozačko sjedalo kako se ne bi mogla osloboditi i micati. Potom ju je 73 puta ubo nožem te joj zadao još 15 ubodno-reznih rana po tijelu i glavi, većinom u vrat i glavu.
"Kristina se pokušala braniti, a nije umrla trenutno, već je jako patila, rekla je zamjenica županijskog državnog odvjetnika Natalija Slavica, podsjetivši na zločin koji se dogodio 22. veljače 2017."
Ono što je prestravilo javnost u cijeloj regiji jest način na koji je tako mlada osoba ubila drugu mladu osobu. Samo mjesec dana kasnije, slično kao i Komšić, sablazan je izazvao i Tin Šunjerga, 19-godišnjak koji je 25. ožujka hladnokrvno iz pištolja ubio oca i majku.
O golobradim ubojicama progovorili su tako i psiholozi te pokušali odgonetnuti o kakvom je psihoprofilu riječ.
Zagrebački psiholog Ivan Modrušan smatra da takvi ljudi imaju određeni poremećaj osobnosti i ne razvijaju normalne odnose s drugim ljudima nego najčešće nastupaju s nekom agresivnošću:
"Imaju potrebu dominirati odnosom, ne suosjećaju s drugima niti u odnosu s drugima traže bilo kakvo međusobno razumijevanje. Rukovode se nametanjem vlastite volje."
Psiholog Modrušan tada je rekao da smatra kako se takve osobe rađaju ili takvima postaju u određenim okolnostima.
"Takve osobe već u ranom djetinjstvu ne poštuju pravila, nego ih pokušavaju nametnuti.!", smatra psiholog Modrušan.
O "liku i djelu" ubojice iz šibenskog zaleđa, Tinu Šunjergi, govorio je splitski psihijatar dr. Ivan Urlić.
"Taj dečko je u potpunosti karakterno izobličena osoba. On je u svojoj glavi morao uništiti one koji su "uništavali" njegov način života i u tome je uspio. Je li on devijantan bio od svoje najranije mladosti ili je takav postao u adolescenciji pod utjecajem svog društva, sada je manje bitno. Bitno je da je to njegovo društvo zasigurno puno utjecalo na njega.
Roditelji su za njega htjeli samo najbolje u životu. Moguća prijetnja odlaskom u komunu bila je svakako za njegovo dobro, a on je to tumačio kao "napad" na sebe, odnosno na onaj način života koji je provodio", rekao je Urlić za Slobodnu Dalmaciju.
"Ovo što je uradio taj mladić nisu ubojstva na mah, to je jednostavno kulminacija jednog procesa, gdje su roditelji s jedne i mladić s druge strane bili u jednom trajnom sukobu. Roditelji, su mu, kako čitam u medijima, željeli kroz život pružiti sve ono što su mogli. I tu su pogriješili. Ako je on sve dobivao od svojih roditelja, a da to nije zaslužio svojim ponašanjem, radom i općenito načinom života, onda roditelji nisu činili dobro, jer su "uzgajali" u svojoj kući parazita, a ne osobu koja će jednom u budućnosti imati produktivan i odgovoran život", objasnio je dr. Urlić, koji je rekao da neposredno nakon počinjenja zločina takvi ubojice nemaju grižnju savjesti jer smatraju da su se osvetili onima koji su im nanijeli neko zlo.
