Radi se o nevjerojatnom namještanju posla. HAC je kupovao lijeve i desne signalne stupiće. Oni izgledaju potpuno isto, istih su dimenzija, istog materijala, a razlika je u naljepnicama. U ponudi su dvije tvrtke ponudile za lijeve cijenu od 30 kuna, a za desne 580 kuna po komadu. Time su osigurali da budu najjeftiniji u ukupnoj cijeni. Međutim, te godine je HAC kupio samo desne stupiće po cijeni od 580 kuna, ne i jeftine lijeve. Sljedeće godine ista shema, samo što su sad kupili lijeve po 580 kuna. Radi se o milijunskoj nabavi u kojoj je sindikat izračunao da je HAC oštećen za pet milijuna kuna. Policija nije reagirala ni danas. Čak je sindikat polijepio plakate po Zagrebu s istim stupićima i cijenama te pitao što nije jasno, ali ni istraga nije pokrenuta.
- To je nevjerojatan slučaj. Kao i kod nekih prethodnih, imali smo kontakte s ljudima u policiji koji su davali sve dokumente. Jedna od njih je bila i Selma Abadžić iz PNUSKOK-a. Tek kasnije smo saznali da se ona sastajala s direktorima protiv kojih smo mi podnosili prijave. Kasnije smo saznali i da je kuma prvoj supruzi Tomislava Karamarka. Abadžić i nekoliko njezinih kolega su na kraju privedeni zbog curenja informacija, ali ovaj slučaj stupića nikad nije procesuiran - priča nam naš sugovornik.
Mlinarević je čitavo vrijeme negirao da je imao bilo kakve veze s tim, čak je i tužio sindikat, ali je izgubio. Kako nikakve istrage nije bilo, a ona o zapošljavanju je pala, Mlinarević se posvetio stranačkim aktivnostima. Bio je izvršni direktor kampanje HDZ-a prije dvije godine, kad je Tomislav Karamarko vodio stranku. Nije ga zaboravio ni današnji HDZ. Imenovan je ove godine za člana uprave Autoceste Zagreb - Macelj. To je posebna tvrtka u suvlasništvu države i Strabaga, za koju se također iz Kalmetina vremena vežu sumnjivi ugovori. Država mora njima plaćati ako padne promet i navodno im trenutačno duguje čak 80 milijuna kuna. Sad će Mlinarević braniti interese države u toj tvrtki nakon što je zanat ispekao u HAC-u.
U cijeloj hobotnici utjecaja presudnu ulogu su imali i Zdravko Livaković i Milivoj Mikulić, bliski suradnici Božidara Kalmete. Obojica su optuženi za izvlačenje novca i namještanje poslova.
I obojica se danas bave privatnim poslovima. Mikulić ima svoju tvrtku, a Livaković radi u TMZ-u za 11.000 kuna. Obojica se drže dalje od javnosti, a njihov imetak više nitko i ne spominje.
Iz javnosti se povukao i čovjek koji je vodio i Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste te je također na optuženičkoj klupi. Radi se o Stjepku Bobanu, koji je mrzio istupe u javnosti i samo želio da ga se ništa ne pita. Tako je i nastavio, sad ima privatnu tvrtku i radi daleko od očiju javnosti.
U svim ovim aferama sudjelovao je i niz niže rangiranih menadžera u HAC-u, Hrvaskim cestama ili bivših direktora Autoceste Rijeka - Zagreb. Potonja je bila izvan fokusa javnosti, a često se poistovjećuje pogrešno s HAC-om. Naš sugovornik tvrdi da su imali informacija o štetnim poslovima u njima, ali nisu imali pristup dokumentima kao u HAC-u, pa je javnost tek sporadično imala priliku vidjeti što se ondje događa. HAC je zato ostao simbol korupcije i namještanja poslova podobnim tvrtkama koje su se udružile u kartel. Svi niži menadžeri su također na slobodi, a javnost je samo mogla slušati i zaboraviti svjedočenja u kojima su direktori tvrtki, poput Drage Tadića iz Osijek Koteksa, svjedočili da su morali dati milijune da postanu “prijatelji tvrtke”, odnosno da dobiju poslove. Menadžeri iz drugog nekad građevinskog diva Viadukta su svjedočili kako su gradili vikendice članovima uprave.
Glavonje iz HAC-a su vozili i skupe automobile koje su im kupovali izvođači za njihove osobne potrebe.
Za sve to nema zasad nikakve kazne. A procesi su pokrenuti za tek manji dio onoga što je objavljeno i prijavljeno.
- U HAC-u su na pet milijardi kuna investicija imali godišnje milijardu dodatnih, izvantroškovničkih radova. Tako promašiti investiciju može samo netko glup ili korumpiran. Glupi nisu bili - prepričava nam naš izvor. Ako ima jednu satisfakciju nakon svega, kaže, onda je to da je nakon objave dodatnih plaćanja iznos odmah sljedeće godine pao. Tako je ušteđena milijarda kuna.
Menadžeri HAC-a su se uspjeli ponekad izvući i na nevjerojatne načine, poput onog da optužnica za izvlačenje novca za Fimi mediju padne jer je DORH podigne sa zakašnjenjem.
Imaju “sreće” što su istražitelji na kraju odlučili ignorirati većinu slučjeva. Primjerice, skupa arheološka istraživanja za koja je potrošeno 417 milijuna kuna. Ili plaćanje prijelaza za životinje 18 milijuna kuna iako nikad nisu sagrađeni. Ni zlatni WC plaćen 3,5 milijuna kuna na dionici Dugopolje - Ravča nikad nije dobio svoj sudski epilog. Ni milijunske malverzacije s nabavom soli i kamera.
- Pad je počeo kad je HAC bio pod potpunim utjecajem politike. Primjerice, Sanader 2009. godine potpisuje ugovore vrijedne šest milijardi kuna iako novca nema. Na kraju nam izvođači naplate više od 200 milijuna kuna penala. Novac je otišao, a da lopata nije zakopana - objašnjava nam.
Sve to i sad plaćamo. Vožnja autocestom je poskupjela, a upravo su se ministri Butković i Marić pohvalili povoljnim zaduženjem od deset milijardi kuna. Njime će pokriti stare dugove. A kriminal tog vremena otišao je u zaborav.
