Nije mu pomoglo to što mu je otac bio Rajiv Gandhi, što mu je baka bila Indira Gandhi, oboje legendarni premijeri Indije koje su u atentatima pobili hinduski nacionalistički ekstremisti. Niti to što mu je pradjed bio sam Jawaharlal Nehru.
Rahulu Gandhiju u grobu se okreću mnogi preci zato što je Indijski nacionalni kongres (INC), stranka pod čijim je vodstvom izborena neovisnost 1947., pod njegovim vodstvom na izborima zacementirala vladavinu premijera Narendre Modija, hinduskog nacionalista kojemu se predbacuje i da je igračka u rukama ekstremnog vjerskog milijardera i da progoni nacionalne i vjerske manjine i da si pobjedu na izborima sve češće osigurava tako što pronalazi načine kako da skine državljanstvo, time i pravo glasa, onim skupinama za koje zna da će pretežno glasati za nekog drugog.
U pet godina njegove vladavine ekstremisti iz organizacije Sanathan Sanstha počeli su izrazito često ubijati vodeće intelektualce Indije, isto kao što su ubijeni Mahatma, Indira i Rajiv Gandhi, samo što sada policija ne uspijeva uhvatiti niti jednog atentatora. U dobu u kojem Indija gospodarski usporava, a istodobno srlja u vjerske i nacionalističke ekstreme, Rahul Gandhi je Indijski nacionalni kongres (INC) odveo u drugi najgori poraz otkako postoji Republika Indija.
Njegov socijaldemokratski INC je osvojio nešto preko 50 od 545 mjesta u parlamentu, što je čak i nešto bolje nego što je na izborima 2014. uspjela njegova majka Sonia kao predsjednica INC-a. INC je tada osvojio samo 44 zastupnika. Modijev BJP sada je snažniji nego ikada, dobio je 303 zastupnika, osvojio je čak i izbornu jedinicu Amethi u Uttar Pradeshu, tradicionalnom političkom i izbornom uporištu dinastije Gandhi.
Rahulu Gandhiju navodno je jasno da on nije taj, kao što mu mnogi i spočitavaju, da nema karizme, da se ne snalazi u izjavama, da ga život nije prisilio da se bori, kao što se naučiti boriti morao nacionalist i aktualni premijer Modi. Gandhiju ne pomaže niti to što inače slovi za skromnog, umjerenog čovjeka, u svakom slučaju je jasno da INC-u, kao političkom naslijeđu ponosne Indije, koja se bori iskorijeniti nepravde, glad, bijedu, bolesti, kastinski sustav, nacionalističku i vjersku mržnju, prijeti definitivni zalazak.
Nove generacije Indijaca sve slabije pamte čak i Indiru Gandhi, kamoli Nehrua ili njegovog "političkog oca" Mahatmu. S druge strane na udaru su ekstremističkih vjerskih meštara korupcije poput Babija Ramdeva, jogija-milijardera koji podržava Modija na sulude načine i pomaže mu izgraditi kult ličnosti, sliku vođe Modija, vrlo nalik onome što se s desničarskim pokretima događa po Europi, čak i s određenim sličnostima u parolama sa samim Donaldom Trumpom.
U 10 godina vladavine INC-ove vladavine Indijom, od 2004. do 2014., ta stožerna, državotvorna, socijaldemokratska velika stranka iskompromitirala se korupcijskim aferama. I s te strane može se primijetiti sličnost s onime što se događalo na Zapadu. INC je negdje usput zaboravio na svete ideale Nehrua i Gandhija za koje su spremni bili poginuti i Indira 1984. i Rajiv 1989. godine. Bilo je to doba u kojem su hinduski desničari, najgori nacionalisti i vjerski fundamentalisti, ubijali najbolje ljude koje je davala Indija kroz INC.
Sada, međutim, stranku nije uspjela preporoditi prvo Sonia Gandhi, udovica Rajiva, a to sada ne polazi za rukom niti njenom sinu Rahulu, nadi iz četvrte generacije političara iz obitelji Nehru-Gandhi. Razlog zašto hinduski nacionalisti, odnosno Modijev BJP, nisu ranije postali ovako moćni jest to što je hinduizam vjera iz kakve nije lako izgraditi nacionalističku koheziju. A i nastupao je uvijek protiv islama, što je dodatno slabilo pokret u nastojanju da zemlju oslobodi britanske kolonijalne vlasti.
Konačno, hinduske nacionaliste oduvijek je kompromitirala prošlost u kojoj su bili povezani s crnokošuljašima u Europi, s fašistima i nacistima u Drugom svjetskom ratu. To je uključivalo i crnokošuljaške odrede i stupanje, a kako su Indijci u tom ratu masovno ginuli skupa s Britancima, Indijci su im to desetljećima zlopamtili. Tek 1998. po prvi put je BJP postao kadar nakon izbora okupiti koalicijsku vladu.
INC je danas sređenija stranka, sa solidnim, modernim programom, svakako boljim od puhanja u rogove nacionalističke i vjerske fundamentalističke mitologije koja se sve uspješnije reklamira toj naciji od 1,3 milijarde ljudi. Nakon što je unuk Indire Gandhi priznao izborni poraz, iz medija u Indiji moglo se čuti da je spreman otići s mjesta INC-a, ali mu ostavku čini se neće prihvatiti. Iako, već neko vrijeme je jasno da je njegova sestra, Priyanka, također INC-ova političarka, puno sposobnija, uspješnija i karizmatičnija.
U kampanji je gadno napadala samog Modija, i to usred Varanasija odakle je ovaj krenuo u svoj politički uspon. U Punjabu se obraćala građanima na njihovom jeziku. U Delhiju su je nazivali "Dilli girl". Razgovarala je direktno s glasačima BJP-a. I nije joj uspjelo izboriti se za izborni uspjeh svog brata, kojemu je cilj zapravo bio, ne da INC-u donese pobjedu, jer to je bilo nerealno za očekivati, nego da osvoji puno veći dio mjesta u parlamentu.
Po medijima u Indiji navode se kao razlozi prekasni ulazak u žestoku kampanju, koaliranje s lokalnim strankama, slaba komunikacija s Indijcima. U pravilu, zapravo, nitko sasvim ne razumije kako se dogodilo da INC na krilima potomaka Indire Gandhi i Nehrua nije uspio slomiti desničarski kult ličnosti premijera Modija.
Posebno u dobu u kojem Indija klizi u sve goru netoleranciju i nasilje prema manjinama, kada joj gospodarstvo usporava, kad se vlada zafrkava s valutom, a s otvaranjem radnih mjesta više ne stoji tako dobro kao u mandatima premijera Manmohana Singha. Premijer Narendra Modi ne krije da je hinduski nacionalist.
Njegova je stranka direktni potomak "nacionalističke matice", stranke Rashtriya Swayamsevak Sangh čiji su članovi, premijerovi kolege i istomišljenici, otvoreno slavili ubojstva indijskih intelektualaca na društvenim mrežama posljednjih godina. I dok Modi uživa podršku ljudi poput milijarderskog jogija Ramdeva, kojima očito namjerno, vjerojatno i zakonski upitno, namješta poslove da si bogatstvo još i povećaju, a oni mu zauzvrat pružaju milijune glasova, Rahulu Gandhiju događali su se i takvi katastrofalni trenuci kao onaj iz svibnja prošle godine kad je na skupu u Gallhabadu lupio da je "siromaštvo stanje duha".
"Siromaštvo ne znači manjak hrane, novca ili materijalnih stvari. Ako netko posjeduje samopouzdanje, on može nadići siromaštvo", bile su riječi više nego strašne iz bilo čijih usta, kamoli čovjeka koji vodi glavni stranku lijevog centra.
Naravno da su ga Modi i BJP krenuli bombardirati i pljuvati zbog "ruganja siromašnima". I naravno da su u kampanji bili mjesecima prije izbora, pa su za raspirivanje nacionalističkih strasti iskoristili i onaj besmisleni vojni incident s Pakistanom u Kašmiru, podijeljenoj i spornoj regiji još od odvajanja Pakistana od Indije. Nekoliko tjedana prijetnji Pakistanu i deseci i stotine milijuna glasača postali su nepokolebljivi u odlučnosti da glasaju na izborima u svibnju za Modija.
A Rahul Gandhi u tome nije pokazao da se snalazi. Zašto, međutim, ne prepusti vodstvo INC-a, stranku Mahatme, Nehrua, Indire i Rajiva Gandhija svojoj sestri, dvije godine mlađoj Priyanki, nije sasvim jasno iz medija u Indiji. Ali je jasno da se polako gasi uspomena na obitelj koja je u politici desetljećima i doslovno ginula za izgradnju tolerantnijeg, sretnijeg i otvorenijeg društva.
