Dio Sirijaca koji su se pobunili protiv predsjednika Bašara al Asada, u tome ustraju i šest godina od početka građanskih prosvjeda, koje su potom islamisti oteli kao vlastitu revoluciju. Jedna od stvari koje pritom dandanas uživaju na područjima izvan vladine kontrole jest nekažnjeno kidanje plakata s likom predsjednika koji ulice krase još od 2000. kad je naslijedio oca. Isto onako kao što je i lik njegovog oca Hafeza bio nezaobilazan dok je vladao.
S novom novčanicom sirijske funte to više neće biti tako lako, jer je vlast Bašara al Asada na apoen od 2000 sirijskih funti po prvi put otisnuo lik sirijskog predsjednika. Bašar al Asad ovim je potezom ušao u red diktatora koji su to isto radili ranije. Jedan od razloga za novu novčanicu je inflacija, koja je strmoglavila tečaj sirijske valute s predratnih 47 sirijskih funti za dolar na sadašnjih nešto više od 200 za dolar. Drugim riječima, najveći apoen sirijske funte danas vrijedi nešto manje od 10 dolara.
Prethodno su se na ovaj način brendirali Benito Mussolini, Sadam Husein, Ferdinand Marcos, Idi Amin i Francisco Franco. Mussolini i Amin su se, doduše, dali portretirati u vojnoj uniformi, Homeinija se isticalo kao vjerskog vođu, dok Asad i ovim ukazanjem svog lika njeguje imidž sekularnog, modernog vođe, spremnog reformirati zemlju. Asad na novčanici nosi za njega uobičajeno zapadnjačko odijelo, lik koji prikazuje očito je iz doba kad je tek preuzimao dužnost predsjednika u dobi od 34 godine.
Zato i nema bore, a ima brkove koje je ubrzo skinuo. U pozadini se nalazi Omajadska džamija u Damasku, jedno od najsvetijih mjesta islama, a na poleđini je prikazana dvorana za zasjedanje sirijskog parlamenta. Namjera je očito bila da se prikaže kao progresivni, sekularni vođa koji vodi računa i o islamu. Potez je očito i politički.
Riječ je o najvećem apoenu, službenom platežnom sredstvu na teritoriju pod kontrolom vlade, ali i neslužbenoj valuti pod teritorijima podjednako i Kurda s njihovim saveznicima kao i pobunjenika, od Slobodne sirijske vojske, preko al Kaidinih frakcija i ostalih islamista, čak i na područjima pod ISIL-om. Očito je riječ o propagandnom potezu kojim Bašar al Asad želi i na područjima koja ne kontrolira, personificirati jedinstvo Sirije. U svakom slučaju, svakako je riječ o kultu ličnosti.
Doduše, ne onakvom kakav je gradio Marcos, koji je primjerice dao izgraditi u planini svoj lik od betona visok 30 metara. Nakon pada filipinskog diktatora 1986., nove vlasti odlučile su zadržati spomenik kao simbol nepravde. Nepoznati počinitelji spomenik su teško oštetiti eksplozijom iz 2002. No, sve je to zanemarivo u odnosu na maštovitost pokojnog predsjednika Turkmenistana, Saparmurata Niyazova.
Službeno zvan i "Ocem svih Turkmena", on je izmijenio imena svih mjeseci u godini i svih dana u tjednu, nazvavši jedan mjesec po sebi, jedan po svojoj majci, a jedan po svojoj glavnoj ideološkoj knjizi. Instalirao je u Ašgabatu svoj kip u zlatu koji se okreće prema suncu, zabranio je balet, osobno je izvodio kirurške zahvate, kao svestrani "genijalac", iako o medicini pojma nije imao i slične stvari. Mašta nije izdala niti Nursultana Nazarbayeva koji Kazahstanom, doduše s više stila od Niyazova, vlada još od 1991.
On je glavni grad preselio u Astanu, koja prije tog jedva da je i postojala. Jedna od najviših zgrada u Astani je arhitektonski briljantno oblikovan toranj, koji nema apsolutno nikakvu funkciju osim jedne – da se u kugli na vrhu nalazi otisak predsjednikove ruke. A kad se u taj utor stavi vlastita ruka, začuje se nacionalna himna.
