Ledenjak Thwaites na zapadu Antarktike već desetljećima predstavlja jednu od najvećih nepoznanica u prognozama klimatskih promjena. Zbog katastrofalnih posljedica koje bi mogao izazvati njegov potpuni kolaps, dobio je zlokoban nadimak "Ledenjak sudnjeg dana". Sada su znanstvenici otkrili da se golem ledeni masiv, površinom usporediv s američkom saveznom državom Floridom, topi mnogo agresivnije nego što su dosadašnji računalni modeli pokazivali. Prema novom istraživanju znanstvenika sa Sveučilišta Kalifornije u Irvineu i NASA-ina Laboratorija za mlazni pogon, Thwaites bi do 2100. godine mogao pridonijeti porastu globalne razine mora za približno tri centimetra, što je dvostruko više od prethodnih procjena. Posebno zabrinjava što se takav scenarij pojavljuje u modelima čak i bez dodatnog globalnog zatopljenja. Kako piše CNN, istraživanje objavljeno u ponedjeljak u znanstvenom časopisu Nature Communications otkriva da su dosadašnji modeli podcjenjivali jedan od ključnih mehanizama otapanja ledenjaka.
Thwaites je smješten u jednom od najnepristupačnijih dijelova Zemlje. Već desetljećima postupno se povlači, a otapanje njegova leda trenutačno pridonosi s oko četiri posto ukupnom godišnjem porastu razine svjetskih mora. Znanstvenicima je posebno teško predvidjeti njegovu budućnost jer se ispod ledenjaka odvijaju složeni procesi koji još nisu potpuno istraženi. Važnost Thwaitesa daleko nadilazi njegove goleme dimenzije. Kada bi se potpuno urušio, količina leda koju sadrži bila bi dovoljna da podigne globalnu razinu mora za približno 65 centimetara. No ledenjak ima i dodatnu, iznimno važnu ulogu: djeluje kao svojevrsni čep koji usporava otjecanje drugih ledenih masa zapadne Antarktike u ocean. Kad bi se destabilizirao širi zapadnoantarktički ledeni pokrov, dugoročni porast razine mora mogao bi dosegnuti približno tri metra. Takav scenarij imao bi katastrofalne posljedice za obalne gradove, od Miamija do Manile, kao i za niz gusto naseljenih područja diljem svijeta.
Novo istraživanje usredotočeno je na ono što se događa na donjoj strani ledenjaka, ondje gdje se ledena masa odvaja od morskog dna i počinje plutati na površini oceana. Znanstvenici to područje nazivaju linijom nalijeganja. Dosadašnji računalni modeli uglavnom su pretpostavljali da je riječ o relativno stabilnoj granici između leda koji počiva na morskom dnu i dijela koji pluta. Međutim, satelitska promatranja pokazala su da stvarnost izgleda znatno drukčije. Umjesto uske i gotovo nepomične linije, ispod Thwaitesa postoji široka zona koja se na nekim mjestima proteže kilometrima. U nju morska voda neprestano prodire i povlači se pod utjecajem plime i oseke.
Taj proces, poznat kao plimno pumpanje, uzrokuje podizanje i spuštanje golemih ledenih masa. Istodobno omogućuje relativno toploj oceanskoj vodi prodiranje duboko ispod ledenjaka, gdje ubrzano otapa led.
Mattia Poinelli, glavni autor istraživanja i znanstvenik koji je tijekom rada na studiji bio zaposlen na Sveučilištu Kalifornije u Irvineu, objašnjava da upravo takvo kretanje vode omogućuje znatno intenzivnije otapanje nego što se dosad pretpostavljalo. Kada su istraživači u svoje računalne modele uključili postojanje široke zone nalijeganja i djelovanje plime i oseke, dobili su znatno pesimističnije rezultate. Prema tim simulacijama, Thwaites bi tijekom ovog stoljeća mogao izgubiti mnogo više leda nego što su znanstvenici ranije predviđali, čak i ako se globalne temperature više ne bi povećavale.
Situaciju dodatno pogoršava geografski položaj ledenjaka. Morsko dno ispod Thwaitesa spušta se prema unutrašnjosti Antarktike, što znači da povlačenje leda postupno otvara sve veći prostor za prodor toplije oceanske vode. Takva konfiguracija može pokrenuti proces u kojem se otapanje samo dodatno ubrzava. Što se ledenjak više povlači, to je veća površina njegova donjeg dijela izložena morskoj vodi. Ipak, postoje dvije važne podmorske uzvisine koje trenutačno usporavaju kretanje ledenjaka prema oceanu. One djeluju kao prirodne prepreke koje pridržavaju goleme mase leda i sprječavaju njihovo brže otjecanje. Posebno je važna uzvisina nazvana Mouginot Ridge. Prema novom istraživanju, otapanje ispod ledenjaka postupno slabi njegov oslonac na tu podmorsku strukturu. Znanstvenici procjenjuju da postoji 60 posto vjerojatnosti da će Thwaites do kraja stoljeća izgubiti oslonac na toj uzvisini. Ako se to dogodi, ledenjak bi se mogao početi mnogo brže povlačiti niz nagnuto morsko dno, sve dok ne dosegne sljedeću veliku podmorsku prepreku. Takav razvoj događaja mogao bi znatno ubrzati gubitak leda i povećati doprinos Antarktike globalnom porastu razine mora. Porast razine mora od približno tri centimetra možda se na prvi pogled ne čini osobito dramatičnim. Međutim, znanstvenici upozoravaju da i relativno male promjene prosječne razine oceana mogu znatno povećati opasnost od poplava u obalnim područjima. Viša početna razina mora znači da olujni valovi lakše prodiru u naseljena područja, a poplave koje su se nekada događale rijetko mogu postati mnogo učestalije.
Eric Rignot, jedan od autora istraživanja i profesor znanosti o Zemljinu sustavu na Sveučilištu Kalifornije u Irvineu, upozorava da rezultati upućuju na veću izloženost obalnog stanovništva poplavama tijekom sljedećih desetljeća nego što su dosadašnje projekcije pokazivale. Znanstvenici koji nisu sudjelovali u istraživanju također smatraju da bi rezultati mogli biti iznimno važni za buduće klimatske prognoze. Ted Scambos, viši istraživač na Sveučilištu Colorado Boulder, ocijenio je da bi nova saznanja mogla bitno promijeniti način na koji se predviđa doprinos Thwaitesa globalnom porastu razine mora. Ipak, stručnjaci upozoravaju da postoje još brojne nepoznanice, osobito kada je riječ o procesima koji se odvijaju neposredno ispod ledenjaka. Robert Larter, morski geofizičar Britanskog antarktičkog instituta, ističe da je stvarno stanje ispod Thwaitesa još složenije nego što ga prikazuju postojeći znanstveni modeli. Za pouzdanije prognoze potrebno je prikupiti mnogo više izravnih mjerenja. Zbog iznimno teških uvjeta i nepristupačnosti tog dijela Antarktike takvi su podaci dosad bili vrlo ograničeni. Kako bi bolje razumjeli procese koji ubrzavaju otapanje, istraživači planiraju novu znanstvenu ekspediciju na Thwaites 2028. godine. Cilj je postaviti instrumente koji će neposredno pratiti prodiranje i povlačenje morske vode ispod ledenjaka. Takva mjerenja trebala bi pomoći u preciznijem razumijevanju utjecaja plime i oseke na otapanje i buduću stabilnost ledene mase.
