Masivni antarktički glečer Thwaites, poznat i kao 'glečer sudnjeg dana', slabi i puca brže nego što su znanstvenici očekivali, pokazuju najnovija istraživanja. Ovaj ledeni div, površine Velike Britanije, ključan je za stabilnost cijele Zapadne Antarktike i već sada doprinosi s oko četiri posto globalnom porastu razine mora. Njegov potpuni kolaps mogao bi pokrenuti domino-efekt koji bi svjetske oceane podigao za katastrofalna tri metra, ugrožavajući stotine milijuna ljudi u obalnim gradovima diljem svijeta.
Niz novih studija otkriva višestruke i zabrinjavajuće procese koji ubrzavaju njegovo otapanje - od širenja pukotina na površini do prodora tople oceanske vode kilometrima ispod leda.
Pukotine se šire poput paukove mreže
Jedna od ključnih studija, objavljena u časopisu Journal of Geophysical Research: Earth Surface, otkrila je alarmantne promjene na Istočnoj ledenoj polici Thwaitesa (TEIS), ključnom dijelu koji djeluje kao čep i usporava otjecanje leda u ocean. Analizom satelitskih snimki i GPS podataka prikupljenih tijekom dva desetljeća, znanstvenici su uočili da se pukotine na polici šire i množe, slabeći njezinu strukturu.
Istraživači su identificirali opasan mehanizam povratne sprege - kako se pukotine šire, led brže teče, a to ubrzano kretanje stvara još više pukotina. Led se polako odvaja od ključne točke sidrenja na morskom dnu, što dodatno destabilizira cijeli sustav. Ovaj proces slabljenja mogao bi biti rano upozorenje i za druge ledenjake na Antarktici.
Topla voda prodire duboko ispod leda
Znanstvenici su nedavno otkrili još jedan opasan proces koji se odvija duboko ispod glečera. Koristeći radarske podatke visoke rezolucije, tim predvođen znanstvenicima sa Sveučilišta u Kaliforniji doslovno je napravio 'rendgensku snimku' glečera i otkrio da topla i slana oceanska voda prodire kilometrima ispod njega.
Ovaj prodor vode, koji prati ritam plime i oseke, uzrokuje snažno otapanje na mjestu gdje se led susreće s morskim dnom. Točka spajanja, poznata kao 'linija uzemljenja', ključna je za stabilnost glečera. Međutim, nova otkrića pokazuju da to nije fiksna linija, već se pomiče i do šest kilometara tijekom 12-satnog ciklusa plime.
- U nekim dijelovima voda je pod tolikim tlakom da je dovoljan samo mali dodatni pritisak da podigne ledeni stup visok više od 800 metara - objasnio je Eric Rignot, jedan od autora studije.
Ovaj mehanizam ispire otopljenu slatku vodu i zamjenjuje je toplijom, slanijom vodom, što dodatno ubrzava otapanje na samom dnu glečera. Znanstvenici upozoravaju da ovaj proces još nije uključen u postojeće klimatske modele, što znači da bi projekcije budućeg rasta razine mora mogle biti značajno podcijenjene.
Paradoks topljenja
Istraživanja provedena uz pomoć robotske podmornice Icefin otkrila su i svojevrsni paradoks. Dok je ukupna stopa topljenja na ravnim dijelovima ispod ledenjaka nešto sporija od očekivane, otapanje u pukotinama, procjepima i formacijama na dnu leda odvija se iznimno brzo. Topla voda koja se uvlači u te kanale djeluje poput plamenika, šireći pukotine iznutra i ubrzavajući raspadanje.
Što nas čeka u budućnosti?
Potpuni kolaps samog Thwaitesa podigao bi globalnu razinu mora za više od 60 centimetara. Iako se to ne čini mnogo, bilo bi pogubno za niža područja poput Floride, Bangladeša te pacifičkih otoka kao što su Tuvalu i Maršalovi Otoci. No, prava opasnost leži u činjenici da Thwaites djeluje kao brana za okolni led. Njegov nestanak oslobodio bi goleme količine leda iz Zapadne Antarktike, što bi u konačnici moglo dovesti do porasta razine mora od čak tri metra.
- Brine nas što podcjenjujemo brzinu kojom se glečer mijenja, što bi bilo razorno za obalne zajednice diljem svijeta - izjavila je Christine Dow sa Sveučilišta Waterloo.
Znanstvenici naglašavaju da je sljedeće desetljeće ključno. Pozivaju na hitno smanjenje emisija stakleničkih plinova kako bi se usporilo zagrijavanje oceana, ali i na ulaganje u obranu obalnih područja.
