Malo čudo: Slovenac kaže da nam je mjesto u Schengenu

S iskusnim Ivom Vajglom, doajenom slovenske političke scene, bivšim šefom diplomacije i europarlamentarcem, diskutirali smo prošlog tjedna o napetim odnosima Zagreba i Ljubljane.

Kako su se Hrvatska i Slovenija dovele u situaciju da svaki uspjeh jedne strane automatski predstavlja neuspjeh druge i obrnuto?

Mislim da je to tužna i vrlo provincijalna priča. Uvjeren sam da postoje svi razlozi da Slovenija i Hrvatska budu dobri susjedi i države koje ostvaruju svoje zajedničke interese. Riječ je o tranzicijskome mentalitetu, koji antagonizira međusobne odnose, umjesto da traži sinergiju.

Nedavno je Ljubljana lobirala protiv izbora Dubravke Šuice za potpredsjednicu Europske komisije...

Ne znamo da se netko iz Slovenije angažirao protiv Šuičina izbora. Ali imate pravo, postoji mnogo takvih situacija.

Nije li paradoksalno da Slovenija najavljuje blokadu ulaska Hrvatske u Schengen ako je jasno da je premještanje schengenske granice na istok Hrvatske primarno u interesu Slovenije?

Slažem se s tim. Više sam puta to rekao. Ne mislim da Slovenija ima bilo kakav razlog za odugovlačenje ili blokiranje pristupanja Hrvatske Schengenu. Nikakva blokada nije produktivna ni poželjna. Blokada hrvatskog ulaska u Schengen potpuno je deplasirana ideja. Političari s jedne i druge strane ovaj bilateralni problem moraju riješiti. Ulazak Hrvatske u Schengen predstavlja prednost za Sloveniju iz više praktičnih razloga. Uklanjanje graničnih kontrola odgovara i ljudima koji žive uz granicu. Međutim, nad naše međusobne odnose nadvilo se nastojanje da se baš svako pitanje stavi u problematičan kontekst, iako je pitanje koje nas najviše muči zapravo malo i ograničeno. Nije to neko apsolutno pitanje. Riječ je o nesporazumu koji je moguće riješiti, i to tolerantnim razgovorom, a ne antagoniziranjem pod svaku cijenu. Naše dvije zemlje još su daleko od normalnog političkog i diplomatskoga komuniciranja, što se onda prelijeva i na medije. Ovdje je puno lakše biti popularan ako si oštar prema susjedu. Kod nas još postoji potreba za vanjskim neprijateljem, a u pravilu je to neposredan susjed. Kritičan sam prema tome kako se u tom odnosu ponaša slovenska strana, dok se na hrvatskoj strani vrlo rijetko javi netko kritičan prema ponašanju hrvatske strane. Danas je u Hrvatskoj moguće dobiti bodove na račun potenciranja problema sa Slovenijom. 

Dino Stanin/PIXSELL

U Hrvatskoj je te bodove ipak puno lakše dobiti potenciranjem problema sa Srbijom.

Naravno. Dok sam u nekim razdobljima sudjelovao u tim odnosima, moram priznati da mi je uvijek najviše smetao prepotentan odnos nekih hrvatskih političara koji su se prema nama ponašali kao prema junior susjedima. Imali su onaj gard ‘nitko nam ništa ne može jer imamo saveznike koji nas bezuvjetno podržavaju’. Mislim da je klasičan primjer tog neprincipijelnog podržavanja bio odlazeći predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u slučaju arbitražnog spora i zato ga je hrvatska strana uvijek smatrala prirodnim saveznikom.

Stječe se dojam da slovenska diplomacija na europskom parketu nije tako uspješna kao nekad. Slovenija se danas čini usamljena i bez pravog saveznika u EU. Je li tome razlog činjenica da Plenković pripada EPP-u, najmoćnijoj europskoj političkoj grupaciji, a slovenski premijeri, Šarec i Cerar, pripadaju politički slabijoj, liberalnoj skupini?

U pravu ste. Mislim da se u hrvatsko-slovenske odnose zavukla europska stranačka politika, i to u puno većoj mjeri nego što je trebala. U EU postoji veoma čvrsta i disciplinirana fronta europskih pučkih stranaka, koje uvijek nastupaju kao blok i bezuvjetno glasuju po stranačkoj liniji. Iako formalno nije riječ o tzv. demokratskom centralizmu, u biti se svodi na to staro pravilo.

Može li se članstvom Janšine stranke u EPP-u objasniti njegovo odstupanje od službene slovenske politike prema Hrvatskoj?

Janša nije spreman prihvatiti nijedan uspješan potez svojih političkih suparnika. Janša uvijek igra svoju igru, a ne igru koja bi bila u skladu s nacionalnim interesima Slovenije. On je uvijek na drugoj strani, a uporište za to ima u svom ideološkom i političkom svrstavanju u EPP-u.

STR-2288/PIXSELL

Ključ hrvatsko-slovenskih problema je arbitražni spor, odnosno granica na moru, zar ne?

Mislim da je to samo simboličko pitanje, koje nije ni strateško ni sigurnosno. Riječ je o pitanju nacionalnog prestiža i nacionalizma, i to s obje strane.

Zašto Slovenija toliko lobira protiv Hrvatske zbog arbitražnog spora kada je sama Slovenija taj spor predala Sudu EU u Luksemburgu? Zašto se politizira to pitanje kada je ono u pravosudnoj domeni?

Zato što Hrvatska cijelo vrijeme, i to još uspješnije od Slovenije, lobira za svoju interpretaciju tog spora. Svjedočio sam tom lobiranju. Mislim da je upravo ta nesimetričnost bila kočnica u rješavanju tog spora.

Nije li i slovenska strana uložila silan napor u pretvaranju arbitražne afere u obavještajnu aferu i problem nezakonitog hrvatskog prisluškivanja?

Mislim da nije. U Sloveniji ipak prevladava mišljenje da se sve obavještajne službe bave tim stvarima, iako je pitanje koliko je takvo ponašanje dobronamjerno i dobrosusjedsko. Hrvatska je služba tu odigrala dobru partiju, u interesu svoje države. Na to se čovjek ne može žaliti.

Zašto slovenska strana odbija bilateralne razgovore o samom sporu?

Zato što je arbitražni sud donio odluku. Kada bi se svi počeli ponašati tako da ne priznaju sudske odluke koje im se ne sviđaju, ne znam kako bi se sporovi rješavali. Mislim da je ovo trenutak za diplomaciju i konstruktivnu politiku, bez kamera i pompe. Neshvatljivo mi je da slovenski premijer nije bio u Zagrebu, niti hrvatski u Ljubljani, kao što ne mogu shvatiti kako su novog hrvatskog šefa diplomacije Gordana Grlića Radmana tako negostoljubivo primili na Strateškom forumu u Bledu, zbog čega bi mu se trebali ispričati.

STR-2288/PIXSELL

Kako gledate na situaciju u regiji nakon francuske blokade otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom?

Mislim da je Macronova odluka europski skandal. Riječ je o nepromišljenoj odluci i bezobrazluku, koji neće pridonijeti stabilnosti u regiji, ali i u Europi kao cjelini. Mislim da nije bez rezona spomenuti da je Macron nedavno bio i u Beogradu i možda je samo izašao u susret željama Srbije da igra veću ulogu od one koja joj pripada. Ovdje je restrikcija primijenjena na dvije zemlje koje nisu nikakva prijetnja u regiji. Mislim da bi u ovom trenutku bilo mnogo uputnije pogledati pod prste autoritarnom režimu u Beogradu, pa da se vidi kakvo je tamo stanje ljudskih prava, slobode medija i demokracije. Iz Beograda stalno dolazi agresivna retorika koja podržava separatizam u BiH, a tu je i naoružavanje koje ju prati. Vrijeme je da se tome stane na kraj. No, i u tom slučaju presudnu ulogu igra europska stranačka politika, jer je Vučić pod zaštitom EPP-a.

Kako gledate na američku politiku u regiji? Američki predstavnici u Beogradu obećavaju Srbiji članstvo u EU u zamjenu za priznanje Kosova, kao da je SAD članica EU koja može odlučivati o novim članicama.

SAD je naučio odlučivati o tome tko će kada ući u EU i NATO, ali takva je uloga SAD-a definitivno konzumirana. Obećavanje članstva u današnjim okolnostima potpuno je apsurdno.

Sjeverna Makedonija bi u prosincu trebala postati članica NATO saveza. Hoće li to predstavljati utješnu nagradu za Skoplje?

Članstvo u NATO-u u ovom trenutku predstavlja ozbiljno jamstvo suverenosti Sjeverne Makedonije, a sigurno je i riječ o svojevrsnoj kompenzaciji zbog neotvaranja pregovora. Sjeverna Makedonija treba članstvo u NATO-u.

Koliko je članstvo u NATO-u danas uopće bitno? Macron tvrdi da je NATO u stanju "moždane smrti".

Mislim da NATO ima svoju ulogu, a imat će je i onda kada Europa izgradi svoj obrambeni sustav. Efikasan NATO u interesu je Europe. Međutim, smatram da je legitimno postaviti pitanje treba li NATO biti svjetski policajac. NATO treba ostati obrambena organizacija.

Marko Mrkonjić (PIXSELL)

Kritični ste prema Macronu. Vjerujete li da će Macron od Angele Merkel preuzeti europsko kormilo? Vjerujete li u Macronovo vodstvo?

Apsolutno ne. Ni govora. Kad je riječ o Macronu, nisam tako siguran ni da je on budućnost europskih liberala. On je prije svega novi europski fenomen, a riječ je o političaru koji je bez okusa, boje i mirisa, koji se tek treba potvrditi. Kakva je budućnost europskog projekta, osobito u svjetlu krize transatlantskih odnosa i činjenice da je u Bijeloj kući predsjednik koji želi Vjerujem da stabilnost Europe i njezin globalni utjecaj neposredno ovise o tome hoće li odnosi Njemačke i Francuske ostati dobri i počivati na zajedničkom interesu, osobito u situaciji kada je u Bijeloj kući Trump. Amerika s takvim predsjednikom ne može pretendirati na vodeću ulogu u zapadnom svijetu. Europa ima budućnost samo ako europski političari shvate da se ideja stabilne i mirne Europe može realizirati preuzimanjem odgovornosti za svoju sigurnost, financije i očuvanjem povijesnog i kulturnog identiteta. Europa mora shvatiti da naši interesi nisu uvijek identični američkima i da je Amerika svoj interes za Europu konzumirala, što ne znači da Europa ne treba biti otvorena prema partnerstvu sa SAD-om

To bi značilo da bi "Europa na prvom mjestu" trebala biti odgovor na Trumpov poklič "America first"?

Apsolutno. Nema trećeg puta. Europa se mora reorganizirati, a kakvu će ulogu u tome imati Velika Britanija, tek će se vidjeti. Pred Europom su veliki izazovi, jer možda će Brexit dovesti do osamostaljenja Škotske, što će stvoriti novi presedan, koji će onda otvoriti vrata i katalonskoj neovisnosti.