Dalija Orešković je toliko precizno i minuciozno rastrančirala mandat Kolinde Grabar Kitarović da je teško vjerovati kako svoju novu političku karijeru ne namjerava usmjeriti prema Pantovčaku. "Ostajem pri tome", poručila je Orešković u nedavnom intervjuu Večernjem listu, "da za kandidaturu na predsjedničkim izborima nisam zainteresirana". Iako bi joj upravo predsjednička uloga zapravo savršeno odgovarala.
Umjesto toga, ex-predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa najavila je osnivanje političke stranke i time se dovela u nezavidnu situaciju. Ona koja je dijelila packe političarima sad bi se trebala s njima valjati u blatu. Ona koja je bila iznad svih sad bi trebala postati tek jedna od njih. A vjerojatno nijedna, s obzirom na dosadašnja iskustva s političkim entuzijastima, pa i laicima, što Orešković doista i jest. Zato bi utrka za Pantovčak za nju bila savršena.
U prvom redu, iskoristila bi politički kapital koji je zaradila u godinama dok je ratovala s premijerima, ministrima, pa čak i predsjednicom države. A taj kapital, kao što znamo, u Hrvatskoj se lako prokocka. Drugo, predsjednički izbori bili bi odlična odskočna daska za osnivanje političke stranke i ulazak u političku arenu. To je iskoristio Ivan Vilibor Sinčić sa Živim zidom, to je propustila iskoristiti Mirela Holy s OraH-om.
I treće, sama funkcija predsjednice bila bi prirodni nastavak Dalijina dosadašnjeg mandata na čelu Povjerenstva za sukob interesa. Dominirala bi, kontrolirala, pa i patronizirala. Figurirala bi kao moralna vertikala i pokroviteljica, umjesto da se upušta u sitne igrice i trule kompromise, da gomila poraze prije pravih pobjeda.
Uostalom, njezin intervju Večernjaku ispisan je kao pamflet u kojem je Orešković svima podijelila šamare i packe, sa sigurne uzvisine i s mnogo moralnog kapitala, baš kako bi se to očekivalo i od predsjednice Republike. Jasno, ima tu i nekih ograda, pa i problema. Nitko ozbiljan još ne istrčava s kandidaturom, pa neće ni Dalija Orešković. Za predsjedničku utrku trebaju novci, infrastruktura, stranačka potpora, medijska naklonost i - puno sreće. U kampanji nema vremena za štrebersko sastavljanje intervjua, to je street fight.
I onda ono ključno: Dalija Orešković definirala se kao liberalka. A liberalno biračko tijelo devastirano je podjelama na dva politička bloka, lijevi i desni. Gdje bi onda Dalija mogla pronaći birače? Moguće je zamisliti da ih privuče igranjem na svoje ime i brend u dosta histeričnoj kampanji za Pantovčak.
Ali na parlamentarnim izborima obilježenima preciznom matematikom i finom mehanikom za takve tu kruha (još) nema. Osim ako takva opcija ne bi imala potporu s predsjedničkog brda. U svim tim nepoznanicama jedna stvar je sigurna: bio bi to sjajan obračun Kolinde i Dalije. Meč stoljeća.
