Ova izložba ujedno je i najmanja i najteža izložba, pripremala se duge tri godine, i to ne samo klasičnim radom, nego i korištenjem modernih tehnologija i umjetne inteligencije. Iako izložba broji samo 11 eksponata ukupne težine čak više od 36 tona, njihova restauracija bila je iznimno precizan i zahtjevan proces - svaki rekonstruirani dio slagao se milimetar po milimetar, što je predstavljalo golemi izazov za stručnjake.
Osim djelatnika Arheološkog muzeja u Splitu, na njoj je radio i niz vanjskih suradnika, uključujući i one s Umjetničke akademije u Splitu te Županijske udruge slijepih Split. Riječ je o izložbi "Meduzin pogled" postavljenoj u dvorištu Arheološkog muzeja u Splitu, na kojoj je izložen i do sada najveći sarkofag ikad pronađen na istočnom Jadranu. Riječ je o artefaktima pronađenima 2007. godine tijekom gradnje Mosta Franje Tuđmana preko rijeke Jadro u Solinu. Na lokalitetu Ribnjak tad je pronađen antički zid dug 37 metara i širok tri metra u koji su ugrađene spolije, odnosno razbijeni dijelovi sarkofaga i drugih antičkih građevina i spomenika, a za koji se smatra da je izgrađen u 4. stoljeću, i to žurno, kao brana koja je štitila istočne zidine Salone od poplava. Arheolozi su tad pronašli ukupno 50 kamenih ulomaka i artefakata, a oni najbogatiji i najzanimljiviji otkriveni su na ovoj izložbi.
- Na istraživanjima te 2007. radio je arheolog Goran Skelac, a vjeruje se da se pronađena brana proteže dalje i prema istoku i prema zapadu tako da je ona još najvećim dijelom ispod zemlje. Jadro je tijekom godina mijenjao svoj tok, ali u trenutku kad je rijeka zaprijetila gradu, stanovnici su na brzinu napravili branu. Razbili su sve spomenike koji su bili u blizini kako bi dobili građevinski materijal. Pronađeni artefakti tad su ostavljeni na depou na Manastirinama u Solinu. Tad su današnji autori izložbe, Duje Ordulj, viši konzervator-restaurator Arheološkog muzeja u Splitu, koji je u to vrijeme bio student, i profesor Siniša Bizjak, prodekan za kvalitetu i razvoj Umjetničke akademije u Splitu, uz mnoge druge, počeli s čišćenjem tih sarkofaga i ulomaka. Prije četiri godine napravili smo plan da ih izmjestimo u muzej, u naše radionice. Obnova je trajala tri godine, a nakon restauracija slijedila je interpretacijsko-arheološka obrada koju je napravio akademik Nenad Cambi - počinje nam priču dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu.
Koliko je bilo zahtjevno raditi na ovoj izložbi govori i podatak da je riječ o ulomcima od 100 do 500 kilograma s kojima je trebalo pažljivo rukovati. Tako je, primjerice, za jedan sanduk sarkofaga tijekom istraživanja te 2007. pronađeno 40 posto dijelova, dok je 60 posto rekonstruirano kako bi se dobila cjelovita slika. Kustoski i muzeološki sve je odradila dr. sc. Jelena Jovanović, viša kustosica u Arheološkom muzeju u Splitu, koja nam otkriva više o nekropoli na jugoistočnom dijelu nekropole Salone.
- Prema uzusima antičkog svijeta, ljudi su se pokapali izvan gradskih zidina, uz prometnice. Svi ovi spomenici na izložbi izvorno su imali pogrebnu funkciju, a sarkofag je bio najluksuzniji oblik nadgrobnog spomenika. Tri spomenika su arhitektonski elementi, pretpostavljamo nadgrobnih mauzoleja, te konstrukcijski elementi grobne parcele koja se u antici nazivala hortusom, što na latinskom znači vrt. Grobne parcele imale su simboličku funkciju vrta, unutra je bilo prepuno voća, raslinja, stabala... Mi smo ovim postavom napravili i povijesnu i prostornu interpretaciju jednog takvog hortusa u našem dvorištu. Spomenici su izuzetno luksuzni, ne samo iz tadašnje perspektive, nego i iz perspektive suvremenog čovjeka. Njih osam od ukupno 11 napravljeno je od prokoneškog mramora koji je stizao s Prokoneza, današnjeg otočića Marmara u Mramornome moru preko puta Istanbula. Bio je iznimno skupocjen i kvalitetan, a krase ga specifične sivoplavičaste vene. U Saloni su postojale radionice kamena za izgrađivanje nadgrobnih spomenika gdje se kamen obrađivao prema željama klijenata. Ova izložba govori i o samom ekonomskom statusu Salone koja je bila glavni grad rimske provincije Dalmacije. Ovo su najreprezentativniji spomenici, najveći pronađeni sarkofazi, i to ne samo na istočnoj obali Jadrana, nesvakidašnji primjerci, pa možemo čak reći i elitni - kaže nam dr. sc. Jelena Jovanović objašnjavajući nam i zašto je izložba dobila naziv "Meduzin pogled".
- Ljudi su bili jako praznovjerni pa su na nadgrobnim spomenicima koristili razne simbole, a Meduza je bila najupečatljivija. Ona je od ljepotice pretvorena u čudovište sa spletom zmija u kosi. Svojim pogledom je skamenjivala i ubijala ljude pa je iz tog razloga čest motiv na spomenicima kako bi tjerala zle sile i omogućila pokojnicima miran zagrobni život. Na naših 11 spomenika, Meduza se nalazi na četiri mjesta. Kako se Meduza nikad ne spominje u antičkim izvorima u kontekstu susreta sa slijepom osobom, jer oni nisu mogli fiksirati pogled na nju pa na njih nije ni djelovao, to nas je potaknulo da izložbu maksimalno prilagodimo slijepim i slabovidnim osobama. Obično se takva prilagodba radi samo na jednoj razini, no mi smo je napravili na tri. Tako su svi tekstovi izložbe pripremljeni na hrvatskom i engleskom jeziku te prevedeni na Brailleovo pismo. Pripremljeni su i audio vodiči, kao i 3D taktilni prikazi - kaže nam dr. sc. Jelena Jovanović.
Jedan od autora izložbe, viši konzervator-restaurator Duje Ordulj, govori nam više o samoj pripremi i radu na eksponatima koje su među njih 50, kaže, odabrali zbog bogate ikonografije. Prisjeća se i svog rada dok je kao student čistio naslage sa spomenika nakon što su tek otkriveni.
- Napravili smo kemijske analize sedre kako bismo utvrdili njezin sastav te petrografskim analizama odredili vrstu mramora. Kalcitne skrame nastale su taloženjem riječnih sedimenata te su prekrivale sve površine. Njihovo uklanjanje predstavljalo je najzahtjevniju fazu restauratorskog zahvata, tijekom koje smo otkrili bogatu reljefnost i dekorativne detalje spomenika - kaže nam izv. prof. art. Siniša Bizjak, jedan od autora izložbe.
- Nakon što smo sve spomenike i fragmente prebacili u radionicu u Split, gdje je osim restauracije, što je zaista bio minuciozan posao, počelo spajanje dijelova velikog sarkofaga. Morali smo pribjeći pionirskim tehnologijama, napravili smo digitalni model, prebjegli različitim modernim alatima, skeniranju, izradi 3D modela... Poslužili smo se i AI tehnologijom, ali rezultati nisu bili cjeloviti. Mi smo rekonstruirali 12 kvadrata sarkofaga što je oko 60 posto - kaže nam viši konzervator-restaurator Duje Ordulj.
Riječ je o modularnim dijelovima uklopljenima u spomenik koji su se također obrađivali milimetar po milimetar kako bi se savršeno uklopili u cjelinu, a koji se, ako se jednom pronađe originalni dio, lako mogu ukloniti i zamijeniti. Prodekan za kvalitetu i razvoj Umjetničke akademije u Splitu, izv. prof. art. Siniša Bizjak, kaže nam kako je ovo bio jako opsežan posao i u njega su bili uključeni brojni studenti koji su u radionicu muzeja dolazili na praksu. No ti studenti nisu dolazili samo zbog ove izložbe, riječ je o suradnji muzeja i Akademije koja traje godinama.
- Sav ovaj materijal koji se restaurirao u vrtu radionice Arheološkog muzeja u Splitu trebalo je prebaciti na mjesto izložbe što se na prvu može učiniti kao jednostavna stvar. No prebaciti 36 tona nije baš bilo jednostavno. Bio je to izazov, a i za mene i za studente bila je iznimna čast raditi na izložbi i postići da motivi budu prepoznatljivi. Kad smo krenuli u rekonstrukciju golemog sarkofaga nismo znali što ćemo dobiti - govori izv. prof. art. Siniša Bizjak.
Izložba "Meduzin pogled" već sad je privukla brojne posjetitelje, a na samom otvorenju bilo je gotovo 600 posjetitelja što je za jedan događaj u kulturi zaista velik uspjeh. Za popularizaciju kulturnih događanja zaslužna je Marina Tudor, voditeljica odjela za marketing i odnose s javnošću muzeja.
- Zaista je jednostavno raditi promociju kad imaš ovakve nalaze i vrhunski tim. Sav taj entuzijazam i trud, taj timski rad svih sudionika, dali su rezultat i vjerujem da ljudi prepoznaju tu dobru energiju koja, kroz brojne projekte, vlada u našemu muzeju. Važno nam je da ljudi vide i prepoznaju da smo sve podignuli na jednu višu razinu i da se trudimo da arheologija i sve ono što radimo bude dostupno i pristupačno svima - kaže nam Marina Tudor.
I zaista, Arheološki muzej u Splitu sve je podignuo na visoku profesionalnu razinu i već planiraju "osvježavanje" golemog nadgrobnog spomenika Pomponije Vere koji se od ranije nalazi u dvorištu muzeja. Riječ je o spomeniku koji je također bio razbijen i ugrađen u bedeme Salone, a koji je kasnije sastavio don Frane Bulić. On je savršeno povezan s izložbom "Meduzin pogled", a sve skupa čini jednu cjelovitu priču s onom prethodnom izložbom "Memento Mori". U njihovoj interpretaciji spomenici antičke Salone prestali su biti samo predmeti, ovim izložbama dobili su novi život dokazujući da arheologija običnom čovjeku ne mora biti nešto nedostupno i apstraktno.
