Meksička Angela Merkel u brutalnom ratu bez pravila: U gradu su joj ubili 5000 ljudi

Claudia Sheinbaum, političarka, znanstvenica i akademkinja, novoizabrana predsjednica Meksika, rođena je 1962. godine u meksičkoj židovskoj obitelji u Ciudadu de Mexico. Prva je žena u povijesti Meksika koja je izabrana na tu dužnost. Članica je Pokreta nacionalne obnove (MORENA), socijaldemokratske stranke osnovane 2011. godine. Na parlamentarnim izborima 2018. godine MORENA je u koaliciji s Radničkom strankom i Strankom socijalnog okupljanja osvojila parlamentarnu većinu i formirala vlast. Veći dio 20. stoljeća Meksikom je vladala Institucionalno revolucionarna partija (Partido Revolucionario Institucional - PRI), čiji je jedinstveni oblik autokracije peruanski književni nobelovac Mario Vargas Llosa jedanput nazvao "savršena diktatura".

Gotovo 70 godina PRI je vladao zemljom od vrha do lokalnih sredina, držeći predsjedništvo, guvernerske položaje i Kongres. Endemsko nasilje, koje se povezuje s Meksikom, izravno je nasljeđe ove stranke. Godine 1968., dok su studenti nastojali zaštititi autonomiju meksičkih javnih sveučilišta, vladine snage otvorile su vatru na prosvjednike, što je rezultiralo masakrom i zatvaranjem mnogih studentskih aktivista. To će se ponoviti 1971. godine. Vođa MORENA-e od 2015. do 2017. godine bio je Andres Manuel Lopez Obrador, koji je 2018. postao predsjednik Meksika. Sheinbaum je od 2015. do 2017. godine bila gradonačelnica općine Tlalpan, koja ima oko 700.000 stanovnika. Tijekom njezina mandata srušila se u potresu 2017. godine privatna škola Colegio Enrique Rebsamen, pri čemu je poginulo 19 djece i sedam odraslih. Epicentar potresa bio je u južnoj meksičkoj državi Pueblo. U Tlalpanu je najteže stradala spomenuta škola. Godinu dana ranije gradske vlasti su pronašle niz nepravilnosti vezanih za njezinu gradnju, od krivotvorenja dozvola pa do izvedbe.

Claudia Sheinbaum Profimedia

Enrique Fuentes, odvjetnik koji je zastupao roditelje preminule djece, za ovu tragediju optužio je i gradonačelnicu, izjavivši kako je morala poduzeti određene mjere i kako nije smjela dopustiti da škola nastavi s radom. Godinu dana kasnije Claudia Sheinbaum postala je gradonačelnica Ciudad de Mexica, bila je prva žena na toj dužnosti. U prva 52 mjeseca njezina mandata u gradu su zabilježili 5078 ubojstava, što je više od broja zabilježenog pod administracijom Andresa Manuela Lopeza Obradora. Usprkos tome, uspjela je u 2022. godini prepoloviti taj broj: stopa ubojstava 2018. iznosila je 17,9 osoba na 100.000 stanovnika, a u 2022. godini 8,6.

Stereotipi o zemlji nasilja

Možda zbog blizine Sjedinjenih Američkih Država i američke filmske industrije, danas prosječan zapadnjački konzument ima čvrsto izgrađen stereotip o Meksiku kao o zemlji trajno obilježenoj nasiljem, još od vremena Meksičke revolucije, kojom se označavaju politička previranja, pučevi i serija građanskih ratova koji su okvirno trajali od 1910. do 1920. godine. Dva filma koja su možda presudno utjecala na percepciju Meksika kao zemlje brutalnog nasilja bili su "Divlja horda" Sama Peckinpaha iz 1969. godine i špageti vestern "Za šaku dinamita" Sergija Leonea iz 1971. godine. Radnja "Divlje horde" odvija se 1913., u vrijeme Meksičke revolucije, i prati vremešnu bandu odmetnika na granici Teksasa i Meksika. Film je došao na zao glas zbog ekstremnog nasilja koje prikazuje. U uvodnoj sceni, dok "divlja horda" ulazi u fiktivni grad San Rafael u Teksasu, vidimo u prvom planu nevina dječja lica, latinoameričke fizionomije, koji muče žive škorpione bacajući ih među crvene mrave.

Vrijedi u sličnom kontekstu spomenuti i Peckinpahov film "Donesite mi glavu Alfreda Garcije", koji je većim dijelom snimljen u Meksiku. Radnja filma odvija se otprilike krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Zanimljiv je zbog prikaza okrutnog i bahatog meksičkog bogataša, koji neodoljivo podsjeća na suvremene prikaze filmskih narkobosova. Zbog svoje redateljske virtuoznosti Sam Peckinpah utjecao je na mnogobrojne redatelje pri prikazivanju akcije i nasilja. U domaćim okvirima to su u prvom redu makedonski redatelj Milčo Mančevski, koji je u svojem vesternu "Prašina" rekreirao mučenje životinja po uzoru na Peckinpaha, i hrvatski Kristijan Milić. Peckinpah je, pretpostavljam, bitno utjecao i na Sergija Leonea u filmu "Za šaku dinamita", koji je njegov možda najnasilniji film. Radnja Leoneova filma također se odvija tijekom Meksičke revolucije. Glavni junaci su bivši IRA-in stručnjak za eksplozive Sean Mallory (James Coburn) i meksički razbojnik Juan Miranda (Rod Steiger). "Za šaku dinamita" sadrži više socijalne kritike nego bilo koji drugi Leoneov film. Počinje citatom Mao Zedonga o klasnoj borbi. Leone u filmu prikazuje duboke klasne podjele koje su oblikovale Meksiko tijekom krvave revolucije. Glavni negativac, Gunter Ruiz (Antoine Saint-John), prikazan je kao nacistički tenkovski zapovjednik. U filmu postoji više scena masovnih smaknuća revolucionara. Leone je želio tim scenama povući paralelu s fašizmom. Film je, usprkos Leoneovim ljevičarskim stavovima, prikazivao i nasilje revolucionara, te je trebao biti i kritika radikalnih ljevičarskih redatelja poput Jean-Luca Godarda i manje poznatih autora špageti vesterna koji su idealizirali revolucionare. Zbog toga je doživio brojne izmjene. Do danas je objavljeno nekoliko verzija filma, od kojih je svaka uključivala novi materijal.

U novije vrijeme dominiraju filmovi koji se bave meksičkim organiziranim kriminalom, odnosno narkokartelima. Tu vrijedi izdvojiti tri ekstremno nasilna filma čija se radnja odvija na američko-meksičkoj granici: "Savjetnik" Ridleya Scotta (2013.), "Sicario" (2015.) Denisa Villeneuvea i "Sicario 2: Rat bez pravila" (2018.) Stefana Sollime. U oba nastavka "Sicarija" u glavnim su ulogama agent FBI-a Matt Graver, kojeg igra Josh Brolin, i njegov meksički doušnik Alejandro, odvjetnik kojem je moćni kartel pobio obitelj, ženu i dijete, kojeg igra Benicio del Toro. Završna scena Villeneuveova "Sicarija" je paradigmatska i jedna od najužasnijih filmskih scena uopće. Alejandro dolazi na dobro čuvanu hacijendu šefa narkokartela koji je naredio ubojstvo njegove obitelji. Nakon što pobije zaštitare, Alejandro ulazi u hacijendu, gdje zatječe narkobosa, koji večera sa suprugom i dvoje djece. Narkobos, svjestan da mu nema spasa, moli Alejandra da ga ne ubije pred djecom. Alejandro nakon toga ubije oboje djece, suprugu i tek zatim narkobosa.

Šokantna scena iz 'Sicarija'

Poruka filma je jasna: s narkokartelima je moguće uspješno se boriti isključivo koristeći njihove metode, što predstavlja definitivni krah ljudskosti. Odatle podnaslov drugog nastavka "Sicarija": "Rat bez pravila". U Scottovu "Savjetniku", koji je nastao prema scenariju velikog američkog pisca Cormaca McCarthyja, književnoga kralja nasilja, čiji se romani uglavnom odvijaju na američko-meksičkoj granici, vidimo kako u krijumčarenju narkotika sudjeluju kompletne seoske zajednice, koje po potrebi skrivaju krijumčare i služe im kao logistička potpora. U sva tri ova filma mogu se vidjeti scene mrtvih ljudi obješenih iznad mostova, kao opomena, jer karteli svoju moć prvenstveno zasnivaju na strahu. U seriji "ZeroZeroZero", snimljenoj od 2019. do 2021. godine, koja je autorski projekt Stefana Sollime, a koja se također bavi narkokartelima, novoformirana narkoorganizacija likvidira bez ikakvog razloga studente koji su se vozili u autobusu, isključivo da zastraši konkurentske kartele i lokalno stanovništvo. Da nasilje u Meksiku nije holivudska izmišljotina, svjedoče filmovi vodećih meksičkih redatelja današnjice, poput Alejandra Gonzaleza Inarritua i Alfonsa Cuarona.

Svaki dan život izgubi desetak žena

Kakva je stvarnost suvremenog Meksika? Sudeći prema članku ugledne meksičke novinarke Belen Fernandez, urednice časopisa Jacobin, koja je pisala i za New York Times, London Review of Books i Al Jazeeru, ne razlikuje se mnogo od one filmske. Gorući problem Meksika je i nasilje prema ženama: "Još 2019. godine Sheinbaum, prva gradonačelnica Ciudad de Mexica, obećala je iskorijeniti nasilje nad ženama. Tijekom njezina mandata, međutim, epidemija femicida u glavnom gradu Meksika – i ostatku zemlje – nastavljena je istim intenzitetom".

Fernandez piše kako u Meksiku danas svaki dan život izgubi desetak žena, a deseci tisuća vode se kao nestale. Velika većina femicida ostaje neprocesuirana (o ovom fenomenu pisao je čileanski pisac Roberto Bolano u svom romanu "2666", što može poslužiti kao još jedna potvrda teze da se fiktivni Meksiko ne razlikuje mnogo od onog stvarnog). U protekle četiri i pol godine u Meksiku je zabilježeno oko 160.000 ubijenih, a broj nestalih premašio je 110.000. Iza većine ubojstava i otmica stoje osobe povezane s narkokartelima. Obrador, predsjednik Meksika na odlasku, svojedobno se pogrdno izrazio o osobama koje su tragale za nestalim članovima obitelji, optuživši ih da su oboljeli od "delirija nekrofilije". Vrlo je izraženo i političko nasilje. "Predizborni porast političkih ubojstava", piše Fernandez, "pripisuje se prvenstveno kartelima i drugim organizacijama organiziranoga kriminala koji provode vlastiti oblik izbora, eliminirajući neprijateljske kandidate."

Profimedia

Fernandez piše i o ulozi Sjedinjenih Američkih Država u onome što se događa Meksiku: "I dok Sjedinjene Države radije kategorički okrivljuju meksičke kartele za nasilje u Meksiku i tako završavaju svaku raspravu, istina je da SAD igra golemu ulogu u održavanju nasilnoga krajolika južno od granice. Kao prvo, istodobna potražnja i kriminalizacija droge u SAD-u iznjedrila je cijeli posao kartela". U američkim medijima moguće je naići na slične procjene: "A ono što se događa u Meksiku ne ostaje u Meksiku, barem kad je riječ o narkokartelima. Dužnosnici zaduženi za provođenje zakona kažu da se nasilje iz Meksika prelijeva i na ulice Chicaga", stoji na jednom čikaškom portalu. Uloga SAD-a ne završava samo na ovome, ona je mnogo destruktivnija za Meksiko nego što se to čini na prvi pogled. Claudia Sheinbaum u predizbornoj je kampanji govorila kako će ojačati suradnju Meksika i SAD-a u oblasti takozvane slobodne trgovine, usprkos negativnim povijesnim iskustvima. Kad je 1994. godine SAD nametnuo Meksiku potpisivanje Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA), to je dovelo do gašenja milijuna radnih mjesta u Meksiku, a samim tim i do porasta siromaštva, što je mnoge stanovnike prisililo na suradnju s kartelima. Kao neizravna posljedica tog sporazuma, došlo je i do naglog porasta smrtonosnog nasilja nad ženama. "U svakom slučaju, što je kapitalizam koji je Meksiku nametnuo SAD ako ne vrlo organizirani kriminal?!", piše na jednome mjestu Belen Fernandez.

Narkokarteli su, tvrdi Fernandez, preuzeli i krijumčarenje ljudi preko američko-meksičke granice: "Ljude u pokretu zlostavljali su i iznuđivali na svakom koraku državni agenti i organizirane kriminalne skupine, često radeći u dosluhu." Novinarka piše i o svojem iskustvu s organiziranim krijumčarenjem ljudi, kad je jedne prilike trebala pričekati dvoje svojih mladih venezuelanskih prijatelja na granici između Meksika i Gvatemale te im pomoći da prijeđu granicu. Neki poznanici upozorili su je da se ne miješa jer, ako to učini, karteli će je ubiti. "Naša cjelodnevna odiseja, koja je uslijedila, uključivala je iznudu od strane svih mogućih grana meksičkog imigracijskog i sigurnosnog aparata, uključujući Nacionalnu gardu, čija su nas tri člana stjerala u kut na parkiralištu svojim kamionetom nakon što su ih krijumčari migranata obavijestili da im se miješam u posao." Nacionalna garda, koja je osnovana 2019. godine, optužena je za cijeli niz mučenja, izvansudskih pogubljenja, prisilne nestanke i seksualno nasilje nad tražiteljima azila. Sheinbaum je u svojoj kampanji spomenula i Nacionalnu gardu, koja se od rješenja pretvorila u problem, izjavivši kako se nada da će Nacionalna garda "biti bliže javnosti i ponašati se kao lokalna policija".

Profimedia

Izbori iz 2024. godine, na kojima je Claudia Sheinbaum premoćno pobijedila, imali su najveću izlaznost uopće, a ujedno su bili najnasilniji izbori u modernoj povijesti Meksika. Tijekom predizborne kampanje ubijeno je čak 38 kandidata. Velika su očekivanja od nove predsjednice, koju skloni joj mediji nazivaju meksičkom Angelom Merkel, kako u domaćoj tako i u stranoj javnosti. Pet je glavnih izazova pred njom: korupcija, nasilje, gospodarski rast, prilagodba klimatskim promjenama i borba protiv organiziranoga kriminala, koja je ključna. Njezin prethodnik nije napravio gotovo ništa u vezi s tim. Gladys McCormick, izvanredna profesorica na Sveučilištu Syracuse, koja se specijalizirala za američko-meksičke odnose, izjavila je da se Sheinbaum suočava s mnogo većom preprekom u osporavanju autoriteta kartela budući da su karteli postali mnogo opasniji i raznolikiji nego kad je Obrador preuzeo dužnost 2018. godine. U međuvremenu, karteli su napravili odmak od tradicionalnih droga, kokaina i heroina, te se preorijentirali na mnogo opasnije sintetičke droge: fentanil i metamfetamine. Uz to, promijenili su način rada.

Danas, tvrdi McCormick, meksički narkokarteli više nalikuju na multinacionalne korporacije nego na tradicionalne kriminalne organizacije, iako se u njihovim metodama, pogotovo kad je riječ o nasilju, nije gotovo ništa promijenilo. Sukobi između kartela odnose svake godine oko 20.000 ljudi, od kojih mnogi završe obješeni na mostovima ili u masovnim grobnicama. Karteli su preuzeli, primjerice, i monopol na proizvodnju tortilja u zemlji, a prodrli su preko svojih kandidata i na političku scenu. Broj kartela koji djeluju u Meksiku porastao je u nekoliko prethodnih godina. U jednom trenutku u zemlji je djelovalo između šest i osam glavnih kartela, a taj broj do danas je narastao na od 12 do 14. Tu je još oko 25 kartela srednje veličine te negdje između 200 i 400 manjih kartela koji djeluju diljem Meksika. "S obzirom na ogroman broj kartela i moć koju imaju, obuzdavanje njihova utjecaja postalo je gotovo nemoguće za one koji su na vlasti na državnoj i saveznoj razini", izjavio je Robert Almonte, suradnik NewsNationa i bivši službenik za provođenje zakona. "Zaključak je da meksički karteli kontroliraju Meksiko."

Može li se predsjednica boriti protiv kartela?

Pesimist u vezi s ovim je i Michael Albertus, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Chicagu, koji je izjavio kako trenutna administracija nije napravila gotovo ništa u suzbijanju nasilja: "Kao i svaka dobra političarka, Claudia Sheinbaum u predizborno vrijeme nije obećavala nemoguće. Dakle, nije otkrila puno informacija o specifičnim politikama koje će donijeti kad preuzme predsjedničku dužnost, ali mislim da možemo pretpostaviti kako će, u značajnoj mjeri, slijediti politiku svog prethodnika." To znači da će se proizvodnja smrtonosnog fentanila i njegovo krijumčarenje u SAD nastaviti nesmanjenim intenzitetom. Borba protiv kartela dugotrajan je proces, a jedina učinkovita metoda, u čemu se slažu gotovo svi analitičari, iskorjenjivanje je siromaštva. Ili, da se osvrnemo na filmsku stvarnost Meksika, brutalni rat bez pravila.

Više puta spomenuta Belen Fernandez piše u svojem tekstu o slučaju iz ožujka ove godine u obalnom gradiću Zipolite u južnoj meksičkoj državi Oaxaca, gdje je povremeno boravila, i kojem je neizravno svjedočila. Gradonačelnika Zipolitea ustrijelili su usred dana ispred zgrade lokalne općine: "Incident je prošao gotovo potpuno nezamijećen u meksičkim medijima, ali glasine u gradu bile su da su ga 'oni' upozorili – 'oni' su dominantna skupina za trgovinu drogom u tom području, čije je operacije gradonačelnik očito nastojao opstruirati." Upražnjeno gradonačelničko mjesto nitko, u strahu, nije želio preuzeti. "Pomnožite slučaj Zipolitea na cijelom prostranstvu Meksika i dobit ćete, možda, predodžbu o tome koliko su nedjeljni izbori zapravo bili slobodni." Ovaj primjer zorno pokazuje s kakvim će se problemima u svom predsjedničkome mandatu nositi Claudia Sheinbaum ako se odluči na obračun s kriminalom i endemskim nasiljem povezanim s njim.