Leksikografski zavod nedavno je objavio doista impresivni Leksikon utvrda Hrvatske iz srednjeg i ranog novog vijeka. Urednici ovoga kapitalnog djela su povjesničari i leksikografi Krešimir Regan i Vlatka Dugački. Od vremena prvog leksikonskog prikaza hrvatskih utvrda, koji je Matica hrvatska objavila 1920. godine, a koje potpisuje Gjuro Szabo, Hrvatska nije imala sličnog i obuhvatnijeg djela. Szabina knjiga je bila prvo veliko djelo kojim se taj čovjek, rođen u obitelji krajiškoga kapetana, upisao zlatnim slovima u hrvatsku historiografiju, tad je još bio profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a poslije će kao ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt (od 1919. do 1926.) i poslije ravnatelj Muzeja grada Zagreba (od 1928. do 1943.) biti autor mnogo poznatijih djela o povijesti Zagreba, Hrvatskog zagorja i zagrebačke katedrale. Pa ipak, stoljeće kasnije pokazat će se da djelo tog iznimnog čovjeka, rođenog u Novskoj a školovanog na studijima povijesti i germanistike u Beču, ne sadrži prikaz mnogih utvrda koje su kasnije otkrivene i koje mu, stjecajem objektivnih okolnosti, naprosto nisu mogle biti poznate. Mnoge od njih opisane su u stotinama knjiga i radova objavljivanima u te 104 godine, ali nije bilo knjige ni djela koje bi sve te građevine tako precizno prikazalo kao knjiga Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža".
Golema većina članaka o utvrdama u Leksikonu ilustrirana je barem jednom fotografijom lokaliteta ili tlocrtom, premda, kako navode urednici, zbog slabe očuvanosti velikog broja utvrda, to nije uvijek bilo moguće. Neke od utvrda posve su nestale upravo u posljednjih stotinu godina, a o tome nerijetko svjedoče upravo fotografije iz zbirke Gjure Szaba koja se čuva u Fototeci kulturne baštine Ministarstva kulture (u jednom od izvještaja o svom konzervatorskom radu što ih je Szabo prije Drugog svjetskog rata pisao vladi u Beograd stajalo je: "Bezbroj objekata koji su morali pasti od vremena, sačuvani su u ogromnom broju snimaka, planova i – fotografija". Tako i u ovom novom djelu dio tih starih snimaka, planova i fotografija još i danas svjedoči o mnogim odavno zaboravljenim utvrdama, premda su te utvrdne posve propale, baš kao što je Gjuro Szabo, pišući pismo 1932. godine, prijatelju, zaključio: "Mi smo izgubili svi, i stari i mladi, osjećaj vremena. A ono teče, teče hitno ko nikada! Došle su nove prilike. A da Vas boli, kad vidite, kako naši spomenici propadaju to Vam vjerujem, a Vi ćete pojmiti kako je tek meni, koji sam sve svoje, i mladost i životno veselje i sav rad njima posvetio. I to uzalud. Ali neće biti uzalud…").
Treba istaknuti da Leksikon utvrda, osim svoje nesumnjivo visoke i vrlo široke historiografske vrijednosti, sadrži monografsku dimenziju kakvu su bogatom opremom neka ranija djela tek djelomično zahvaćala. Valja pritom podsjetiti na djelo iz 1991. koje potpisuje Mladen Obad Šćitaroci "Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja" (taj je arhitekt sedam godina kasnije s Bojanom Bojanić Obad Šćitaroci objavio i djelo "Dvorci i perivoji u Slavoniji"), a prije tri godine u izdanju nakladničke kuće Mozaik knjiga iz tiska je izašla knjiga "Najljepši hrvatski dvorci i utvrde", stručno-popularna monografija o hrvatskim utvrdama i dvorcima autora izv. prof. dr. sc. Hrvoja Kekeza s Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, popraćena mnogobrojnim kvalitetnim fotografijama autora Darija Žagara i Romana Avdagića. Upravo Kekez potpisuje i Leksikon utvrda Hrvatske kao recenzent, s Ivanom Aldukom i Tatjanom Tkalčec.
Hrvatska je, eto, cijelo stoljeće čekala da se priredi i objavi djelo obuhvatnije od onog što ga je napisao vrijedni Gjuro Szabo, leksikografsku monografiju u kojoj se prvi put na jednome mjestu obrađuje korpus utvrda na području Republike Hrvatske, podignutih tijekom srednjeg i ranog novog vijeka, odnosno od propasti Zapadnoga Rimskog Carstva 476. do potpisivanja Žitvanskog mira 1606. godine. Knjiga doista pregledno i sustavno hrvatskoj javnosti prezentira velik dio ove vrijedne kulturno-povijesne baštine. Svi se obrađeni kompleksi detaljno opisuju, posebno je istaknut i jasno objašnjen historiografski kontekst, ali ne propušta se pojasniti ni arhitektonska komponenta, geostrateške osobitosti odabranih pozicija te regionalne posebitosti pojedinih hrvatskih utvrda u odnosu na utvrde susjednih prostora. Leksikon sadrži i Pojmovnik fortifikacijskoga graditeljstva i Kazalo osobnih imena, a ono što bi mnogi voljeli da bude sljedeći korak u obradi ove fantastične građe svakako može biti interaktivna digitalna mapa temeljena (bar djelomično) na sadržaju Leksikona, koja bi omogućila da se utvrde lako pretražuju i pregledavaju online, prema geografskoj poziciji.
Infobox ():
