U jesen 1991. Vukovar je Hrvatima bio simbol borbe i otpora velikosrpskoj ideji utjelovljenoj u tenkovima, topovima i puškama čiju su proizvodnju platili svi građani Jugoslavije, da bi potom bili stavljeni u službu ideje razrađene u poznatom Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti, a koju su silom pokušali provesti Slobodan Milošević i njemu odani srpski generali u vrhu JNA, prije svih Blagoje Adžić i Veljko Kadijević, ako se itko ovdje još sjeća tog dvojca. Malo je u Hrvatskoj, vjerujem, bilo onih koji te jeseni nisu noću lijegali i ujutro se budili slušajući vijesti iz Vukovara, koji nisu suosjećali s tim gradom, s njegovim građanima i borcima koji su ga branili. A branili su ga i ginuli u njemu borci iz cijele Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Nije tih dana bilo važno koju političku stranku simpatiziraju i kakvih su svjetonazora, važno je bilo da su bili spremni s puškom otići u Vukovar.
5346
prikaza
Mlatili su vukovarske borce, sad šire ratnu psihozu
Tuđmanova nevoljkost da se Vukovar obrani, premlaćivanje Dedakovića i Borkovića u Zagrebu, HDZ-ovi skakavci u veteranskim udrugama. Koliko Vukovarci zarađuju danas, a koliko su prije rata?
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
