Na lijepo lice iz kampanje počele su padati sjene

Kolindu Grabar Kitarović u ISAF-u su prozvali SWMBO (čita se swombou). To je skraćenica od She Who Must Be Obeyed (Ona koju se mora slušati). Pitanje svih pitanja jest - hoće li Kolinda morati slušati, ili će Kolindu morati slušati? Ekonomska obećanja, rješavanje problema građana kojima su blokirani žiroračuni, pretvaranje Hrvatske u jednu od najbogatijih zemalja Europe i svijeta, sve to u osnovi nije važno niti bi takvi procesi s ovakvim Ustavom mogli krenuti s Pantovčaka... 

U Uredu predsjednice postoje manje zvučne, a mnogo važnije poluge realne moći. U prvom redu, predsjednik, preko svoga sigurnosnog tima, ima nadzor nad tajnim službama. Savjetnik za sigurnost ima uvid u najpovjerljivije dokumente, zna što se u državi događa, ima pregled nad tajnim informacijama.

Ako imate svog čovjeka na tom mjestu, stekli ste veliku moć, iz sasvim očitih razloga... Josip Jurčević, jedan od bivših čelnika SOA-e, odmah nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima slovio je kao izbor za novog savjetnika za nacionalnu sigurnost na Pantovčaku ili pak u Visokoj da bi ga dvadeset dana nakon izbora iz te utrke istisnuo Josip Buljević, također bivši čelnik SOA-e, objašnjava naš izvor, i dodaje da se posljednjih dana u HDZ-u, “u strogoj tajnosti, pokušalo - zajedno s izabranom predsjednicom - dogovoriti tko će na kraju biti savjetnik za nacionalnu sigurnost. 

Za Jurčevića, čovjeka u odličnim odnosima s glavnim tajnikom HDZ-a Miljanom Brkićem, lobirao je sam Brkić, a Buljevića je “gurao” Tomislav Karamarko, šef HDZ-a. Na kraju je naravno presudio Karamarko - što je i logično jer je on šef HDZ-a.

Kolinda Grabar Kitarović na kraju je prihvatila Buljevića. Naime, predsjednica nije željela da joj itko nameće savjetnike, ali je na kraju pristala na suradnju s strankom koja ju je, uostalom, i dovela do pobjede. No suradnja bi biti, kaže izvor iz vrha HDZa, trebala biti ravnopravna. 

Milijan Brkić ovim je izborom navodno nezadovoljan (nije prošao njegov kandidat), a s obzirom na njegov angažman na predsjedničkim izborima, nadao se da će moći “progurati” svog čovjeka. Njemu bi to bilo dragocjeno jer je jasno da je jedan od onih koje bi Milanović vrlo rado vidio privedenog, a informacije će zlata vrijediti. 

S druge se strane s takve pozicije mogu dobiti i podaci “ofenzivne” naravi, koji bi mogli poslužiti za protunapad. Brkić je vrlo utjecajan u policiji, a ima veze i u svim represivnim aparatima države. No cijela zavrzlama oko predsjedničkih savjetnika, ovih je dan dobila još jedan detalj. Iz vrha HDZ-a procurila je informacija kako se Milijan Brkić zapravo potajice nadao da će upravo on biti savjetnik za nacionalnu sigurnost (!), a na to je navodno već bila pristala i Kolinda Grabar Kitarović!

Ona je, priča se, mislila da je to riješena stvar na koju je pristao i Karamarko, ali, kažu svjedoci, prevarila se. Tomislav Karamarko smatrao je, naime, da za savjetnika za nacionalnu sigurnost treba doći ozbiljan čovjek koji je u Hrvatskoj, prema njegovu mišljenju, jedan od dva najbolja obavještajca - Josip Buljević. 

Buljević je miran, analitičan i hladnokrvan. On je pravi profesionalac, a to su sve osobine koje ima dobar obavještajac - kaže naš izvor iz vrha HDZ-a. Jasno, Karamarko dobro zna što pozicija kakvu je nekoć u Mesićevu i Josipovićevu uredu obavljao Perkovićev sin nosi sa sobom. 

To nije dječja igra (premda se zaigrati znao i Perković Jr., naročito sa Zagorcem u Beču), pa se tu ništa ne treba prepuštati slučaju. Svejedno, mnogi su dojma da je Karamarko vrlo olako Kolindi, odnosno Vasi Brkiću, prepustio da sastavljaju predsjednički kabinet.

Nije taj dojam posve pogrešan. Karamarko se, nedvojbeno, htio distancirati od mogućih kritika da je Kolinda samo njegova marioneta, a zašto da se i petlja u funkcije i imena koja su Kolindinom prethodniku, na primjer, doista bila prilično nebitna (na kraju se i nisu odveć profilirali na sceni). 

Uostalom, Ivo Josipović u prvih je nekoliko mjeseci zbog javnih kritika smijenio čak trojicu svojih savjetnika. Dragu Pilsla, Marka Rakara i Matu Mlinarića - uglavnom zbog sitnijih grijeha. Uvažavao je glas javnosti. 

No unatoč salvama napada, tijekom cijelog mandata nije smijenio Perkovića juniora, dok je Dejana Jovića - koji je postao predmet napada tek u drugoj polovici mandata - smijenio tek kad je počela predizborna kampanja. 

Ali Josipovićev je ured bio izrazito nadstranački - u njemu su bili ljudi posve različitih političkih profila, od spomenutog Jovića, koji je izrazit ljevičar, do konzervativca Bartulice ili liberalke Zrinke Vrabec Mojzeš. 

Paradoks je da je Josipović potrošio punih pet godina gradeći mostove prema svim skupinama, od desnice do ljevice, ali je prokazan kao “Yusipović”, dok je Kolinda Grabar Kitarović došla iz stranke koja nije primjer ideološke tolerancije, ali je uspjela ističući zastavu na kojoj piše “zajedništvo”.

Savjetnik za unutranju politiku bit će Mate Radeljić. U toj je ulozi na Pantovčaku najpoznatiji dosad bio dr Ivić Pašalić, koji je pokazao koliko savjetnik- doduše unutar drukčijeg sustava - može postati moćan. - Matu Radeljića Ivo Sanader doveo je svojedobno Jadranki Kosor u Ministarstvo branitelja. Nametnuo ga je, ali ona ga se vrlo brzo riješila. Osjetila je da je opasan igrač. 

On je u to vrijeme već radio za Glavaša, Glavaš je tada još bio u HDZ, ali već persona non grata. To je čovjek koji ne preza ni pred čim - rekao nam je izvor iz HDZ-a, jedan od rijetkih koji se u ovom trenutku to usudio reći, ali naravno, pod uvjetom anonimnosti. Kaže da je Radeljić izdao Sanadera, pa zatim Glavaša, pa Vrkića.

"Njega je Kolindi nametnuo Vaso", kaže naš sugovornik. Prije Sanadera, još dok je bio u mladeži omiškog HDZ-a, šef mu je bio Nadan Vidošević dok je bio splitsko- dalmatinski župan. Nakon Nadana šef mu postaje Robert Tafra, saborski zastupnik i Pašalićev intimus. Radeljić je u zadnje vrijeme bio u HGK i u nadzornom odboru HRTV-a.

Kolinda Grabar Kitarović, čini se, nema previše vlastitih ljudi. Dugo nije živjela u Hrvatskoj i nije imala previše veza sa strankom. Prema svemu što smo vidjeli, ona naginje centru, dok Karamarkov HDZ centar zaobilazi u širokom luku. 

Većina ljudi u Uredu, koji nisu anonimni i imaju iza sebe neku karijeru, percipirani su kao vojnici stranke. Hoće li se uspjeti emancipirati od stranačkog dresa i Ured pretvoriti u mjesto koncentracije pameti, ili će ga pretvoriti u odskočnu dasku za preuzimanje vlasti u Vladi?

Natalija Hmelina je šefica protokola. Hmelina se s novom predsjednicom poznaje još iz razdoblja kad su zajedno radile u Ministarstvu vanjskih poslova, a nova predsjednica jako cijeni njezinu marljivost i znanje. Hmelina je dosad bila savjetnica Ureda protokola u Hrvatskom saboru, a karijeru je počela u MVP-u. Bila je i suradnica nekoliko ministara, Miomira Žužula, a potom odlazi u Ministarstvo pravosuđa gdje postaje šefica ureda Ani Lovrin, pa potom Ivanu Šimonoviću i Draženu Bošnjakoviću. Ipak, javnosti je možda od kćeri Natalije, poznatija njezina majka Jasna. 

Jasna Hmelina bila je naime tajnica Ivi Sanaderu dugi niz godina, a Branka Branka Pavošević, bivša šefica računovodstva HDZ-a, u svom iskazu USKOK-u u slučaju Fimi media, otkrila je da je primala 1500 kuna na mjesec iz crnog fonda. Savjetnik za branitelje bit će Ante Deur, čovjek koji je, čini se, također bliži Milijanu Brkiću nego Tomislavu Karamarku.

Tu se otvara još nekoliko pitanja. Prema našim informacijama, Kolinda Grabar Kitarović kani se emancipirati od stranačkog utjecaja HDZ-a, kao i od pokroviteljstva Tomislava Karamarka. Oslonac u tome joj pružaju kadrovi Milijana Brkića. Ona im, prema našim izvorima, vjeruje, i nada se da će s njima izgraditi samostalnu poziciju.

Hoće li joj to poći za rukom? Ivo Josipović uspio je nadrasti veličinu “predsjedničkog odijela” koji mu je propisao Ustav za nekoliko konfekcijskih brojeva. Josipović je to uspio nevjerojatnom komunikativnošću, susretljivošću, širinom. Osobno je primio gotovo 50.000 ljudi, nikad mu nije bilo teško odbiti ni jedan poziv na lokalnu svečanost, godišnjicu DVD-a, smotru folklora. Išao je i u Bleiburg i u Jasenovac, imao saveznike na svim stranama. 

Javnost malo zna, ali Josipović - koji je otpisan uz ocjenu kako nije ništa radio - zapravo je bio fanatik rada, koji je na poslu bio od osam ujutro do dva, tri po ponoć. No što to vrijedi kad nije povukao nijedan velik potez, i kad je, nastojeći se svidjeti svima, ostao bez mobilizacijske snage, koja zahtijeva odlučnost i oštrinu...

Kolinda Grabar Kitarović obećala je sazvati sjednicu hrvatske vlade, na kojoj bi se razgovaralo o ekonomskoj krizi. Obećala je preseljenje ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu. Zgradu u Visokoj opisala je kao “savršenu”, a nakon izborne pobjede rekla da preseljenje očekuje “čim prije”. 

Čini se da će već u prvom kvartalu postati žrtva vlastitih obećanja. Pokuša li sazvati tematsku sjednicu vlade, Milanović će je ismijavati i kritizirati. Tražit će od nje ideje i rješenja. Bude li ih imala, proći će dobro u očima javnosti, ali će imati problema sa strankom.

Koji god potez bude ponudila, morat će birati - ono što se nekome daje, drugome se uzima, i obratno. Ako ponudi rješenje za “švicarac”, može računati ili na simpatije banaka ili na simpatije građana. Jedno i drugo ne ide. Teško će moći reći da njezina rješenja nemaju veze s HDZ-om. Ako ne budu imala, doći će u sukob sa strankom... 

Izbjegne li reći što nudi, pokazat će se da bježi od izbornih obećanja. Slično vrijedi za bilo koju drugu situaciju. Ako želi riješiti problem blokiranih građana, morat će reći tko će to još, osim onih s kojima je Vlada već postigla dogovor, morati otpisati dio potraživanja. 

Bude li - poput Karamarka - protiv Lalovčevih korekcija u sustavu poreza na dohodak, morat će reći zašto građani moraju primiti niže plaće i što ona nudi. Bude li željela ostati na Pantovčaku, morat će tražiti od vlade da joj “vrate ključeve”, ali onda opet gubi na vjerodostojnosti...

U mnogo se nevolja uplela nova predsjednica, s nekoliko brzopletih, olako datih obećanja. Ima li iz toga izlaza?

Dakako, da ima. Želi li biti vjerodostojna, mora zatražiti preseljenje s Pantovčaka u neku od odgovarajućih zgrada - od Visoke, preko Banskih dvora (što je dobro rješenje) do neke treće lokacije, i vlada joj mora izaći u susret isto onako kako su izašli s Visokom. Nadalje, ako želi steći aktivnu poziciju, morat će osmisliti nekoliko konkretnih poteza, koji će biti “bez pukotine”- savjeta Vladi što da napravi. 

To je, podsjetimo, pokušao i Ivo Josipović, a Milanović ga je ismijao, da bi nedavno počeo implementirati Josipovićeva rješenja jedno za drugim. Ako Kolinda Grabar Kitarović javno ponudi nekoliko dobrih rješenja, javnost će biti na njezinoj strani jer to neće biti duel Milanovića i Josipovića nego sraz nove i stare vlasti. 

Čini se da će joj Tomislav Karamarko dosta dugo puhati za vrat, i za to ima dosta dobrih razloga. Kolindu Grabar Kitarović građani će još dugo vremena - naročito uz ovakav sastav Ured - doživljavati kao čovjeka HDZ-a. Zato će svaki njezin pogrešan korak, naročito gubitak vjerodostojnosti na početku mandata, biti udarac i za njegovu stranku. 

Karamarko se, čini se, posve slaže s Milanovićem i o tome da Kolinda treba napustiti Pantovčak. Ona je dobila izbore, a on još nije, i sigurno ne želi - to je narav politike - jačati nešto što bi se vrlo brzo moglo razviti u paralelni centar moći (koji bi mu mogao raditi o glavi, što pokazuje dugo iskustvo Ive Josipovića i Zorana Milanovića).

Preseljenjem predsjednice u neki manji ured, s manje ljudi, Karamarko bi pokazao da HDZ-ovi ljudi drže do obećanja, ali bi Kolindu - samim time i opasnost od nje - smanjio, jer bi preseljenjem u mali ured došao korak do realizacije ideje koju je davno najavio - izboru predsjednika u Saboru, što bi, kako je jednom rekao, bilo “racionalno”. 

U tome se slaže s Milanovićem. Koji već ima debelo iskustvo teškog suživota s predsjednikom iz iste političke stranke, što daje naslutiti kakva će biti kohabitacija dvoje ljudi iz dva na smrt posvađana klana... Neka nova lica daju nadu. Luka Đurić bit će glasnogovornik Ureda predsjednice, dok će predstojnik Ureda biti Domagoj Juričić, a Natalija Hmelina šefica protokola. Đurić je 32-godišnjaku koji je diplomirao na Vernu, a radio je u Zakladi Konrad Adenauer gdje je postao zamjenik voditelja Ureda zaklade u Zagrebu. 

Njegovo imenovanje javnost je vrlo dobro prihvatila. Grabar Kitarović u svom je govoru istaknula kako će dati “sve od sebe da Hrvatsku učinimo bogatom državom, iz koje mladi neće odlaziti”. Budući predstojnik Ureda Domagoj Juričić rodio se 1974. godine i trenutačno je potpredsjednik (HGK), a 40-godišnja Natalija Hmelina radila je u Ministarstvu vanjskih poslova te Ministarstvu pravosuđa.