Na otoku Pagu, iznad uvale Malin, obnovljen je drveni pravoslavni križ koji je, prema navodima osoba uključenih u njegovo postavljanje, podignut u znak sjećanja na srpske žrtve Drugoga svjetskog rata. Radove su obavila dvojica muškaraca, jedan iz Beograda, a drugi iz Banje Luke. Cijeli pothvat snimili su i objavili na društvenim mrežama, objašnjavajući da je križ oštećen zbog dugotrajne izloženosti morskoj soli i snažnoj buri. Poručili su da namjeravaju nastaviti s obilježavanjem lokacija koje su povezane sa stradanjima tijekom Drugoga svjetskog rata te su pozvali građane da im novčanim donacijama pomognu u tome. No tko su zapravo ljudi koji postavljaju pravoslavne križeve na Pagu i zbog čega su njihove aktivnosti privukle toliku pozornost?
Jedan od njih je Dušan Bastašić, stomatolog iz Banje Luke i predsjednik udruženja građana Jadovno 1941., organizacije koja se bavi istraživanjem, dokumentiranjem i obilježavanjem stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Drugi muškarac, koji se na snimci predstavlja kao Momčilo iz Beograda, sudjeluje u postavljanju i obnovi spomen-obilježja, no njegovo puno ime nije objavljeno. Njihova inicijativa nije nova. Prema vlastitim tvrdnjama, na području Paga dosad su postavili deset križeva, a namjeravaju nastaviti potragu za mjestima koja smatraju neobilježenim stratištima.
Bastašić je na objavljenoj videosnimci objasnio da se nalaze iznad uvale Malin, gdje su obnovili križ i pomolili se za žrtve koje nazivaju svetim novomučenicima. Istaknuo je da radove uglavnom obavljaju volonterski, vlastitim novcem, uz pomoć manjeg broja suradnika. Donacije koje prikupljaju, prema njegovim riječima, trebale bi poslužiti za održavanje postojećih križeva, nova terenska istraživanja i obilježavanje dodatnih lokacija. Međutim, tvrdnje o broju postavljenih obilježja i postojanju pojedinih novih stratišta zasad se temelje na informacijama samih organizatora, a ne na neovisno objavljenim rezultatima arheoloških ili forenzičkih istraživanja.
Udruženje Jadovno 1941. osnovano je 2010. godine u Banjoj Luci kao nevladina i neprofitna organizacija. Prema vlastitim podacima, okuplja potomke žrtava, organizira komemoracije, prikuplja povijesnu dokumentaciju i istražuje mjesta stradanja povezana s ustaškim logorskim sustavom Gospić - Jadovno - Pag. Bastašić je na čelu udruženja od njegova osnutka i tijekom godina postao je jedan od prepoznatljivijih predstavnika organizacija koje se u Srbiji i Republici Srpskoj bave kulturom sjećanja na srpske žrtve Drugoga svjetskog rata. Njegovi javni nastupi, međutim, nisu ograničeni na događaje iz 1941. godine. Bastašić je u više navrata govorio i o Domovinskom ratu, raspadu Jugoslavije i vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Upravo su te izjave ponovno dospjele u središte pozornosti nakon objave snimke s Paga.
Kako navodi Zadarski list, Bastašić je tijekom gostovanja na srbijanskoj televiziji RAS govorio o svojem boravku u Zagrebu početkom devedesetih i događajima koji su prethodili Oluji. Pritom je uspoređivao položaj Srba u Drugome svjetskom ratu s njihovim položajem tijekom raspada Jugoslavije, iznoseći vlastito tumačenje povijesnih okolnosti.
- Tada smo postupili potpuno drugačije nego 1945. godine. Ja sam bio u Zagrebu te smo se na vrijeme sklonili iz većih gradova. Ondje gdje smo bili u većini, pružili smo organizirani otpor - izjavio je Bastašić.
On je u istom razgovoru govorio o odlasku iz Zagreba i kretanju srpskog stanovništva tijekom rata. Bastašić je 2025. gostovao i na televiziji Kurir, u emisiji posvećenoj Oluji, zajedno s Draganom Vasiljkovićem, poznatijim kao Kapetan Dragan, koji je u Hrvatskoj pravomoćno osuđen za ratne zločine. Govoreći o posljedicama Oluje, ustvrdio je da je srpsko stanovništvo raseljeno diljem svijeta zbog nesloge između Srbije, Republike Srpske i tadašnje Republike Srpske Krajine.
Aktivnosti Bastašićeva udruženja na Pagu temelje se na uvjerenju da mnoga mjesta na kojima su tijekom 1941. ubijani zatočenici ustaških logora još nisu dovoljno istražena ni obilježena. Na videosnimci objavljenoj nakon obnove križa dvojica muškaraca objašnjavaju da žele nastaviti potragu za jamama, postavljati nova obilježja i objavljivati rezultate svojih aktivnosti na internetskim stranicama i društvenim mrežama.
Zločini na Pagu
Zločini počinjeni na Pagu tijekom 1941. povijesno su dokumentirani. Postojanje ustaških logora Slana i Metajna, sustavni progon zatočenika i masovna ubojstva nisu pitanje političkog stava, nego utvrđenih povijesnih činjenica. Podsjetimo, Express je u lipnju ove godine objavio opsežan tekst o logoru Slana u kojem je detaljno rekonstruirana povijest jednog od najstrašnijih mjesta stradanja u prvim mjesecima postojanja NDH.
Ustaški logorski kompleks Gospić - Jadovno - Pag počeo se razvijati nedugo nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. godine. Bio je to jedan od prvih organiziranih sustava zatočenja, deportacija i masovnih ubojstava, usmjeren ponajprije protiv Srba i Židova, ali i Hrvata antifašista te drugih političkih protivnika ustaškog režima. Njegovo središnje prometno i administrativno čvorište nalazilo se u Gospiću, odakle su zatočenici odvođeni prema Velebitu i otoku Pagu. Jadovno, smješteno na Velebitu, postalo je jedno od prvih velikih stratišta ustaškog režima. Zatočenici su ubijani na području logora i okolnih kraških jama, u koje su bacana njihova tijela. Na Pagu su uspostavljena dva povezana logora: Slana, namijenjena prvenstveno muškim zatočenicima, te logor u Metajni, u kojem su bile zatočene žene i djeca.
Kako je ranije pisao Express, logor Slana osnovan je 24. lipnja 1941. na ogoljelom, kamenitom području udaljenom približno pet kilometara od Metajne. Ondje nije bilo gotovo nikakve vegetacije ni pitke vode, a zatočenici su bili izloženi ljetnim vrućinama i snažnoj buri. Lokaciju je početkom lipnja odabrao ustaški dužnosnik Mijo Babić, uz pomoć suradnika među kojima se nalazio Ivan Devčić, poznat po nadimku Pivac, kasniji zapovjednik logora. Prva skupina od tridesetak zagrebačkih Židova stigla je u Slanu krajem lipnja. Ubrzo su počeli pristizati novi transporti, uglavnom Srba iz Like i Bosne, ali i Židova te Hrvata komunista. Zatočenike su u stočnim vagonima i kamionima dopremali do Gospića, odakle su pješice nastavljali prema Karlobagu. Ondje su ih ukrcavali na brodove i prevozili na Pag, često tijekom noći.
Životni uvjeti u Slani bili su gotovo neizdrživi. Zatočenici su morali graditi barake, stražarnice i put prema Metajni, noseći kamenje po oštrom terenu, često bez odgovarajuće obuće i alata. Hrane je bilo premalo, pitke vode gotovo uopće nije bilo, a stražari su sustavno tukli i ponižavali zatočenike. Ustaški režim razlikovao je skupine zatvorenika, pri čemu su Srbi bili izloženi osobito brutalnom postupanju. O tome je svjedočio i preživjeli zatočenik Otto Radan, koji je opisivao rad na kamenjaru pod nepodnošljivim suncem, uz glad i žeđ. Prema njegovu svjedočanstvu, ubojstva su se događala zbog najmanjeg navodnog neposluha, ali i bez ikakva povoda. Drugi preživjeli, Josip Balaž, opisivao je obroke koji su se sastojali od vrlo malih količina krumpira i brašna raspoređenih na stotine ljudi. Takva prehrana, uz nedostatak pitke vode i katastrofalne higijenske uvjete, dovodila je do bolesti i iscrpljenosti.
Posebno potresna svjedočanstva odnose se na logor u Metajni. Ondje su u nekoliko kuća bile zatočene žene i djeca, među njima Srpkinje i Židovke. Preživjela Nada Feuersien govorila je o sustavnom seksualnom nasilju, ponižavanju i ubojstvima zatočenica. Žene su bile prisiljene obavljati različite poslove za ustaše, a pojedine su odvođene iz logora i više se nikada nisu vraćale. Ustaški zapovjednik Maks Luburić također je posjećivao Slanu. Kao jedna od najvažnijih osoba u organizaciji sustava logora NDH, nadzirao je provođenje politike terora i masovnih ubojstava. Slana i Metajna postale su mjesta na kojima su se metode ustaškog režima, od izgladnjivanja i prisilnog rada do organiziranih likvidacija, primjenjivale već u prvim mjesecima rata.
Talijani su pronašli 791 tijelo, među njima i 91 dijete
Logori na Pagu prestali su djelovati u kolovozu 1941., kada je talijanska vojska ponovno preuzela kontrolu nad područjem. Ustaške vlasti odlučile su zatvoriti logore i ukloniti tragove zločina. Posljednji dani logora bili su obilježeni masovnim ubojstvima, osobito na području Furnaže, susjedne uvale koja je služila kao stratište. Nakon povlačenja ustaša na Pag je stigla talijanska sanitarna komisija. Vojnici i liječnici istraživali su dojave o masovnim grobnicama i mogućoj opasnosti od zaraze. Ono što su pronašli dokumentirali su u izvještajima i fotografijama koji su danas važni povijesni izvori o zločinima u Slani i Metajni.
Talijani su ekshumirali ostatke 791 ubijene osobe: 407 muškaraca, 293 žene i 91 djeteta. Među žrtvama je bilo i dojenče staro svega pet mjeseci. U izvještajima su opisane višestruke grobnice, tragovi vezivanja i ozljede koje su upućivale na nasilnu smrt. Talijanska vojska potom je, zbog sanitarnih razloga, spalila pronađena tijela. No tih 791 žrtva nije predstavljala ukupan broj ubijenih na Pagu. Komisija je istražila samo dio lako dostupnih grobnica, dok su brojna tijela završila u moru ili na drugim lokacijama koje nisu bile obuhvaćene istragom. Točan broj ubijenih u logorima Slana i Metajna nikada nije konačno utvrđen. Povijesne procjene znatno se razlikuju, dijelom zbog uništavanja dokumentacije, kratkog razdoblja djelovanja logora i nedostatka potpunih evidencija. Demograf Dragan Cvetković procijenio je da je u cijelom kompleksu Gospić - Jadovno - Pag ubijeno između 15.300 i 15.900 ljudi. U jednom od poimeničnih popisa identificirane su 10.502 žrtve, među kojima je bilo 9663 Srba, 762 Židova i 55 Hrvata, uz pripadnike drugih nacionalnosti. Važno je naglasiti da se te brojke odnose na širi logorski kompleks, a ne samo na otok Pag.
Spomen-ploče su više puta uništavane
U studenom 1941. mladi antifašist i budući književnik Ante Zemljar s prijateljima je na paškom groblju položio vijenac posvećen žrtvama Slane. Prva spomen-ploča na području nekadašnjeg logora postavljena je 1975. godine. No tijekom devedesetih i kasnije obilježja su više puta uništavana. Srpsko narodno vijeće obnovilo je spomen-ploču 2010. i ponovno 2013. godine, ali su obje ubrzo oštećene ili uništene. Mjesto nekadašnjeg logora Slana danas nema odgovarajuće trajno spomen-obilježje, a preko dijela povijesne lokacije prolazi sportsko-rekreacijska staza. Takvo stanje godinama izaziva kritike dijela povjesničara, antifašističkih organizacija i predstavnika manjinskih zajednica, koji upozoravaju da se mjesta masovnih zločina ne smiju prepustiti zaboravu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
To je zahvala komunističkoj vladi A. Plenkovića što četnicima gradi 40. centara za vježbanje nove balvan revolucije.
Documenta i ova dva cetnika su na istoj politickopropagandnoj liniji, tu je i Dalija i Sandra da se ne zaboravi
to je u redu, ali mi he cudno da se ispred saranove jame odrzava parastos, a u jami nisu pronadjebi ljudski ostaci