Nakon Hamneija Hamnei? Evo tko su kandidati za novog vođu Irana

Ubojstvo ajatolaha Alija Hamneija u zajedničkim američko-izraelskim zračnim udarima gurnulo je Iran u najdublju krizu vodstva od Islamske revolucije 1979. godine. Nakon gotovo 37 godina na čelu države, Hamnei iza sebe nije ostavio službeno imenovanog nasljednika, otvarajući time proces tranzicije vlasti koji će se odvijati pod sjenom rata i goleme unutarnje i vanjske neizvjesnosti. Dok svijet sa strepnjom promatra, u Teheranu je započela složena i tajnovita borba za moć koja će definirati budućnost ne samo Irana, već i cijelog Bliskog istoka.

Prema iranskom ustavu, u slučaju smrti ili nesposobnosti vrhovnog vođe, njegove dužnosti privremeno preuzima Vijeće privremenog vodstva. To je tijelo odmah i formirano kako bi se osigurao privid stabilnosti i kontinuiteta vlasti. Vijeće čine tri ključne figure koje predstavljaju različite stupove moći unutar režima: aktualni predsjednik države, šef pravosuđa i jedan klerik iz Vijeća čuvara, kojeg imenuje Vijeće za svrsishodnost. Trenutačni sastav ovog tijela neuobičajen je spoj suprotstavljenih struja, što dodatno oslikava napetosti unutar sustava. Čine ga reformistički predsjednik Masud Pezeškijan i tvrdolinijaški šef pravosuđa Golam-Husein Mohseni-Eje'i. Njihova je zadaća upravljati državom dok se ne izabere trajni nasljednik, no njihov utjecaj na konačan odabir je ograničen. Sve ključne odluke i dalje ostaju u rukama sigurnosnog aparata, a oružane snage, uključujući moćnu Revolucionarnu gardu (IRGC), nastavljaju djelovati unutar postojećeg zapovjednog lanca.

Formalno, zadatak odabira novog vrhovnog vođe pripada Skupštini stručnjaka, tijelu koje čini 88 visokih šijitskih klerika. Članovi ove skupštine biraju se na izborima svakih osam godina, no sve kandidate prethodno mora odobriti Vijeće čuvara, koje redovito diskvalificira sve one koje ne smatra dovoljno lojalnima temeljnim načelima Islamske Republike. Aktualnim sazivom, izabranim 2024. godine, predsjeda 92-godišnji ajatolah Mohamad-Ali Movahedi Kermani. Ustav nalaže da se Skupština mora sastati "što je prije moguće" i donijeti odluku. Međutim, stvarna moć leži drugdje. U desetljećima nakon revolucije, Islamska revolucionarna garda (IRGC) prerasla je u najmoćniju instituciju u zemlji, s golemim utjecajem na vojsku, obavještajne službe i ekonomiju. Svaki budući vrhovni vođa, neovisno o svojim vjerskim kvalifikacijama, morat će imati bezrezervnu potporu Garde kako bi mogao učinkovito vladati. S obzirom na to da se tranzicija događa usred rata, stabilizirajuća uloga IRGC-a postala je važnija no ikad, a mnogi analitičari vjeruju da će upravo generali, a ne klerici, imati presudnu riječ pri odabiru Hamneijevog nasljednika.

Sin kao nasljednik? Ovo su glavni kandidati za novog vođu

Iako su rasprave o nasljedniku uvijek bile obavijene velom tajne, a Hamnei je navodno neposredno prije smrti odredio tri moguća kandidata čija imena nisu objavljena, u javnosti i analitičkim krugovima već se godinama spominje nekoliko istih imena.

Kao najizgledniji, ali i najkontroverzniji kandidat, nameće se 56-godišnji Mojtaba Hamnei, drugi sin preminulog vođe. Iako je tek klerik srednjeg ranga, Mojtaba godinama djeluje kao siva eminencija režima, upravljajući uredom svog oca i gradeći čvrste veze s vrhom Revolucionarne garde i paravojne formacije Basidž. Njegov utjecaj iza kulisa je neosporan, no put do trona opterećen je fundamentalnom preprekom.

Sama ideja o nasljednoj vlasti, prijenosu moći s oca na sina, u dubokoj je suprotnosti s načelima revolucije iz 1979. koja je i srušila monarhiju Pahlavi. Utemeljitelj Islamske Republike, ajatolah Ruholah Homeini, odbacio je tu mogućnost kada je za svog nasljednika odabrao Alija Hamneija umjesto vlastitog sina Ahmada. I sam Hamnei je u javnim istupima govorio protiv "diktatorske i nasljedne vlasti", a navodno je u nekoliko navrata intervenirao kako bi zaustavio raspravu Skupštine stručnjaka o Mojtabinoj kandidaturi. Njegovim izborom riskirali bi se ozbiljni potresi unutar vjerskog i političkog vodstva.

Osim Mojtabe, u igri je nekoliko iskusnih i moćnih figura iz samog vrha režima. Među njima se ističe Alireza Arafi, 67-godišnji zamjenik predsjednika Skupštine stručnjaka i član Vijeća čuvara. Smatraju ga tehnološki potkovanim klerikom od velikog Hamneijevog povjerenja, no nedostaje mu snažna veza sa sigurnosnim aparatom.

Kao snažan kandidat tvrde linije spominje se i Golam-Husein Mohseni-Eje'i, aktualni šef pravosuđa i član privremenog vijeća, koji ima duboke korijene u obavještajnoj zajednici. Tu je i Ali Laridžani, iskusni političar i bivši predsjednik parlamenta, kojeg je Hamnei u posljednjim mjesecima vratio u sam vrh vlasti, povjerivši mu vođenje Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost. Kao potencijalni kandidat često se navodi i Hasan Homeini, 53-godišnji unuk utemeljitelja Islamske Republike.

Njegovo prezime nosi golemu simboličku težinu i vjerski legitimitet. Međutim, on se smatra autsajderom koji je blizak reformističkim krugovima i nema gotovo nikakav utjecaj unutar sigurnosnih struktura. Režim ga je sustavno marginalizirao, a 2016. godine čak mu je zabranjena kandidatura za Skupštinu stručnjaka, što ga čini kandidatom s najmanjim izgledima u ovoj borbi za vlast.