Jesu li migranti u Bosni i Hercegovini, posebice u njezinu zapadnom dijelu, u okolici Bihaća, za Hrvatsku problem ili rješenje problema? Prema svemu sudeći, u Zagrebu su uvjereni u ovo drugo, iako sve govori u korist prvog.
Za Nermina Kljajića do prije neki dan se ni u BiH nije puno znalo - šef svih policajaca u Unsko-sanskoj županiji tek je jedan od 11 ministara unutarnjih poslova u Federaciji. Proslavila ga je neslužbena najava da bi mu mogao biti zabranjen ulazak u Hrvatsku jer je, navodno, poticao migrante da iz bihaćkih kampova krenu prema tamo gdje se i inače spremaju - Hrvatskoj, pa dalje.
"Moramo vidjeti zbog čega bi Republika Hrvatska meni trebala zabraniti ulazak jer Policija Unsko-sanske županije nije nikad vršila plansko prebacivanje na područje Republike Hrvatske. S druge strane, mi unutar uprave policije imamo podatke da imamo 759 migranata koje je njihova policija vratila na teritorij BiH", rekao je Kljajić, i to nakon što je po nekom poslu bio u Hrvatskoj.
U stabilnim, uređenim državama u kojima se ne razgovara o tome hoće li te države dočekati sljedeće proljeće, migrantski problemi su prvenstveno humanitarnog i ekonomskog karaktera. Ljudski je, u prijevodu, pomoći osobama u nevolji, samo što to i košta, jer ih treba smjestiti, nahraniti, liječiti te, ako su stigli gdje žele, naučiti jeziku i običajima.
Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jeste, sa Srbijom na istoku i Hrvatskom koja se polako pretvara u vojnu krajinu Europske unije, ima kapacitete da bude baš ono što od nje migranti i očekuju: prolazna, kratkotrajna stanica na njihovu putu prema Austriji, Njemačkoj, Skandinaviji... Sve drugo je i neodrživo i riskantno, kako za samu BiH, tako i za one hrvatske policajce koji, ma koliko Davor Božinović tvrdio suprotno, ulaze na teritorij susjedne države.
Aleksandar Vučić je poodavno, još u vrijeme premijerskog mandata Zorana Milanovića, naučio da mu Hrvatska i u Bruxellesu i na svojim granicama - recimo usporavanjem ili blokadom kamiona - može napraviti problema koliko god želi, pa je u BiH pronašao idealno mjesto za pražnjenje Srbije od ilegalnih putnika i kontinuiranu proizvodnju problema u državi koja ih ionako može izvoziti.
Nisu, naime, migranti u BiH došli jer im je životni cilj stanovati tamo gdje, sidranovski rečeno, za svako rješenje postoji problem. Većina onih što danas tumaraju Tuzlom ili obolijevaju u bihaćkim kampovima stigla je iz Srbije, preko porozne međudržavne granice koja se cijelom svojom dužinom nalazi u Republici Srpskoj, pa kao takva više spaja nego što razdvaja. +
Najavom formiranja nekakvog "mini Schengena" - prostora slobodnog kretanja između BiH, Srbije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Albanije - Drina može postati još plića...
Uglavnom, nakon što je mutnu i krvavu pregaze, migranti se pokušavaju dokopati Bihaća, ne zato što su čuli za rafting na Uni i hoće ga doživjeti, nego samo zbog toga što je Hrvatska najuža između zapada BiH i Slovenije. Tamo, međutim, nailaze na bedem koji rijetki uspijevaju probiti, najčešće vođeni onima što su jednom krenuli prema Uniji, ali su dugi boravak u BiH i poznavanje terena na njezinoj granici pretvorili u posao.
Manje uspješne ovdašnja policija vraća nekad do granice, a nekad i malo dalje, gdje se, ako ih kolege uhvate, izvlače pozivanjem na zapovijedi ili tvrde da su, eto, pored svih mogućih mjesta, za kavu izabrali selo Rujnica pored Cazina.
BiH je i u svojoj najnovijoj muci - jednoj od tisuću - objekt a ne subjekt, pa se ni problem s pokušajima ilegalnih prelazaka granice kraj Bihaća ne može riješiti sa službenim Sarajevom koje se, inače, o migrantima brine tako što odahne svaki put kad barem jedan ode bilo gdje.
Kako BiH ne želi migrante - niti zna što bi s njima, osim što su opravdanje Miloradu Dodiku da dio policije Republike Srpske pretvara u vojnu formaciju - dok migranti ne žele biti u BiH, tako ni Hrvatska svoje granice ne može čuvati pored oznake za carinsku kontrolu.
Ako su, dakle, migranti u Bosni i Hercegovini, posebice u njezinu zapadnom dijelu, u okolici Bihaća, za Hrvatsku problem, onda ga se može rješavati samo u suradnji s Bruxellesom i iznuđenom kooperativnošću Beograda u kojemu mogu kad moraju, što su i pokazali, zaustaviti ili preusmjeriti kolone očajnika na dugome maršu prema Munchenu i Oslu.
No sve dok ih Srbija upućuje prema BiH, migranti će u BiH i ulaziti, a kad jednom uđu, sve što će htjeti je prijeći u Hrvatsku pa onda pokušati ići dalje. Baš kao što i na desetine tisuća ljudi koji obolijevaju od šuge u improviziranim kampovima oko Bihaća imaju jedan cilj - domoći se druge strane linije koja razdvaja EU od ostatka zapadnobalkanskih državica.
Poslije je, vjeruju, Stockholm puno bliži nego kad su bili pod šatorom, udaljenim tek nekoliko kilometara od Božinovićevih policajaca.
Na migrantskoj se ruti BiH našla mimo svoje volje - rekli bismo slučajno da nije režirano - i s nje se ne može skloniti namjerno. Hrvatska, međutim, barem može pokušati problem sa svojih granica ukloniti preko Bruxellesa čiji se dopisi pažljivo čitaju tamo gdje stoluje Aleksandar Vučić.
U suprotnom, Bihać će se nastaviti puniti, migranti će i dalje pokušavati proći neopaženi, MUP će skupljati optužbe za nasilno ponašanje prema uhvaćenim ilegalcima, izlažući riziku policajce koje u susjedstvo šalje "na kavu", a svaka moguća promjena sadašnjeg stanja bit će promjena na gore. Pa naučili smo, valjda, da uvijek može gore, ma koliko nas uvjeravali u suprotno.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
taj problem se moze rijesiti puno jednostavnije puno dalje na jugoistoku , ali oni se prave naivni i ne vide nista kao. Ma da? A grcka kao nije u EU i turska kao nije u NATOu? Ma da?