Onkraj predgrađa Sankt Peterburga u Rusiji nalazi se skriveni svijet radnika koji su došli iz Sjeverne Koreje. Na tamošnjem gradilištu zidaju nove stambene zgrade dok ono malo slobodnog vremena što imaju provode u improviziranim barakama u kojima stanuju.
Uvjeti su to rada koje američki State Department naziva ‘ropskima’, a iz izolirane diktature u Rusiji je na privremenom radu 50.000 radnika. Američki diplomati kažu kako radnici čak 80 posto svoj primanja šalju natrag u domovinu kako bi podržali režim Kim Jong Una.
Ujedinjeni narodi boje se kako okvirno 500 miljuna dolara godišnje odlazi na financiranje Kimovog nuklearnog programa. Vijeće sigurnosti donijelo je rezoluciju prema kojoj države članice mogu imati kvote za radnike iz Sjeverne Koreje no ne smiju odobravati nove radne dozvole.
Prema odlukama iz najnovije runde sankcija i prema rezoluciji 2397 svi radnici iz Sjeverne Koreje moraju biti poslani kući do 2019. što će uvelike smanjiti dotok novca Pjongjangu. Međutim nema točnih podataka o tome koliko radnika trenutno prebiva u Ruskoj federaciji niti koji će ih mehanizmi natjerati da od tamo odu.
Restrikcije su donesene prošlog prosinca kada je ograničen i uvoz nafte, mašinerije i metala u Sjevernu Koreju, a do tih je regulativa došlo nakon što je Pjongjang ‘odradio’ još jednu raketnu vježbu. Hwasong-15 lansiran je 19. studenog, a u mogućnosti je zahvatiti cijeli Američki kontinent.
Iako je Rusija podržala sankcije UN-a jedan je ruski političar izrazio sumnje u efektivnost sankcija kao način da se ograniči Kim Jong Unov nuklearni program.
- Kao i Sjeverna Koreja i Rusija je pod ekonomskim sankcijama no one nikada nisu utjecale na našu domaću ili vanjsku politiku – rekao je Konstantin Kosačev koji sjedi u odboru za vanjske poslove i napomenuo kako su ‘sankcije uvijek neuspjelo oružje’.
Sjeverna Koreja sankcije je nazvala ‘činom rata’ no otkako su uvedene dvije su Koreje čak smekšale odnose te komunicirale prvi puta nakon dvije godine. Predsjednik Južne Koreje Moon Jae-In rekao je kako je tome uvelike potpomogla taktika predsjednika Donalda Trumpa no to je razljutilo sjevernjake.
- Teško je gledati taj servilni odnos koji Južna Koreja pokazuje prema Trumpu i SAD-u, posebno jer njihove sankcije i pritisak nemaju veze s time što smo počei razgovarati – objavljeno je u sjevernokorejskim medijima.
Rusiju se otvoreno optužuje kako radi sve što može da bi potkopala uspješnost pritiska UN-a i SAD-a, pa da i zapošljava građane Sjeverne Koreje i prodaje im naftu.
- I unutar sankcija postoji regula koliko nafte možemo prodati Sjevernoj Koreji. Predani smo zajedničkom cilju kojeg je postavio UN – rekao je Kosačev.
Međutim čelni čovjek Azijsko-pacifičkog programa u Carnegie Moskva centru, Aleksander Gabuev, kaže kako će Rusija vrlo vjerojatno napraviti sve što je u njezinoj moći kako bi spriječila dolazak pro-zapadnog režima u Pjongjang.
- Priče o tome da oni vjeruju i podržavaju sankcije su priče za malu djecu – rekao je Gabuev. I napomenuo kako su Rusi svjesni da više ne mogu biti antagonisti na način da samo poderu rezoluciju o sankcijama, ali je zato žele učiniti što manje efikasnom.
Prošle je godine procurilo kako je predsjednik Vladimir Putin rekao da je protiv toga da se Sjevernoj Koreji onemogući dobavljanje nafte.
- Jako je važno održati Pjongjang takvim kakav je sada, a Rusija to radi kroz naftu jer zna da su o tome ovisni – kaže Gabuev.
Radnici kraj Sankt Peterburga nisu voljni previše razgovarati s novinarima, posebno jer se mjesto radnika u Rusiji jako cijeni.
Oni ne samo da potpomažu režim već mogu i zaraditi novac da pomognu svojm obiteljima. Iako Rusija tvrdi kako svojim ‘dobročinstvom’ omogućuje tisućama obitelji da prežive kritičari kažu kako zapravo koriste sva moguća sredstva da održe živim diktatorski režim.
Kolaps Koreje znači izbjeglice na granicama, potencijalni rat ali ujedinjenu Koreju koja onda postaje saveznik SAD-a, a Rusija to ne želi na svojim granicama. Moskva vrlo promišljeno balansira između sankcija režimu ali i održavanja istog na životu, kaže CNN.