Velikom ministarskom kancelarijom na četvrtom katu ostakljene zgrade Ministarstva znanosti i obrazovanja dominira golemi konferencijski stol. Uz njega, u prostoriji, još su dva stola: radni i stolić s foteljama za goste. Po svim tim površinama naslagane su, više i manje uredno, veće ili manje hrpice dokumenata, papira, knjiga, priručnika, fascikala, između kojih vire akreditacije sa stručnih skupova, papirići, kemijske... Na radnom stolu kočoperi se golemi monitor kompjutora, no to je u radnoj sobi ministrice Blaženke Divjak, uz njezin laptop i mobitel, jedini komad suvremene tehnologije.
"Ja volim taj svoj kreativni nered. Znam da izgleda zatrpano, ali točno znam gdje mi je koji papir", dobacuje nam ministrica dok hoda po sobi noseći laptop s kojeg iščitava novu seriju podataka. Pozornost nam potom privlači veliki bijeli blok na stalku, redoviti komad uredskog pribora na sastancima. Flomasterima u nekoliko boja preko cijelog lista ispisana je tablica s godinama u horizontali i rednim brojevima u vertikali te premrežena kraticama F, E i DM.
Blaženka Divjak, koju javnost doživljava kao ministricu koja pod svaku cijenu djeci u ruke gura tablete i forsira digitalizaciju, jednostavno odgovara:
To je kurikularna reforma. F je frontalna reforma, DM - državna matura. Posao doslovce viri iz svakog filea, aplikacije i papira, a paralelno se vozi na nekoliko pruga. Školska godina u kojoj je njezin tim započeo provedbu eksperimentalnog programa “Škola za život” završit će za mjesec i pol, a za manje od pola godine kurikularna reforma frontalno ulazi u sve škole. Tu su i lažne diplome, ove zime kroz Sabor su prošla dva velika zakona, onaj o odgoju i obrazovanju i o udžbenicima, “peglalo” se i konačno usvojilo nove kurikulume za osnovne škole i gimnazije, priprema se reforma strukovnog obrazovanja, guraju se edukacije za učitelje i nastavnike, a barem jednom tjedno iz ministarstva dolaze vijesti o novim e-savjetovanjima i natječajima. Sastanci po cijeloj Hrvatskoj, ali i oni u Bruxellesu, kao i oni koji se ne tiču direktno ministarstva ili reforme. A kao što zna gdje joj je svaki papir, ministrica vrlo sigurno, disciplinirano, gotovo algoritamski zacrtano, upravlja svim tim procesima. Redovitu profesoricu matematike s više od sto znanstvenih i stručnih radova na temu teoretske i primijenjene matematike, brojnim međunarodno objavljenim radovima i projektima ipak jako ljute neke stvari. Iako ne djeluje kao temperamentna osoba, kaže da joj upravo to najviše odmaže u poslu. A otkako je zasjela u ministarsku fotelju, kritike pljušte na sve strane.
"Najviše me ljute kritike koje nemaju argumenata ili postupci koji se ne daju racionalno opravdati, ili gdje se ne vidi dobar cilj. Dakle, taj nedostatak argumentacije me užasno ljuti. Vi na to možete odgovoriti bezobrazlukom, što mislim da si bilo tko na ministarskoj poziciji ipak ne bi smio dopustiti. Ja pazim da to ne radim. No teško možete na kritiku koja nema argumenata napasti argumentima, jer oni koji čuju nešto što je zgodno i zvučno, teško nakon toga prihvaćaju argumentaciju.
Jedna od kritika koje su je naljutile bio je i Ježurka Ježić.
To je tipični primjer lažne vijesti. Mi nismo izbacili ‘Ježevu kućicu’ iz lektire, nego smo je vratili. No ima još nešto suptilnije, a to je da najveći zagovornici slobode izbora i autonomije prigovaraju zašto ministrica ne propiše što treba čitati. E sad, moramo biti na čisto, želimo li da učitelj bude dobro educiran, autonoman, odgovoran i da preuzima svoju odgovornost, jer ga tako usmjeravamo, ili želimo nekoga iz 70.-ih ili 80.-ih godina prošlog stoljeća, gdje je lijepo postojao propis - evo tebi dekret, po tome radi, to se čita?
U svemu o čemu govori Blaženka Divjak odlučno se poziva na argumentaciju, činjenice, metodologiju istraživanja, podatke... Tako prije neki dan nije htjela ni komentirati anketu Facebook stranice Školska zbornica, na kojoj je 1000 nezadovoljnih učitelja izrazilo spremnost na štrajk.
Svjesna je, kaže, da su sad svi zatrpani, ali na kritiku da je to što radi manje-više politički PR, odgovara kako trenutačno u Hrvatskoj traju edukacije za 40.000 ljudi, što se nikad dosad nije dogodilo. Dok nabraja kako je, primjerice, u dvije godine osigurano dvije milijarde za provođenje reforme, ističe:
- Da treba razgovarati s učiteljima, treba. Mi imamo sustav koji je desetljećima bio zapušten pa treba razumjeti i ljude u tom sustavu koji su postali inertni. I dok uvijek imaš mogućnost da se samo prilagođavaš promjenama koje ionako dolaze, ima i nešto drugo - da budeš aktivan te od onoga koji navija postaneš igrač. I sad im mi dajemo priliku da budu igrači. Danas smo milijun kuna raspisali samo za učiteljske preporuke za razrede koji sad idu u reformu, sljedeće godine će biti novih 20 milijuna.
I dok se gotovo lakonski “nabacuje” milijunima koji frcaju u ove dvije godine u sektoru obrazovanja, Divjak ipak priznaje kako joj je najveće ograničenje državni proračun. Bez novca iz europskih fondova za reformu bilo bi jako, jako teško, ističe dok savija plastičnu žličicu za kavu.
- Pritom smo jako nisko s ulaganjima u znanost. Državni proračun je takav kakav je, mi tu imamo ograničena sredstva, puno fiksnih izdataka i još široko nerazumijevanje toga da bez znanosti i obrazovanja nema pravog napretka. Ljudi su čak i u stanju izgovoriti, ali ne živjeti s tim, ne razumjeti to. To je znači najteže, taj rat oko proračunskog udjela kolača - kaže nekadašnja prorektorica na zagrebačkom Sveučilištu, u vrijeme mandata Alekse Bjeliša. Bila je i protukandidatkinja Damiru Borasu 2014. za rektorsko mjesto, no to joj je pobjeglo. Ipak, znanost i visoko obrazovanje su joj itekako pri srcu. I pritom uopće ne skriva da se nimalo ne slaže s Borasom.
- Mi smo potpuno dva različita svijeta, od toga kako gledamo na svijet i što želimo poticati. Ja mu zamjeram što se pod krinkom autonomije Sveučilišta svašta skriva. Uložili smo novac, tražimo financijska izvješća, a on uporno odbija dati podatke na koje imamo pravo. Umjesto da pošalje podatke, on šalje prijavu Ustavnom sudu. I stvarno se ne radi na izvrsnosti, na tome da se grize, da se pokazuju rezultati - opet argumentira Divjak. A sa Sveučilišta je ovaj tjedan stigla još jedna vijest koja ju je pošteno iživcirala. Ekonomskom fakultetu odobreno je povećanje upisne kvote za čak 60 posto.
- Oni bi ove godine željeli upisati gotovo 1000 ljudi više nego lani. Znači, gotovo 1000 ekonomista više na tržištu. Možemo li mi to pravdati? Postoji li neki pokazatelj da za tim postoji potreba? Mislim da ne. Osim toga, radi se o odluci koja nije komunicirana s ministarstvom. Ne znam očekuje li se da ministarstvo plati subvencije za tih 1000 ljudi, znači s 1600 sad ide na 2500. Meni to nije dobar način rada i nema opravdanja. To trebaju pravdati po zakonu i jasno komunicirati. No i student i roditelj i fakultet moraju biti svjesni odgovornosti što će biti za pet godina, kad završe taj studij.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Sva njezina reforma svodi se na "tablete", glupost do neba. Umišlja da je Zagreb cijela Hrvatska. Postala je ministrica političkom nagodbom, inače nikad nitko neće vidjeti ministricu neke stranke koja ima samo jednog jedinog zastupnika u parlament.