Cijeli svijet, planeta zemlja, zastali su i ne dišu: Svi čekaju ime ministra kulture.
"Ustaše" i "partizani" lijevi i desni, imaju svoje favorite. Tradicionalni hrvatski resori gložnje, policija i represivni aparat, vanjski poslovi, financije, gospodarstvo, sve je palo u drugi plan naspram resora koji je punih četvrt stoljeća bio zadnja rupa na svirali.
Sva ta dramska napetost rezultat je prošlog mandata, kojega je obilježio Zlatko Hasanbegović. O njemu su, nakon imenovanja, pisali New York Times, Le Monde, Frankfurter Rundschau, izvješatavale su vodeće svjetske agencije. Niti jedna afirmativno.
Karamarkov je kulturni komesar izazvao toliko zgražanje da su protiv njega peticiju potpisala čak i tri francuska "Hrvata" – legendarni Jack Lang, Pascal Brucner i Alain Finkielkraut, od milja nazvan FinelKroat.
Nakladnik knjige "Industrija Holokausta" ne može biti prihvaćen u civiliziranom svijetu kao ministar kulture, to je jasno svima čiji pogled seže preko Sutle i Jadrana, Drava je možda drugi slučaj – premda je pitanje bi li Hasanbegović mogao biti ministar i u Mađarskoj ili Poljskoj.
No, nije ideologija razlog zbog kojega kulturnjaci strepe od Hasanbegovića, ili nekoga tko bi mu bio nalik. Razlog straha je herostratski odnos prema kulturnim ustanovama: odlazeći ministar kanio je poduzeti napad na HAVC, kojega je trebalo pretvoriti na nešto nalik HRT-u, ostatke ostataka.
Uništavanje jedne od rijetkih zdravih industrija, one audiovizualne, nešto je što se ne smije dozvoliti. HAVC je građen godinama, a sad ga – u novom zaletu – ruše ljudi koji su još do jučer mislili da je to neka ustanova koja proizvodi piliće ili kožnu galanteriju, nisu nikad čuli za nj. Tu je i Vijeće za elektorničke medije, i niz drugih ustanova.
Radikalna desnica shvatila je da su to izvorišta žive love, moći i kulturne hegemonije, pa su navalila nanjih svim silama. Činjenica da general Glasnović, Pavle Vranjican, Josip Jurčević i Đuro Glogoški – u prošlom sazivu šatora – napadaju Hrvoja Hribara, Zrinka Ogrestu i Branka Šmita - - hrvatsku kinematografiju, dakle, u njenom punom idejnom rasponu – sama po sebi dovoljno govori.
Tko će biti Hasanbegovićev nasljednik? Po njemu će se poznati Plenkovićev politički smjer (liberalno ili desnije); Plenkovićeva hrabrost (popusti li pred pet bukača, možemo zaboraviti na hrabre poteze a oni su ovoj zemlji vitalno potrebni). Najbolje je rješenje, državničko, Nina Obuljen – sve drugo su samo kompromisi, koji će poslati poruku puno širu od kulture...
