Na području braka, glavni je prioritet definirati obitelj kao „bračni par i njihova djeca“ (na tom je tragu očito bio i prijedlog hrvatskog Obiteljskog zakona koji je povučen iz procedure). Brak je, naravno, samo zajednica muškarca i žene, a vezano za razvod u manifestu se konstatira kako ne postoje međunarodnopravne obaveze neke zemlje da dopusti razvod. Kad je riječ o LGBT osobama, navodi se kako su „opasni efekti dekriminaliziranja sodomije podcijenjeni“, a homoseksualizam se mora suzbiti. Kontracepcija je prihvatljiva samo u dva slučaja: „kada žena živi u ratnoj zoni i boji se silovanja“ te kod prostitucije koja je sama po sebi nemoralna. Predlaže se stoga zabrana umjetne kontracepcije.
Ne samo pobačaj, zabraniti treba i svu prenatalnu dijagnostiku
Vezano uz pravo na život, ponavlja se poznata teza kako život počinje začećem, a pobačaj se ne smije prihvatiti ni u kojem slučaju, uključujući silovanje, incest, fatalnu anomaliju ploda ili brigu za zdravlje majke. Pobačaj stoga mora biti zabranjen, uz kaznene sankcije i za majku i za osoblje koje ga je izvelo. Izuzetak od prava na život, zanimljivo, odnosi se na smrtnu kaznu koja je prihvatljiva.
Zabraniti treba i surogat majčinstvo, potpomognutu oplodnju, eutanaziju, pa čak i transplantaciju organa. Izričito bi zabranili i svaku prenatalnu dijagnostiku jer ona, navode, rijetko kad ide u korist djeteta. Ukinuli bi i antidiskriminacijsko zakonodavstvo jer se ono koristi kako bi se ograničilo pravo na slobodno izražavanje mišljenja „onih koji imaju moralne rezerve oko sodomije“.
Razrađuje se potom i strategija kako koristiti oružje neprijatelja u svoju korist, odnosno ljudskopravaške terminologije kojoj se daje novo značenje. Dolazi tako do preuzimanje diskursa kršćana kao žrtvi radikalnih sekularista, diskriminacije na osnovi iskazivanja vjere i sl. Iz ljudskopravaške terminologije preuzimaju i „pravo na priziv savjesti“ koje mogu koristi liječnici, matičari…
Povući zakone kojima se dopušta razvod, zabraniti kontracepciju
Prema svjedočenju Neila Datte, manifest završava s deset stranica dugom „to do“ listom s kratkoročnim i dugoročnim ciljevima.
Na području koje se tiče potrebnih zabrana na globalnoj razini ona uključuje:
- povući sve zakone o istospolnim zajednicama;
- povući sve zakone kojima se dozvoljava razvod;
- povući zakone koji dopuštaju posvajanja djece od strane gay parova;
- zabraniti pobačaj, prodaju kontracepcije i sterilizaciju;
- zabraniti svu prenatalnu dijagnostiku;
- zabraniti medicinski potpomognutu oplodnju;
- napustiti zakonodavstvo koje na EU razini propisuje jednakost, s naglaskom na povlačenje članaka 21. i 23. Povelje o temeljnim pravima EU (članak 21 zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja, a članak 23 propisuje nužnu ravnopravnost žena i muškaraca na svim poljima);
- traži se i povlačenje svih zakona o jednakosti na nacionalnoj razini.
Umjesto toga predlažu da se usvoje sljedeći zakoni:
- zabrana sodomije;
- zakoni koji otežavaju razvod;
- pogodnosti za bračne zajednice poput poreznih olakšica;
- zakoni kojima se zabranjuje „gay propaganda“;
- legalizacija školovanja kod kuće u svim zemljama;
- prigovor savjesti za liječnike i farmaceute;
- uvođenje zabrane pobačaja u međunarodno pravo;
- međunarodna zabrana upotrebe matičnih stanica;
- međunarodna konvencija kojom se zabranjuje eutanazija.
Među akcijama koje ne spadaju u striktno zakonodavne propisuje se uskraćivanje sredstava LGBT lobijima te revizija seksualnog odgoja u školama tako da ocrtava Naravni zakon. Kad je riječ o pobačaju, treba propagirati čekanje, odnosno vlade bi trebale osigurati savjetovanja prije pobačaja koje bi se vodilo pro-life načelima. Kada su u pitanju antidiskriminacijski zakoni, treba stalno naglašavati skupoću njihova provođenja.
Povratak na naravni poredak u Hrvatskoj – povratak Ivića Pašalića
Iako nema jasnih dokaza o tome tko sve financira pokret, Datta navodi kako potencijalni donatori Agende Europe uključuju šaroliko mnoštvo koje se kreće od jednog meksičkog milijardera, preko europske aristokracije i korumpiranog talijanskog političara Luca Volontea do ruskog oligarha s krajnje desnice. U spomenutom dokumentarcu, naime, spominje se mogućnost da je ruski oligarh Konstantin Malofejev donator platforme CitizenGo, gdje odnedavno u upravnom odboru sjedi njemu blizak Aleksej Komov.
Kad je riječ o Hrvatskoj, uz donacije građana, jedna zaklada posebno iskače. Zaklada Rhema u čijoj upravi sjedi Ksenija Pašalić, supruga Ivića Pašalića koji je, nakon gubitka uloge u političkom životu, utočište našao u vjeri. Zaklada Rhema, domaća varijanta kanadske evangeličke zaklade, osnovana je prije nekoliko godina, a financira sve bitne udruge koje se bore za ultrakonzervativne i klerikalne ciljeve, kao što su GROZD, U ime obitelji, Vigilare i Centar za obnovu kulture Stjepe Bartulice te medije, uključujući portal Bitno i Laudato TV.
Svake godine provode natječaje na kojima odlučuju koje će udruge i programi dobiti potporu hrvatskih biznismena odanih ideji. Ravnateljica zaklade je Mirjana Topčić, supruga biznismena Ivana Topčića, vlasnika tvrtke Tim kabel.
