Nakon 107. godina u ropotarnicu povijesti odlazi još jedan domaći industrijski gigant, Varteks. Tako je posljednji ples otplesala još jedna firma i simbol nekadašnje industrijaliziranosti Hrvatske u plejadi pogašenih i devastiranih tvornica. U ponedjeljak je krenulo rušenje gargantuanskog kompleksa u Zagrebačkoj ulici u baroknom gradu. Tako je završila priča tekstilnog diva osnovanog 1918. godine koji je svojedobno zapošljavao 12.000 ljudi i imao stotine vlastitih trgovina i desetine vlastitih robnih kuća diljem zemlje. Sada na njegovo mjesto dolazi shopping centar S-PARK Varaždin, s 12 trgovina, ugostiteljskih objekata, hipermarketom Interspara i parkiralištem za 430 automobila na 50.000 kvadrata. S-PARK bi trebao otvoriti svoja vrata 2027. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata Varteks je promijenio naziv u Tekstilna industrija d.d. Varaždin, skraćeno Tivar. Ime Tivar zadržano je sve do 1948. godine, kada je tvrtka promijenila naziv u Varteks. To je označavalo početak Varteksa kakvog znamo i danas. Kasnije su otvoreni i brojni Varteksovi pogoni diljem sjeverne Hrvatske, primjerice u Bednji, Ivancu, Ludbregu, Vinici, Prelogu i Novom Marofu. Isto tako, po prvi puta otvorene su i Varteksove prodavaonice, čime su njihove kreacije postale dostupnije i široj masi ljudi. Kako je kroz povijest sve više rastao promet Varteksa tako je i njegova uprava sve više radila na osnivanju izvozne mreže. Tako je Varteks najviše izvozio u Englesku, SSSR te ostale europske zemlje.
Zanimljiva činjenica jest i da je Varteks sudjelovao na tada vrlo poznatoj Međunarodnoj izložbi muške i dječačke odjeće „IMBEX“, koja je održana 1969. godine u Londonu, a na kojoj je tvrtka predstavila svoju kolekciju. Izložbu je tada posjetila i sama kraljica Elizabeta II. Kroz izložbu ju je proveo tadašnji generalni direktor Varteksa, Ivan Kurtalj. Povodom nedavne smrti kraljice Elizabete II., Regionalni Tjednik je objavio članak u kojem opisuje što je to povezivalo kraljicu Elizabetu II. i Varaždin. Samim time, u članku je posebno opisana ova Varteksova izložba u Londonu koju je i ona posjetila. Kako je navedeno u Regionalnom Tjedniku, Britance su tada na izložbi oduševili izloženi modeli, a posebno model muškog odijela „Smoking“ te kaput „Frank“. Naime, toliko su bili oduševljeni da je Varteksu ubrzo stigla narudžba iz Londona za više od tisuću komada izloženih odjevnih modela. A sve ostalo je povijest.
Najveći uzlet je gigant dobio kada je ostvario ekskluzivnu licencu Levi&Straussa i u Novom Marofu 1983. počeo proizvoditi traperice koje su bile standard na Zapadu. Pokretač i prvi direktor Levi's Novi Marof bio je Vladimir Marić, a 1990. godine naslijedio ga je poznati Anđelko Herjavec koji je uspješno vodio i također propali Nk Varteks. Licenciju za proizvodnju jeans odjeće marke „Levis“, Varteks je izgubio 2007. godine, a 2013. godine izgubio je i pravo na distribuciju proizvoda Levi Strauss &. Co.
Sunovrat je, naravno, počeo privatizacijom i stihijskim i razbojničkim prelaskom s planskog na tržišno gospodarstvo tijekom 1990-ih. Melita Kliček, zamjenica predsjednika radničkog sindikata Varteksa svojevremeno je rekla da je privatizacija počela u pogrešno vrijeme. Potkraj 1994. Anđelko Herjavec postavljen je za generalnog direktora. On je najavio otpuštanje radnika.
- Ja računam da bi trebalo biti otprilike 400 ljudi viška, i to najviše u Tivaru i zatim u ovim većim službama, rekao je tada Herjavec. Kliček ističe da je Herjavec imao tendenciju micati proizvodnju iz Varteksa, znači onaj čisti biznis jeftinije i viša zarada. Da se proizvodnja makne u Indiju i onaj jeftiniji dio. Outsourcing je stvar i na zapadu, pa su nam zato odjeća iz Bangladeša, a mobiteli iz Kine. Dodala je da je svaka uprava došla s riječima: mi ćemo spasiti Varteks. Ali nitko nije spašavao Varteks.
- Nakon Herjavca počinje se stvarati atmosfera od dioničara. Mislim da je došlo do situacije u kojoj ti ljudi ne razmišljaju na način proizvodnje i održavanja Varteksa dalje. Oni razmišljaju o prenamjeni Varteksova prostora koji se sastoji od 220 tisuća kvadratnih metara s jedne strane i 42 tisuće kvadratnih metara s druge strane ceste. Indikativno je da je Urbanistički zavod grada Zagreba napravio za Varteks program Varteks, u prosincu 2006. godine. Čitav jedan elaborat koji govori o budućoj prenamjeni Varteksova prostora. Mislim da tu nema prostora ni za kakvu tvornicu, rekao je Josip Tot, direktor Varteksovih tvrtki u Stockholmu, Londonu i Ženevi. Tot je od 1965. do 2005. bio direktor Varteksovih tvrtki u Stockholmu, Londonu i Ženevi.
- Došlo je do večere i postavilo se pitanje tko će to platiti? Tad je stigao poziv mog generalnog direktora, koji mi je rekao: ‘Pitaj Tuđmana vrijedi li naša ponuda za 5.192 dioničara ili vrijedi ovo drugo.’ Za stolom sjedi Gojko Šušak kraj prozora, sjedi Tuđman, a ja sjedim kraj Tuđmana.” Tot je opisao Tuđmanu ponudu radnika, no u tom se trenutku digao Gojko Šušak. “On je bio dosta ljutit, digne se i kaže: ‘Ne, predsjedniče, ovo ne može ići, to je prodano Guciću.” Gospodin Tuđman je pitao: a tko je taj Gucić. Odgovor je bio: to je onaj koji nam je pomogao u Münchenu kad nam je najviše trebalo - prisjetio se Tot. Tako je Varteks postao još jedna u nizu žrtava javašluka i nepotizma.
Pokušaji spašavanja
Varteks je samo još jedna u nizu tužnih sudbina tekstilne industrije. Nakon raspada nekadašnje Jugoslavije i rata zbilo se prvo veće restrukturiranje domaće tekstilne industrije, međutim s porastom plaća i otvaranjem tržišta Srednje i Istočne Europe s nižom cijenom rada, poslovi su se iz Hrvatske preselili u Rumunjsku, Češku, Mađarsku, Poljsku. Tako se i broj zaposlenih u tekstilnoj industriji od 1990. do 2000. godine, do kada je uglavnom dovršena privatizacija u sektoru, prepolovio. Od tada je poslovanje bilo sve teže. Preživjeli su krizu 2008. i s novim direktorom tvrtka nije krenula naprijed. Zatim ga je krenuo spašavati Nenad Bakić, s nekoliko dokapitalizacija i novim zaletom i strateškim projektima. No, pandemija 2020. je učinila svoje i 2021. godine poslovanje su završili s više od 31 milijun kuna gubitka, pisao je Faktograf.
Pažnju javnosti zaokupila je odluka tvrtke da angažiraju modnu dizajnericu iz Kaštela, Jelenu Bošnjak koja je bila članica uprave, a po svjedočanstvu radnika nije ni dolazila u firmu nego je radila od kuće. Prije vodstva posrnulog diva, radila je kao kolumnistica na portalu, a školovala se na Institutu Callegari za modu i dizajn u Splitu. Pažnju je privukla dok je radnicima poslala ponudu od 50 eura da prestanu štrajkati, a u isto vrijeme se na društvenim mrežama naslikavala s torbicama koje vrijede nekoliko tisuća eura.
Firmu je pokušao spasiti i Nenad Bakić, koji je u međuvremenu izišao iz vlasništva i upravljanja. Uspio je tek izlobirati da se 2021. ‘Varteks kvart – urbana regeneracija‘ proglasi strateškim državnim investicijskim projektom. Godine 2014. postao je vlasnik više od 15 posto dionica Varteksa, zatim je 2018. dokapitalizirao tvrtku s oko 20 milijuna kuna, a godinu kasnije postao je predsjednik Uprave Varteksa. Bio je najveći pojedinačni dioničar Varteksa u kojem je držao 46,69 posto dionica.
Skupo zemljište
SES Spar European Shopping Centers u ponedjeljak počinje realizirati shopping centar S-PARK Varaždin. Investicija je vrijedna više od 28 milijuna eura, a završetak izgradnje predviđen je za dvije godine, priopćeno je. Tako je još jedna tvornica zamijenjena shopping centrom, a proizvodnja uslužnom djelatnošću. Varteksovo prokletstvo je skupo zemljište (27 milijuna eura) oko kojeg kruže interesne skupine koje su nanjušile krv. Sindikalist Tomislav Rajković iz URSH-a lani u svibnju rekao je: – Tvrtka i radnici žrtve su vrijedne imovine koju imamo, a koja je na udaru krupnog kapitala da je se domognu za što manje novca. Vlasnici su fokusirani samo na prodaju, a ne na proizvodnju i restrukturiranje.
Nakon što se Varteks uspijevao izboriti s predstečajnom nagodbom, bivšim vlasnicima krizama tržišta i pandemijom, uslijedio je stečaj, a danas i rušenje kompleksa jedne od najstarijih, ako ne i najdugovječnijih hrvatskih kompanija s kontinuiranim poslovanjem.
