Roditelji su povikali da će zvati policiju, na što sam ja rekao neka samo izvole. “Gdje je auto?”, pitao sam. “Kakav auto”, odgovorio je prije nego je dobio još jednu šamarčinu. Nakon toga priznao je da je ukrao automobil, da je vozilo završilo u BiH i da je za njega dobio 10.000 DEM. Pojasnio sam mu da auto vrijedi 30.000 i dao mu rok od mjesec dana da vrati novac. “Ali..”, htio je nešto reći. “Stoj! Nisam završio. Ako u roku mjesec dana ne vratiš lovu, dug ti skače na 60.000 DEM”. Nekoliko dana kasnije uhitili su nas zbog nečeg sasvim drugog pa prijatelj nikada nije dobio ni novac niti automobil - prisjetio se bivši utjerivač dugova.
Zbog težeg otkrivanja ukradenih vozila, krivotvoritelji su često stvarali takozvane “blizance” ili “dupljake”. Naime, radilo se o krađi identiteta vozila, čiji su se podaci prilagodili istom tipu i boji onog ukradenog vozila što je na ovlaš policijskim kontrolama i te kako prolazilo nezamijećeno. Vozači su bili vrlo bitna karika u automafijaškom lancu jer je ukradeni automobil po svaku cijenu morao stići na odredište. Zanimljivi su primjeri razbijenih automafijaških skupina u kojima su između ostalih “radili” i policajci.
Tako je jedan zagrebački policajac, upravo stručnjak za restituciju na ukradenim automobilima, bio angažiran kao vozač ukradenih automobila, najčešće iz priobalja do Zagreba ili pak preko granice kada je policijska značka garantirala siguran prolaz. Gotovo za svake ture transporta od po nekoliko ukradenih automobila policajac je sa sobom nosio policijsku radio-stanicu i slušao aktivnosti kolega uz trasu kretanja te prema tome birao najsigurniju rutu.
Jedno od uhodanih pravila je bilo i to da je u konvoju ukradenih automobila prvi automobil uvijek bio “čist”. Služio je kao prethodnica ili čistač doslovce mameći policiju na sebe čineći začuđujuće prekršaje ispred policije na cesti. Dok se policija bavila drskim vozačem, kolona ukradenih automobila bi već projurila. Osim ilegalnog tržišta, u Hrvatskoj i zemljama u okruženju ukradeni automobili su često završavali u voznom parku državnih institucija. Brojni ukradeni automobili vozili su se hrvatskim cestama s registarskim oznakama HV-a, policije pa čak i nekih sudova. Pojedinci koji nisu imali policijsku, vojnu ili neku drugu zaštitu, svog ljubimca kupljenog dobrano ispod cijene nastojali su sačuvati po svaku cijenu.
Tako je jedan mjesni grobar pokraj Slavonskog Broda svoju Opel Vectru bio sakrio pod mnoštvom mrtvačkih sanduka, dok je jedan Imoćanin svoj Mercedes jednostavno zazidao u kuću kako ga policajci ne bi pronašli. Pojedini kradljivci iz redova vojske i policije bili su toliko bahati da su početkom 90-ih na cesti jednostavno presretali ljude te im doslovce otimali vozila izdajući im neke smiješne potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Bile su to očite, bezvrijedne fotokopije i jednostavan modus kako doći do vozila s originalnim ključem i dokumentima. Svu svoju bahatost nad njemačkim turistima pokraj Splita početkom 1990-ih godina iskazao je jedan časnik HV-a koji je uz prijetnju oružja doslovce oteo crni BMW. Istog trenutka vojnik je na vozilo postavio registarske pločice s nekog Golfa ukradenog pokraj Zadra te se tako zaputio u Istru zbog posla s drogom.
Svoju drskost iskazao je i time što je njemačke registarske poločice držao u prtljažniku kao i sve dokumente prestravljenog bračnog para iz Njemačke. Kada je ubrzo bio otkriven, slučaj je doslovce zataškan s “više razine”. Kako je posao funkcionirao, jasno se vidi na primjeru Željka Maglova, zapovjednika 73. bojne Vojne policije. Maglov i trojica njegovih vojnika od proljeća do jeseni 1997. godine preuzimali su vozila ukradena u Zagrebu i Splitu i švercali ih u Posušje u Bosnu i Hercegovinu.
Prilikom prelaska granice služili su se odorama i registarskim pločicama HV-a čime su sebi omogućili nesmetan prolaz. Tijekom sudskog postupka u Splitu utvrđeno je da su na taj način preuzeli najmanje 25 vozila od kojih su 20, nakon skrivanja u vojarnama Kuline u Šibeniku i Lora u Splitu, prevezli u BiH. Automobili su se nadalje prodavali, a na ime nagrade dobili su pet vozila od krijumčara koji je švercom i kupoprodajom zaradio 30.000 DEM.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ma dajte najte svasta pisati :-) . na svoje oci sam vidio u Zagrebu kako dva lika pokusavaju ispred zgrade provaliti u dva golfa. pozvali smo policiju koja je iznenadujuce brzo stigla i likove pohapsila. oni su tvrdili da su ... prikaži još! pripadnici hv-a pa su policajci pozvali vojnu policiju. vojni policajci su izasli iz terenca izgrlili se sa provalnicima, nasmijali se civilnim policajcima i prema vlastitoj tvrdnji otisli sa provalnicima na pice. jedino dobro je kaj nisu uspjeli maznuti aute