On je najčuvanija HDZ-ova tajna - Plenkijev vunderkind

Kako izgleda vizija moderne stranke desnog centra? Hoće li se ona podudarati sa zamislima Željke Markić, Vincenta Batarela i drugih konzervativaca koji dosad nisu imali pristupa definiranju ideologije HDZ-a? To u ovom trenutku nije poznato. Hrvatska politika u zadnjih stotinu godina nikad nije imala jako kršćanski orijentiranu stranku. Ante Starčević bio je izrazito antiklerikalno raspoložen, no on je nalikovao na smjernog ministranta naspram Stjepana Radića, koji je lansirao doskočicu “popovi-lopovi”, koja bi danas, u vrijeme svećenika koji više vole Mercedese i vile od evanđelja, imala dosta uspjeha. I Antunu i Stjepanu pojam “klera” značio je - kako smo već jednom pisali - neku vrstu psovke.

Obiteljsko nasilje Top News Plenkijev zlostavljač bezbrižan - čuvaju ga HDZ drugovi

“Pustite narod kamo hoće. Neka mu pop ne mieša u Vjeru politike, a niti u politiku neka ne mieša Vjere, pa ćemo vidjeti koliko naroda imadu popovi za svoju stranku, a koliko su naroda Vjerom dovukli u druge stranke. Neka i seljaku jednom svane vedar proljetni dan bez laži”, napisao je svojedobno Antun Radić, učen čovjek, popularni pučki prosvjetitelj.

U nastupu u Krašiću, u rujnu 1924., Stjepan Radić je rekao: “Svećenici, odnosno biskupi su učitelji vjere i njih kao takve slušamo u crkvi, pa i izvan crkve. Ali kad vjeru pomiješaju s politikom, i to s ovakvom poganom politikom osvete, krvi, oholosti i proždrljivosti, onda nisu učitelji, nego rušitelji vjere i Crkve”.

U istom je govoru rekao: “Stari satrapski popovski ugled raspao se kao što nestaje gusta magla na suncu. Narod je prestao da vjeruje u popa, ali zato nije izgubio svoje kršćanske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskočica da oni čuvaju vjeru u narodu. Ne čuvaju je oni, nego je čuva narod od njih”.

O Crkvi ovako, gotovo nikad, nije govorio ni Tito, a HDZ je u biti uskočio na mjesto HSS-a u hrvatskoj političkoj tradiciji postavši - baš kao i stranka braće Radić - stožernom političkom organizacijom hrvatskog naroda. Usput treba dodati da su i drugi najutjecajniji politički pokreti u Hrvatskoj, od ustaškog do komunističkog, manje ili više radikalno zaobilazili Kaptol.

Može li takav zaokret HDZ-a prema demokršćanstvu imati političke šanse? Možda i može, jer je Hrvatska - kao i veći dio Europe - pod sve većim utjecajem Crkve i klerikalnih pokreta. No Plenkoviću je ideologija manje važna od vlasti. On ime velike karijerne ambicije koje može zadovoljiti samo na europskoj - ili svjetskoj pozornici - a za to mora ostati u sedlu.

Patrik Macek (PIXSELL)

Živi zid im nije opasnost - oni nemaju teren, njihova je popularnost nalik na onu Mirele Holy s ORaH-om - i do sljedećih izbora njihov će zenit proći. Uz Davora Bernardića HDZ se ne mora bojati parlamentarnih izbora, pa se čini da je ključno pitanje vlasti u Hrvatskoj pitanje HDZ-a, a vlast u HDZ-u u značajnoj će mjeri ovisiti o statutu.

Bez pomoći lojalnih ljudi iz vrha stranke, Andrej Plenković u slučaju novih izbora u stranci više ne bi mogao računati na šalabahtere kojima se usmjerava mišljenje članstva pa bi ga protivnici - dogovore li se o protukandidatu - mogli pustiti niz rijeku. Vrlo je teško zamisliti da je on najveća ljubav najvećeg broja članova HDZ-a. Naprotiv, teren ga ne voli i ne poštuje, kažu naši izvori (doduše, samo oni sa stranačke desnice, što znači da to mišljenje možda nije reprezentativno).

Kako će se birati novi vrh HDZ-a? Hoće li i predsjednik te svi čelni ljudi biti birani po načelu “jedan čovjek - jedan glas” ili će to pravilo biti drugačije? Tko će predlagati, a tko kontrolirati izbore? Hoće li stranka doista postati klerikalno konzervativna ili će, kao i dosad, ostati interesno-klijentelistička konfederacija?

Resslerov konzervativni profil moguća je osnova oko koje će se oblikovati novi konsenzus - zamislivo je da Davor Ivo Stier i članovi povjerenstva za novi statut pristanu na to da stranku i dalje vodi Plenković, ali da ona, zauzvrat, svjetonazorski ode znatno desnije. Kako god bilo, Andreju Plenkoviću ipak preostaje jedan jak argument - on zasad nema ozbiljnog protukandidata koji može dobiti nacionalne izbore i privući u koaliciju s HDZ-om dovoljan broj manjih stranaka. To je dovoljno jamstvo protiv rušenja Vlade i Plenkovića - tko god bi rušio njega, morao bi preuzeti rizik da time ruši i sebe, a takvih kamikaza u našoj politici baš i nema..