Američki predsjednik Trump jako se voli busati u prsa da je baš on izmislio koncept "fake news". Samo, nije on izmislio niti koncept niti ime. Nije isključeno da toga osobno nije niti svjestan, ali to su mnogo prije njegove ere prakticirali KGB-ovci. Riječ je o virusu, ali ne biološkom, nego o političkom koji se lansira protiv političkih neprijatelja.
Lako je moguće da ste i vi inficirani nekim takvim, a da o tome nemate pojma. Ako ste već umorni od svih tih vijesti, ovo bi mogao biti razlog zašto je tome tako. A ako vam je toliko već dosta svega da vas više nije niti briga, e, u tom slučaju doista je vrijeme da porazgovaramo.
Jedan od najboljih primjera lažnih vijesti je slučaj s HIV-om. Sve je počelo u srpnju 1983. u Indiji kada je na otprilike "ŽNJ" strani po redu list Patriot objavio kratku vijest da je Indija na udaru AIDS-a, te da je virus HIV-a stvoren u američkim laboratorijima otkuda je "pušten" na slobodu.
Totalno uvrnuta priča o navodnoj zavjeri iz laboratorija u Marylandu do kraja 1985. proširila se po mnogim zemljama Afrike.
"AIDS, koji hara planetom, je Pentagonovo eksperimentalno čedo za obračun s unutarnjim i vanjskim neprijateljima, posebno Afroamerikancima i homoseksualcima", pisalo se odjedanput od Australije do Čilea.
Do 1986. uspjeli su čak, kako bi sve dobilo na težini, pronaći i znanstvenike koji su njihovu tezu potvrdili. Jakob i Lili Segal iz Istočnog Berlina tvrdili su da imaju dokaze da je HIV zaista američko oružje. Njihov je izvještaj, kratko i jasno, uz guranje KGB-a, postao viralan.
Priča se stala širiti po Europi, po Zapadu i do kraja ožujka 1987. završila je jackpotom po KGB. Tada je američki novinar na televiziji, pred milijunima, pročitao da sovjetski izvori navode da je HIV nastao u američkim vojnim laboratorijima odakle je "pobjegao", a da je virus izvorno zamišljen kao biološko oružje..
Cijelu priču, i kako je ona podvaljena masama, objašnjavaju nekadašnji agenti KGB-a koji su prebjegli u SAD.
"Samo se 15 posto infrastrukture koristi za špijunažu, ostalo ide za širenje dezinformacija. To smo zvali ideološke subverzije ili aktivne mjere. Cilj je mijenjanje percepcije stvarnosti do te mjere da više nitko ne može doći do konačnog zaključka o pravoj istini", kaže jedan bivši agent i napominje da je na takvim projektima radilo više od 15.000 ljudi, što je više nego što je zaposlenih u State Departmentu.
Jedan od agenata, danas stari čovjek, živi u Massachusettsu i za medije se rado prisjetio svojih anegdota.
"Jednom smo napravili kupleraj u Njemačkoj kako bismo hvatali političare", kaže čovjek čiji se svaki dan sastojao od stvaranja dezinformacija i njihovog širenja.
Napominje da to nipošto ne valja brkati s propagandom. Propagandom se pokušava nekoga otvoreno uvjeriti u određenu ideju, od njega napraviti istomišljenika, a dezinformacije ("lažne vijesti") čine sve kako bi nas prevarile da u nešto vjerujemo. Svaki je KGB-ovac 25 posto svog vremena morao posvetiti smišljanju lažnih priča, a onda su o tome morali predavati izvještaje, što su sve smislili, koliko toga je bilo uspješno...
Priče koje su plasirali su tako da je CIA htjela ubiti Kennedyja, da je ubila Papu, da bogati Amerikanci kupuju organe djece iz siromašnih zemalja itd... Ali možda je najveća priča upravo ona o širenju HIV-a. Jedan je bivši KGB-ovac rekao kako priče uvijek započnu u nekoj "zemlji trećeg svijeta" gdje je podatke teško provjeravati i onda čekaju da se same od sebe prošire, kao požar.
Američki kontraobavještajci koji su se borili protiv takvih dezinformacijskih kampanja u 80-ima, navode na primjeru članka iz Patriota iz Indije da je to točno to. I ovdje je riječ o zemlji trećeg svijeta, o Indiji, iz stilskih pogrešaka u članku vidi se da to nije engleski jezik izvornog govornika, nego očito stranca. Oni su već tada znali da KGB ima običaj lansirati lažne vijesti kroz takve medije. Novinare je tamo bilo najlakše zavarati, ako ne i potplatiti.
Zanimljivo je da se priča dvije godine poslije širi na moskovsku "Pravdu", koja se poziva na novine iz Indije. KGB priču potom preusmjerava do znanstvenika u DDR-u, a njihov neznanstveni rad pobrinuli su se da dobije što više novinara u Africi. Do pojave priče na američkom nacionalnom TV kanalu, zabilježeno je najmanje 200 članaka s tom lažnom vijesti, čak i u Londonu. Bila je to KGB-ova "operacija infekcija".
"Operacija infekcija", kažu stručnjaci, uvjerljivo je najviše naškodila od svih KGB-ovih "lažnih vijesti", piše The New York Times.
U Americi je skupina ljudi tek dijelom radnog vremena radili na tome kako suzbiti dezinformacije i što reći javnosti, nasuprot pravoj vojsci ljudi koje je na raspolaganju imao KGB. Pa ipak, njihov je izvještaj bio tako jak i čitan da su se Gorbačov i državni tajnik George Schultz otvoreno oko toga posvadili, a Gorbačov je učinio nezamislivo i ispričao se Ronaldu Reaganu te rekao da će "prestati širiti tu lažnu priču".
Jednako je važno da Gorbačov nikada nije negirao širenje lažne priče. Samo, već sljedeće godine u Sovjetskom savezu dogodio se pokušaj državnog udara. Gorbačov jest preživio, ali više nije imao utjecaj kao prije. Utjecaj je imao Boris Jeljcin. Kad se Sovjetski savez raspao svi su, krivo (kao što vidimo po Donaldu Trumpu) pretpostavili da će to biti kraj lažnih vijesti - no nije bilo tako. Sponzori laži, kaže The New York Times, nisu više Sovjeti već Rusija.
