Čitanjem optužnice i ispitivanjem prvih svjedoka na osječkom Županijskom sudu u ponedjeljak je počelo suđenje u odsutnosti bivšem šefu jugoslavenske vojne Kontraobavještajne službe (KOS) 80-godišnjem generalu Aleksandru Vasiljeviću, kojeg tužiteljstvo tereti za ratne zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima u logorima na području Srbije i Hrvatske, objavila je Hina.
Proces, u kojemu će biti ispitano više od 300 svjedoka, žrtava koji su prošli torturu logora, započeo je točno deset godina od pokretanja istrage. Vasiljević slobodno šeta Beogradom, nedostupan je hrvatskom pravosuđu, a potpukovnik službe sigurnosti SSNO Miroslav Živanović, čije se ime prvotno nalazilo na istoj optužnici iz 2011., u međuvremenu je preminuo, piše Večernji list.
"Uvijek su uz zapovjednika logora kao njihovi zamjenici postavljani službenici službe sigurnosti, koji su zapravo upravljali u logorima i vodili ih. Tadašnja jugoslavenska državna sigurnost pod svaku cijenu htjela je sakriti tko je stvarni zapovjednik logora. Da su službena tijela JNA i Srbije nastojali prekriti ulogu vlasti u organiziranju ovih logora, pokazuje i činjenica da, uza sve pokušaje i zahtjeve za suradnju pri otkrivanju tko su bili zapovjednici logora i u logorima obavljali i druge niže dužnosti, Srbija nije dala potrebne podatke, već suprotno – na svaki način pokušalo se opstruirati provođenje istrage i prikriti osobe koje su sudjelovale u organizaciji tih logora", istaknuo je u uvodnoj riječi tužitelj Zlatko Bučević.
Ivan Krznarić bio je hrvatski policajac kada je zarobljen.
"Zarobljen sam u Borovu naselju pa odveden u Stajićevo, gdje sam 20 puta išao na ispitivanje k jednom majoru i pukovniku. Odveli su me potom u jednu od tri samice, fizički su me maltretirali do nesvijesti. U prosincu smo krenuli u Mitrovicu, gdje smo ponovno fizički zlostavljeni, dočekivao nas je špalir, tukli su nas sve, i ranjenike. Dobio sam bejzbol palicom u potiljak. Počela je potom moja kalvarija u Mitrovici. Stotinjak nas je bilo u sobi. Proveo sam i šest mjeseci u samici. Dva sam mjeseca bio u tamnici. Poslije sam shvatio da sam bio odvojen jer sam bio na popisu za odstrel. Nekoliko puta vodili su nas na strijeljanje. Padao sam u nesvijest. Izgubio sam 50 kilograma u logoru, imao sam više od 100 kilograma prije rata, a iz rata sam se vratio s 49 kilograma. Razmijenili su me 14. kolovoza 1992. Nitko nije smio sjediti u autobusu na sjedalu već na podu, a čuvari su išli redom i tukli nas do iznemoglosti. Tko god je imao prsten ili sat, oduzeli su mu ga. Istog trenutka kad sam došao u Osijek, pao sam u nesvijest, Hitna pomoć me odvezla u Zagreb u bolnicu, nekoliko dana bio sam bez svijesti", ispričao je Krznarić.
Vasiljević je, osim uspostave logora, pokušavao zaustaviti i naoružavanje hrvatskih jedinica na samim počecima Domovinskog rata. U tu svrhu pokrenuo je operaciju Štit, a ultimativni domet te operacije je bilo emitiranje filma gdje general Martin Špegelj "raskrinkava hrvatske namjere prema Srbima". Sam general Špegelj će kasnije reći da je video autentičan, ali da je dio zvuka i njegovih izjava montiran. KOS je emitiranjem snimki uspio samo doliti ulje na vatru već tada napete situacije, a Vasiljević je taj neuspjeh platio foteljom. Prisilno je umirovljen u svibnju 1992. godine, ali je završio na sudu nekoliko mjeseci kasnije. Kako piše Marko Lopušina u knjizi Špijuni majke Srbije:
"Okrivljen je za mito, terorizam i podrivanje vojne moći Jugoslavije, kao i za suradnju sa suprotnom bosanskom stranom. Vasiljevićev odvjetnik Isak Stanić misli da je uhićenje i suđenje načelniku KOS-a bio revanšistički čin generala Nedjeljka Boškovića, novog šefa Uprave bezbednosti, miljenika Branka Kostića, predsjednika SRJ."
Novi predsjednik SRJ, književnik Dobrica Ćosić, dopustio je novom načelniku da uhiti i sudi bivšem načelniku, ali je na molbu prijatelja prekinuo proces protiv Vasiljevića, uz dogovor da Vaslijević više ne daje intervjue i javnosti ne odaje državne i vojne tajne.
A general je toliko volio gostovati po medijima da je svojevremeno čak imao i nadimak "general estradni špijun". Najveći uspjeh u njegovoj kratkoj biografiji na čelu KOS-a bilo je hvatanje Antuna Kikaša 1991. i zrakoplova krcatog oružjem. Ugandanski zrakoplov s 18 tona oružja za Zbor narodne garde presreli su lovci JNA i naredili slijetanje na Pleso, a Kikaš je završio u beogradskom zatvoru.
Nakon Vasiljevićeve smjene povela se priča o tome kako je Kikaš razmijenjen mimo odluke savezne vlade, a general Bošković je to opisao ovako: "Vasiljeviću je dostavljeno tri milijuna dolara za puštanje, a taj novac je nestao. Nestalo je i oružje zaplijenjeno u Kikaševom zrakoplov".
Međutim, godinama kasnije se govorkalo da je KOS bio probio čitavu tu operaciju gotovo u samom začetku, a neki su išli do te mjere da su govorili kako je i sam Kikaš agent KOS-a.
Vasiljević je već napunio osamdeset godina i mora se postaviti realno pitanje, hoće li uopće doživjeti kraj suđenja.
