Nekoliko dana prije nego što je premijerno prikazan u kinima 2012. godine, film 'Zero Dark Thirty' pušten je senatorici Dianne Feinstein na privatnoj projekciji. Tadašnja predsjednica Obavještajnog odbora senata, čiji su istražitelji proučavali lov na Bin Ladena i koliki je utjecaj na iznudu informacija imalo mučenje, nije mogla odgledati više od 15-20 minuta holivudskog filma.
"Iskreno, izašla sam s filma. Nisam to mogla podnijeti. Sve je bila potpuna laž."
Feinstein tvrdi da je lažno prije svega bilo portretiranje mučenja kao ključnog elementa u dobivanju informacija o tome gdje se krio Bin Laden. Ona je svoje tvrdnje izrekla u novom dokumentarnom filmu Frontlinea 'Secret, Politics and Torture', koji govori o programu mučenja i ispituje jesu li i u kolikoj mjeri mučenja zatvorenika pomagala obavještajcima da dođu do Bin Ladenovog skrovišta u Pakistanu, gdje su ga specijalci američke vojske ubili 2011. godine.
U dokumentarcu se tvrdi da je holivudski blockbuster koji je osvojio nominacije za čak četiri Oscara, redateljice Kathryn Bigelow, pružio iskrivljeni prikaz povijesti na koji je u velikoj mjeri tu utjecala CIA. Naime izuzetno je čudno da novinari koji su pratili Osamu Bin Ladena godinama, nisu dobili gotovo nikakav uvid u tajne spise vezane uz njegovo ubojstvo, dok je Bigelow odjednom dobila otvorene ruke i potpunu pomoć obavještajaca i njihove službe za odnos s javnošću.
Iako u samom dokumentarcu nema novih vijesti i otkrića, on konstantno prikazuje razliku između toga kako je program ispitivanja (tj. mučenja) prikazivala CIA, a što je pak otkrio Obavještajni odbor senata. Ne moramo napomenuti da su se prilično razlikovali, jer je Senat zaključio da mučenja nisu rezultirala nikakvim korisnim informacijama o terorističkim napadima.
Novinar istraživač Michael Isikoff utvrdio je da će puno više ljudi pogledati 'Zero Dark Thirty' nego čitati izvještaje Senata, pa je bitno da postoji dokumentarni film koji će prikazati što se stvarno dogodilo tijekom potrage za Bin Ladenom.
Jedan od glavnih likova u dokumentarcu je bivši generalni savjetnik CIA-e, John Rizzo, koji je već otkrio brojne priče u svojim memoarima, ali u dokumentarcu je rekao i da su viši službenici CIA-e uništili video kazete koje su snimali ispitivači tijekom ispitivanja zatvorenika, jer je u njima prikazana sva brutalnost kojom se dolazilo do podataka.
Dokumentarac prikazuje još mnoštvo drugih načina kako se ne samo prikrivao rad CIA-e, nego i kako su različiti njezini elementi utjecali na to da se promijeni stav prema tehnikama mučenja u javnosti, piše Daily Beast.
Budući da ništa od toga nije novost upućenima u cijeli slučaj, mnogi bi se nakon sat vremena dugog dokumentarca mogli pitati koja je bila njegova poanta. Autori dokumentarca na to su pitanje odgovorili djelomično snimkom reportera Timesa, Petera Bakera, koji je točno komentirao da više neće biti istraživanja ovih programa mučenja, kao ni zakonskih posljedica za one koji su ih provodili, budući da su ukinuti prije dosta godina.
"Sad je ispravna borba ona za povijest. Zašto se to dogodilo? Je li bilo ispravno? Je li bilo loše? I kako bi na to trebale gledati sljedeće generacie'", zaključio je Baker.
