Nedjelja, 24. studenoga 1963. godine. Među stotinama fotoreportera koji su se gurali pred ulazom u policijsku stanicu u Dallasu prije podneva infiltrirao se čovjek sa sivim šeširom. Bio je to Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba na zlu glasu. Poznat kao mutan tip koji živi na granici zakona i ima "kratak fitilj". U džepu stišće pištolj, "Colt Cobru" kalibra 38 milimetara.
Fotografija koju će reporter Bob Jackson iz Dallas Times/Heralda snimiti koji trenutak kasnije, točno u 11 sat i 21 minutu, ući će u povijest i dobiti Pulitzerovu nagradu. Lijevo je detektiv James R. Leavelle, visok čovjek u bijelom odijelu sa Stetson šeširom. Desno Jack Ruby kako poteže pištolj. A u sredini - užas na licu upravo pogođenog Lee Harveya Oswalda.
Bio je lisicama vezan za detektiva, uhićen pod optužbom da je dva dana ranije, 22. studenoga 1963. godine, ubio američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja. Pucao je iz talijanske puške Mannlicher-Carcane s optičkim nišanom, koju je naručio pod lažnim imenom A. Hidell i platio svega 12 dolara i 78 centi preko pošte. Još sedam dolara nadodao je za optički nišan.
JFK stigao je u Dallas prikupiti donacije, prije toga posjetio je Houston i San Antonio, također u Teksasu, pokušavajući pridobiti za sebe važnu državu inače ne baš sklonu Demokratima, ali ipak relativno naklonjenu njemu. Bila mu je to ključna država za izbore iduće godine koje je vrlo lako mogao izgubiti.
Komunist po uvjerenjima, Lee Harvey Oswald imao je savršen pogled na Dealey Plazu sa 6. kata Teksaškog skladišta školskih knjiga, gdje ga je mjesec dana ranije zaposlio direktor Roy Truly. Ispalio je tri hica. Dva su pogodila Kennedyja i preminuo je u bolnici Parkland Memorial. Sam čin JFK-jeva ubojstva snimit će slučajno Abraham Zapruder, američki proizvođač tekstila ukrajinskog porijekla i za tu će mu snimku magazin Life platiti 150 tisuća dolara. Američka Vlada desetljećima kasnije će ga kupiti za 16 milijuna američkih dolara.
Koje li ironije, u istoj bolnici Parkland preminut će i Lee Harvey Oswald nakon što ga je ranio Ruby.
Prema istrazi FBI-ja, Oswald je pucao u 12.30. Čim su se čuli pucnjevi policajac pred knjižnicom je shvatio odakle dolaze i pojurio unutra s Trulyjem. Na trećem katu naletjeli su na Oswalda.
- Radi li ovaj čovjek u knjižnici? - pitao je policajac.
- Da- odgovorio je Truly i potrčali su dalje gore stubama.
Na šestom katu našli su snajpersko gnijezdo. Pucao je kroz prozor zaštićen od pogleda među kutijama s knjigama., ali atentatora nije bilo. Tek kad su sazvali sve osoblje primijetili su da fale dvojica - čovjek koji nije više mogao ući jer je izašao pratiti Kennedyjevu kolonu, nisu ga puštali policajci i on je ubrzo lociran, i Lee Harvey Oswald. Njemu nije bilo ni traga.
Svjedokinja Earlene Roberts, krupna žena sjedila je u dnevnoj sobi i gledala televiziju. Tek što je čula "breaking news" o ubojstvu predsjednika Kennedyja, Lee Harvey Oswald uletio je u košulji i projurio preko dnevnog boravka. Pobjegao je taksijem pa autobusom do te kuće gdje je nekoliko tjedana ranije iznajmio malu spavaću sobu:
Nekoliko sekundi kasnije izjurio je u žutosmeđem sakou. S obzirom da je njegov opis imao već svaki policajac u Dallasu, brzo su ga uočili i u obračunu će Oswald ubiti policajca J. D. Tippita prije negoli ga stjeraju u kazalište odakle se više nije mogao izvući. Predao se. Dva dana kasnije ubit će ga Jack Ruby.
Lee Harvey Oswald rođen je 1939. godine, dva mjeseca nakon smrti oca i živio je s majkom i bratom na rubu siromaštva. Napustio je školu prije 18. rođendana, u listopadu 1956. godine i već u siječnju 1957. pridružio se marincima. Kolege su ga doživljavale kao "usamljenog, povučenog, tipa koji mrzi odoru marinca". Bio je vrlo dobar snajperist, očito dovoljno precizan da pogodi Kennedyja s udaljenosti manje od stotinu metara dok se s Jacqueline Kennedy, teksaškim guvernerom Johnom Connallyjem i njegovom ženom Nelly Connally vozio Lincoln kabrioletom kroz središte Dallasa.
Oswald će, razočaran Amerikom i opčinjen idejom komunizma, s 20 godina otići u Rusiju, odreći američkog državljanstva i zatražiti od KGB-a da ga prime u svoje redove. Oni će to, barem je to službena verzija, oprezno odbiti jer postoji dosje da je netom prije pokušao samoubojstvo.
Oswald će biti poslan u Minsk, u Bjelorusiju, gdje će raditi u tvornici radioprijemnika, između ostalog i za sovjetsku vojsku. U čudnom slijedu događaja KGB će preobraćenog Amerikanca iduće dvije godine držati pod strogom prismotrom.
Iz susjednog stana probit će 'špijunku' i doslovce mu zaviriti u spavaću sobu gdje već provodi vrijeme s Bjeloruskinjom Marinom, koja će mu postati supruga i s kojom će dobiti dvoje djece. I u Oswaldov strop postavit će uređaj za prisluškivanje - obitelj koja je živjela na katu prisjećat će se kasije kako su zamoljeni da odu na nekoliko dana "dok se taj posao završi". Kazetofon K.G.B-a je, između ostalog, snimao Oswaldove bračne svađe s Marinom, stajat će u njegovu dosjeu u KGB-u.
Ruski jezik je Oswald učio uz pomoć Stanislava Šuškeviča, njegova šefa u bjeloruskoj tvornici radioprijemnika koji će, igrom slučaja, postati prvi izabrani čelnik Bjelorusije devedesetih kad se ona osamostali iz SSSR-a. Dobio je, kaže, jasne naputke i s Oswaldom nikad nije smio razgovarati na samo. Smjeli su razgovarati samo o poslu u kojem je Amerikanac bio vrlo nisko kvalificiran, metalni radnik. Ruski je polako naučio.
Razočaran u Sovjetski Savez, Oswald već 1962. traži da s Marinom i djetetom preseli natrag u SAD i želi povrat američkoga državljanstva. U nekoliko navrata zbog boravka u Rusiji intervjuirao ga je i FBI, a godinu dana nakon povratka u Dallasu će počiniti najpoznatiji atentat u povijesti. Mnogi ipak i danas ne vjeruju da je djelovao sam, iako je istraga Warrenove komisije utvrdila tako.
Pokazat će se da je Oswald par tjedana prije atentata odlazio u Meksiko i tražio da ga tamo prime u ruskom veleposlanstvu kao gorljivog pristašu kubanskog revolucionara Fidela Castra, ali čvrsti dokazi da bi Kubanci ili Rusi stajali iza atentata nikad nisu pronađeni.
Stotine su detalja koje izvlače pobornici teorija urote kao argument da je "duboka država" stajala iza likvidacije omiljenog američkog predsjednika. Između ostaloga, Jack Ruby je tražio da ga se stavi na detektor laži i na njemu se pokazalo kako je moguće da ne govori istinu kod odgovora "NE" na pitanja je li od ranije poznavao Oswalda i je li skupa s njim bio dio zavjere za ubojstvo Kennedyja.
FBI je međutim požurio objasniti kako su liječnici utvrdili da je Jack Ruby, pravim imenom Jacob Rubenstein, bolovao od ozbiljnih mentalnih bolesti, a nalaz takvih osoba s detektora laži ne može se uzeti u obzir.
Jack Ruby odnosno Jacob Rubenstein obolio je do raka i preminuo 1967. od embolije pluća. Osuđen ej na smrt godinu dana ranije, ali presuda je poništena zbog proceduralne greške. Drugo suđenje nije doživio.
