Aleksandar Žukov, uskoro bivši punac ruskog milijardera Romana Abramoviča, poznat je raznim policijama diljem Europe, a poznat je i raznim hrvatskim krijumčarima.
Ovih dana puno više se piše o njegovoj lijepoj kćeri Daši i razlazu od bogatog Rusa, ali Žukova i njegovo poslovanje gotovo je zaboravljeno iako mu se sudilo kao jednom od krijumčara oružja u Hrvatsku tijekom Domovinskog rata dok je bila pod embargom Ujedinjenih naroda.
Žukov je u svojoj vili na Smaragdnoj obali na Siciliji uhićen 7. travnja 2001. i prebačen u Torino, gdje mu se sudilo kao organizatoru šverca oružja za Hrvatsku. Talijanska policija sedam je godina istraživala slučaj koji ih je doveo do Žukova. Još 1994., naime, u Otrantskim vratima kod Venecije zaplijenjen je brod Jadran Express na kojem su pronađena 133 kontejnera puna oružja i streljiva vrijednog oko 29 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Oružje je plaćeno tvrtkama koje je osnovao Sintez, holding koji kontrolira Žukov sa svojim suradnicima, pisao je Jutarnji prije gotovo jedanaest godina.
Talijanski istražitelji tvrdili su da je Žukov organizirao osam brodskih pošiljki s ukupno 13,5 tona oružja namijenjenog Hrvatskoj. Sedam je prošlo, a jedna je pošiljka pala u ruke NATO-ovim snagama koje su kontrolirale Jadran.
Oružje na brodu potjecalo je iz vojnih skladišta u Bjelorusiji i Ukrajini, a dva Žukovljeva poduzeća (Global Technologies International i Global Technologies Ucraine) imala su papire da je oružje namijenjeno Egiptu, Maroku, Sudanu i Nigeriji. No, to su bili lažni papiri o krajnjem odredištu - oružje je zapravo išlo za Hrvatsku, što se moralo skrivati jer su zemlje bivše Jugoslavije u to doba bile pod embargom na uvoz oružja.
U travnju 2004. Žukov i još šestorica optuženih oslobođeni su optužbi. Sud u Torinu zaključio je da nisu prekršeni talijanski zakoni jer oružje nije bilo namijenjeno Italiji, nego Hrvatskoj, pisao je tada Jutarnji.
Drugi bitni igrači u čitavoj ovoj priči su Grk Constantin Dafermos, ali i hrvatski general Vladimir Zagorec. Prema određenim indicijama, starima desetljeće i više, Defermos i nekad najodlikovaniji časnik Hrvatske vojske surađivali su u krijumčarenju oružja u Hrvatsku tijekom embarga.
Naime, nakon što je Zagorec otišao s čela RH Alana, zaposlio se u tvrtki Scorpion gdje mu je nominalno nadređeni bio upravo Dafermos. U razgovoru za Globus krajem 2002. godine Zagorec je rekao:
"Moj je posao organiziranje i logistika za tzv. fire fighting ili sprječavanje požara. Scorpion se, među ostalim, bavi i gašenjem požara u Grčkoj, na Cipru, u Portugalu i Australiji, a ja sam zadužen za logistiku, tehničko održavanje i rezervne dijelove. Avioni s kojima radimo su civilni a ne vojni, ništa nije militantno. Moj novi posao je logistika a ne trgovanje oružjem".
Dok je Zagorec propao, a osuđen je i na zatvorsku kaznu, Žukov je nastavio normalno živjeti i poslovati. Talijanski parlament posebno ga je teretio zbog veza s mafijom, a zaključili su i da je Žukov utjecajni član bande Solncevskaja, jedne od najmoćnijih kriminalnih organizacija na svijetu. On je cijelo vrijeme negirao takve optužbe, a na ruku mu ide i činjenica da nikad nije osuđen zbog veza s mafijom.
