Ustav propisuje da predsjednik povjerava mandat za sastavljanje vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika.
To znači da mandat ide onome tko uživa potporu najmanje 76 zastupnika. Ustavni stručnjaci kažu da bi sve drugo bilo kršenje Ustava.
U slučaju da predsjednica nakon izbora povjeri mandat relativnom pobjedniku, a da se ne uvjeri da u Saboru ima potporu većine, to bi predstavljalo protuustavno ponašanje i silovanje volje birača. U toj opasnoj situaciji sigurno bi se oglasio i Ustavni sud, ali stručnjaci vjeruju da predsjednica nešto takvo nepromišljeno ne bi učinila.
I prije službene kampanje s lijevog bloka postavilo se pitanje neutralnosti i objektivnosti predsjednice države i pojavile su se sumnje da bi u postupku dodjele mandata ona mogla ići na ruku HDZ-a.
Kako bi izbjegla kritike da će biti pristrana, GONG je pozvao predsjednicu da građanima, ali i sudionicima u izbornom procesu, objavi pravila igre.
S obzirom na to da nije propisan način provođenja konzultacija, a potpisi novoizabranih zastupnika nisu ustavna kategorija, nego običaj koji se ustalio, pozvali su Kolindu Grabar Kitarović da objavi kojim postupkom će provesti konzultacije sa saborskim zastupnicima, kojom će procedurom točno utvrditi tko raspolaže potporom najmanje 76 zastupnika, kako će izvještavati o tijeku i rezultatima konzultacija te hoće li djelovati na temelju privremenih i neslužbenih rezultata ili će čekati konačne i službene rezultate izbora.
"Teoretski možemo se naći u situaciji da izabrani zastupnik pregovara s jednim i drugim blokom, neki su najavili da su o potpori spremni razgovarati tek kada netko dobije mandat. Moguće je i da poneki zastupnik jednom bloku da svoj potpis, a s drugim pregovara", naveo je Dragan Zelić (GONG) samo neke od problema s kojima bi se mogli suočiti ako pravila od samog početka ne budu svima jasna.
Sumnje u pristranost potaknula je upravo predsjednica tvrdnjom da je pitanje kome će udijeliti mandat - relativnom pobjedniku ili onome tko donese potpise da ima većinu u parlamentu - hipotetsko te da na takva pitanja ne odgovara.
Nakon te izjave u nekoliko navrata s Pantovčaka se moglo čuti da će se predsjednica prilikom dodjele mandata strogo držati Ustava te da neće dopustiti da itko utječe na ustavnost njezine odluke niti da na nju vrši pritisak.
Kako bi otklonio bilo kakve nedoumice, bivši predsjednik Stjepan Mesić uveo je praksu da se predsjedniku nakon izbora donose pisani potpisi potpore. Stručnjaci smatraju da je taj običaj dobar i da ga ne bi trebalo mijenjati.
Ako je suditi prema anketama, najpoželnije udavače nakon izbora bit će regionalne stranke poput IDS-a i HDSSB-a, tu je i Most, megakoalicija Milana Bandića, Uspješna Hrvatska u kojoj su Radimir Čačić, Ivo Josipović te nezavisni Jadranka Kosor i Slavko Linić. Tu su i ORaH Mirele Holy te Živi zid.
U postizbornoj kombinatorici ne smiju se zanemariti ni manjinski zastupnici koji se oduvijek priklanjaju pobjednicima jer samo kroz vlast mogu rješavati svoje probleme.
Šef SDP-a Zoran Milanović nekoliko je puta poručio da je “rasipanje glasova opasno, jer otvara mogućnost da Hrvatsku opet preuzmu ljudi koji jedva čekaju da je opet ščepaju za gušu”.
Damir Jugo, dekan Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment smatra da opcije poput Mosta i Milana Bandića uzimaju birače jednom i drugom bloku.
"Ključan problem s malim takozvanim trećim opcijama je da s njima birači nisu sigurni što mogu očekivati nakon izbora. Most je izrazito heterogen i nije isključeno da njihovi zastupnici ako uđu u parlament svaki vodi svoju politiku i prikloni se drugoj opciji. Ista je stvar i s koalicijom Josipović - Čačić - Linić - Kosor. Njima se događa da jedan kandidat kaže da će o koaliciji razgovarati sa svima, drugi kaže da neće sa SDP-om, treći s HDZ-om. Upravo je ta nepoznanica ključan razlog koji bi na sam dan izbora mogao odvratiti birače od toga da ovim opcijama zaista daju glas i da njihova podrška ostane na anketama, a ne pretoči se u prave glasove", upozorava Jugo.
Kada je u pitanju borba stranačkih rivala za glasove neodlučnih birača, Jugo napominje da se za sada SDP pokušao odmaknuti od svoje izborne baze i to pričom o domoljublju.
"Nisam siguran koliko će taj pokušaj imati uspjeha, a koliko će samo dodatno mobilizirati glasačku vojsku HDZ-a. S druge strane, HDZ ima još jako malo vremena da se okrene biračima centra, za što je očekivati da će biti njihov naglasak u zadnjem tjednu kampanje. U ovakvoj situaciji je HDZ ipak u prednosti jer je neoboriva činjenica da su njihovi birači znatno discipliniraniji od onih lijeve koalicije", rekao je.
Jugo napominje da je jedna od ključnih stvari u kampanji i posebno na dan izbora motivirati birače da zaista i izađu na izbore jer upozorava vrhunska kampanja neće biti dovoljna ako ljudi ne glasaju.
"HDZ je u ovom slučaju u velikoj prednosti zbog svojeg velikog članstva i njihove visoke razine discipliniranosti. U SDP-ovoj kampanji ima više primjera gdje se vidi kako žele motivirati neodlučne, ali da glasaju ne toliko za SDP koliko protiv HDZ-a. To je sigurno naglašavanje onog za njih dosad atipičnog domoljublja i cijeli slogan kampanja ‘nema povratka na staro’, smatra Jugo.
U tijesnoj izbornoj utrci o pobjedniku može presuditi i komunikacija u kampanji.
"Ivo Josipović je posljednji primjer političara koji je zbog loše kampanje i komunikacije općenito izgubio izbore za koje su svi mislili da će dobiti. Teorija kaže da kampanja može početno stanje promijeniti maksimalno za 15-tak posto pa taj podatak treba uzeti vrlo ozbiljno. Važnost komunikacije pogotovo dolazi do izražaja u situacijama kad se očekuju tijesni rezultati kao što sada istraživanja sugeriraju. Jedan gaf ili jedna dobra komunikacijska inicijativa u ovakvoj situaciji može značiti doslovce nekoliko zastupnika više", napominje dekan Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment, koja je najveća visokoobrazovna institucija za komunikacije u Hrvatskoj i koju je upisalo 300 studenata budućih komunikacijskih stručnjaka.
Osim kampanje na političkoj sceni prevladava i mišljenje da veća izlaznost birača pogoduje lijevim političkim opcijama, odnosno koaliciji na čelu sa SDP-om te da manja izlaznost pogoduje desnim opcijama odnosno HDZ-u. S tom teorijom se ne slažu svi.
Pojedini stručnjaci upozoravaju da praksa takvo što nije potvrdila. No zato će birači na ovim izborima imaju prigodu u praksu pretočiti svoje pravo na preferencijalni glas, odnosno moći će zaokružiti točno onog kandidata kojeg s pojedine liste žele vidjeti u Saboru.
Upravo na te glasove računaju kandidati koji su se na izbornim listama našli začelju te kolone. Oni tako imaju teoretsku šansu ući u Sabor, no u praksi neće biti nimalo lako. Kandidat koji računa na preferencijalne glasove treba dobiti najmanje 10 posto ukupnih glasova koje je dobila lista.
To znači da ako je njegova lista dobila 100.000 glasova, da bi konkurirao za ulazak u Sabor treba dobiti povjerenje minimalno 10.000 birača. Dakle, oni na začelju kolone mogu se jedino nadati da će njihova koalicija formirati buduću vladu te da će u Sabor ući kao nečije zamjene.
