Politička era koju je 2021. započeo Gabriel Borić, najmlađi predsjednik u povijesti Čilea čiji korijeni sežu do otoka Ugljana, doživjela je dramatičan kraj. Na predsjedničkim izborima njegova nasljednica i bivša ministrica rada Jeannette Jara teško je poražena od kandidata krajnje desnice Joséa Antonija Kasta, koji je osvojio vlast s uvjerljivih 58 posto glasova. Ovaj izborni potop označava radikalan zaokret udesno za zemlju koja je donedavno bila predvodnica "novog lijevog vala" u Latinskoj Americi.
Tko je Gabriel Borić?
Gabriel Borić je s 35 godina postao je najmlađi predsjednik u povijesti Čilea, osvojivši više glasova nego ijedan kandidat prije njega. Ljevičar i bivši studentski vođa čiji su se preci prije više od stoljeća odselili s otoka Ugljana, na vlast je došao na valu masovnih prosvjeda protiv nejednakosti, obećavši da će jednom zauvijek pokopati nasljeđe diktatora Augusta Pinocheta.
- Čile je bio rodno mjesto neoliberalizma, a bit će i njegov grob! - uzviknuo je Borić u pobjedničkom govoru, najavljujući novu eru za jednu od ekonomski najstabilnijih, ali i najnejednakijih država Latinske Amerike.
Korijeni s otoka Ugljana
Priča o čileanskim Borićima počinje 1897. godine, kada su se njegov pradjed Ive i prabaka Božica Borić Barešić s Ugljana uputili u nepoznato, trbuhom za kruhom. Skrasili su se u Punta Arenasu, gradu na krajnjem jugu Čilea, u regiji Magallanes, poznatoj po velikom broju stanovnika dalmatinskog podrijetla. Ondje se rodio i Gabrielov djed Luis, a kasnije i otac Luis Javier Borić, kemijski inženjer. Gabrielova majka, María Soledad Font Aguilera, katalonskog je podrijetla.
Iako ne govori ni riječ hrvatskog, Borić je uvijek isticao svoje korijene. Godine 2010. posjetio je Ugljan kako bi vidio staru obiteljsku kuću.
- Htio je vidjeti odakle mu je pradjed otišao u Čile. Malo je sramežljiv, ali zanimalo ga je sve, skroz normalan dečko - ispričao je tada njegov rođak Domagoj Kombura.
Hrvatski mediji pratili su ga još od 2012., kada je kao studentski vođa vodio prosvjede. Tada je isplivala i anegdota iz djetinjstva. Kao dječak, nije razumio raspad Jugoslavije pa je baki rekao da je Jugoslaven, što ju je, tvrdili su mediji, jako naljutilo.
Od studentskog buntovnika do predsjednika
Borićeva politička karijera započela je na ulici. Kao student prava na Sveučilištu u Čileu, 2011. godine postao je jedno od glavnih lica masovnih studentskih prosvjeda koji su tražili besplatno i kvalitetno obrazovanje za sve. Iako studij prava nikada nije završio, taj ga je angažman lansirao u nacionalnu politiku.
Već 2013. godine, kao neovisni kandidat, izabran je u Zastupnički dom čileanskog Kongresa, predstavljajući svoju rodnu regiju Magallanes. Njegov uspon bio je strelovit. Postao je ključna figura ljevičarske koalicije Frente Amplio (Široka fronta), a presudnu ulogu odigrao je nakon "društvene eksplozije" 2019. godine. Tada su milijuni Čileanaca izašli na ulice prosvjedujući protiv nejednakosti, a Borić je bio jedan od arhitekata "Sporazuma za socijalni mir i novi Ustav", koji je otvorio put za odbacivanje ustava iz Pinochetove ere.
'Bit ću predsjednik svih Čileanaca'
U prosincu 2021. godine, u drugom krugu izbora, Borić je uvjerljivo pobijedio kandidata krajnje desnice Joséa Antonija Kasta s gotovo 56% glasova. Njegov program obećavao je radikalne promjene: veliku poreznu reformu kojom bi najbogatiji više doprinosili društvu, ukidanje privatiziranog mirovinskog sustava, jačanje javnog zdravstva i obrazovanja te odlučnu borbu protiv klimatskih promjena.
- Uništavajući naš svijet, uništavamo i sebe. Ne želimo više 'žrtvovane zone' - poručio je, najavljujući blokadu kontroverznih rudarskih projekata.
Za razliku od starije generacije latinoameričkih ljevičara, Borić se otvoreno distancirao od autoritarnih režima, kritizirajući kršenje ljudskih prava u Venezueli, Nikaragvi i na Kubi. Njegov je cilj izgraditi državu blagostanja po uzoru na europske socijaldemokracije.
Tetovaže, rock i neformalan stil
Borić je u politiku unio i potpuno drugačiji stil. Odbija nositi kravatu, a sportske sakoe često nosi kako bi prekrio tetovaže koje simboliziraju njegovu rodnu Patagoniju. Veliki je obožavatelj rock i metal glazbe, a na društvenim mrežama često dijeli pjesme bendova kao što su Tool, Deftones i Nine Inch Nails. Otvoreno je govorio i o svojoj borbi s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, ističući važnost mentalnog zdravlja.
Njegov dolazak na čelo države označio je generacijsku i kulturnu smjenu. Ipak, mandat mu je obilježen velikim izazovima. Inflacija, porast kriminala i odbijanje prijedloga novog ustava na referendumu 2022. godine srušili su mu popularnost. No, bez obzira na prepreke, Gabriel Borić ostaje simbol nade za milijune Čileanaca i jedinstvena priča o potomku iseljenika s malog dalmatinskog otoka koji je stigao na vrh jedne od najvažnijih južnoameričkih država.
Njegova vlada uspjela je provesti neke reforme, poput povećanja minimalne plaće na oko 500 eura i skraćenja radnog tjedna s 45 na 40 sati. Ipak, ključni projekti, poput potpune reforme mirovinskog sustava i nove, progresivne porezne politike, ili su propali u Kongresu ili su toliko razvodnjeni da nisu donijeli osjetnu promjenu za obične građane.
Razočarani radnici okrenuli leđa
Glavni razlog poraza ljevice leži u dubokom razočaranju radničke klase. Dok je Borićeva vlada u početku svoj politički kapital uložila u pisanje novog, izrazito progresivnog ustava, birači su ga 2022. uvjerljivo odbacili, smatrajući ga odvojenim od njihovih stvarnih problema - niske plaće, nesigurnosti posla i rastućeg kriminala.
- Čileanci se ne osjećaju bolje nego prije četiri godine. Borić je na vlast došao s obećanjem da će promijeniti status quo, no udarila ga je realnost vladanja i malo koja njegova politika je imala stvaran utjecaj - ocijenio je politički analitičar Robert Funk.
Ekonomija je stagnirala, a iako je nezaposlenost službeno oko 10 posto, čak 70 posto novih radnih mjesta stvorenih od 2020. bilo je bez pune radne zaštite i ugovora. Polovica svih zaposlenih ne može prehraniti obitelj i podići je iznad granice siromaštva. U takvoj situaciji, birači su se okrenuli onima koji su nudili jednostavna i pragmatična rješenja.
Kastov trijumf: Obećao 'čvrstu ruku' i zidove na granici
Pobjednik izbora, José Antonio Kast, iskoristio je opće nezadovoljstvo i strah od kriminala. Njegova kampanja temeljila se na obećanjima o "čvrstoj ruci", masovnim deportacijama ilegalnih migranata, gradnji maksimalno sigurnosnih zatvora po uzoru na Salvador te militarizaciji sjeverne granice. Najavio je i drastično rezanje javne potrošnje te smanjenje poreza za korporacije.
Njegova pobjeda bila je apsolutna - osvojio je svih 16 regija u Čileu, što je rezultat bez presedana od povratka demokracije. U prvom krugu izbora, čak tri desna kandidata zajedno su osvojila polovicu svih glasova, dok je veliko iznenađenje bio populist Franco Parisi, koji je s gotovo 20 posto glasova osvojio treće mjesto, privukavši upravo one razočarane i siromašne birače koje je ljevica izgubila.
Porazom Jeannette Jare završava se ciklus koji je započeo studentskim prosvjedima 2011. godine, a svoj vrhunac doživio dolaskom Borića u predsjedničku palaču La Moneda. Čile sada ulazi u neizvjesno razdoblje pod vodstvom radikalne desnice, a ljevica se suočava s teškim zadatkom ponovnog povezivanja s radničkom klasom u čije se ime borila, ali čije povjerenje nije uspjela zadržati.
