Prema nekim procjena, više od 110 milijuna mina zakopano je u šezdesetak država gdje je potvrđeno njihovo korištenje. Samo u Hrvatskoj postoji 446 kvadratnih kilometara minski sumnjivih područja na kojima se nalazi više od 40.000 mina, stoji na stranicama Hrvatskog centra za razminiranje. U posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj je od eksplozije mina smrtno stradalo 38 pirotehničara. Od eksplozija mina u tom je razdoblju stradalo 590 ljudi.
Diljem svijeta tisuće ljudi pogibaju od mina, a najčešće je riječ o civilima. Pretpostavlja se da djeca čine otprilike trećinu žrtava minsko eksplozivnih sredstava. Usprkos svim tim preprekama, moguće je očistiti sve mine. Tako je Mozambiku trebalo 22 godine upornog rada kako bi uklonili više od 200.000 mina postavljenih na nekoliko milijuna kvadratnih kilometara tla.
Američka vojska i dalje koristi mine i oni su među posljednjim državama koje odbijaju potpisati Sporazum iz Ottawe o zabrani proizvodnje protupješačkih mina. Hrvatska je taj sporazum ratificirala još 1998. godine.
Mine se generalno smatraju defenzivnim oružjem jer tjeraju neprijatelja na oprezan pristup, mogu zaustaviti napad, a najveći element minskog polja je strah. Eksplozija jedne mine može značiti da je neka jedinica ušla u čitavo polje skrivenih mina ili je riječ samo o jednoj. Iako se koriste u obrani, mine ostaju na bojištima što se može vidjeti diljem nekadašnje crte razgraničenja u Domovinskom ratu.
Sada, prema pisanju portala Popular Mechanics, američka vojska planira uložiti stotinjak milijuna dolara za izradu novih mina koje bi ispunjavale barem dio sporazuma iz Ottawe. Gator Landmine Replacement kako je službeni naziv programa trebao bi jednostavno uvesti ljudsko prosuđivanje o aktivaciji mine. "Kad protivnik uđe u područje umreženih mina, senzori će iskomunicirati vojniku da je nešto u blizini mine. Tada vojnik prosuđuje je li riječ o neprijatelju i odlučuje o aktivaciji protupješačke mine", opisali su taj program 2016. godine stručnjaci iz Picatinny Arsenala.
Minska polja i inače bi trebala biti pod stalnim nadzorom jer se postavljaju u smjeru odakle očekujemo neprijatelja što se ne bi reklo po brojnim minskim poljima ili minski sumnjivom području u Hrvatskoj. U nekoj budućnosti gdje su sve mine "pametne", minsko polje je moguće nadgledati čak i bespilotnim letjelicama i tako odlučivati o aktiviranju mine.
A mine, posebno protupješačke mine, imaju doista dugu povijest. Već u trinaestom stoljeću su kineski stručnjaci koristili mine kako bi zaustavili najezdu Mongola. Europi je trebalo još tristotinjak godina da bi sustigli njihov napredak i da bi španjolski vojnik Pedro Navarro iskoristio prvu minu na europskom tlu.
Prvu protupješačku minu kakvu bi moderni vojnik prepoznao kao takvu osmislio je južnjački general Gabriel J. Rains tijekom američkog građanskog rada i obrane Yorktowna 1862. godine. Njemačka vojska razradila je njegove dizajne i ratovanje nikad više nije bilo isto. Tijekom Drugog svjetskog rata njemački stručnjaci razvili su prve odskočne mine koje su i dan danas među najpopularnijima.
Velike vojne sile bi najradije da nitko više ne proizvodi mine, ali ni takvi dogovori nisu potpuno uspješni. SAD, Rusija i Kina imaju ogromne zalihe nagaznih mina, a Južna Koreja, Indija i Pakistan još uvijek ih proizvode.
