To što je Božo Petrov građanima čestitao "današnji Dan neovisnosti", iako je Dan neovisnosti sutra, zapravo je ispalo pomalo komično. Ali OK. Dobra vijest u konačnom dogovoru Andreja Plenkovića i Petrova svakako je u tome da će Hrvatska konačno dobiti vladu koja ni teoretski ne može biti gora od sadašnje tehničko-oborene. Zapravo je teško i zamisliti da bude čak i jednako loša, jer je političko dno na koje su HDZ i Most ovu zemlju oborili u prvom pokušaju zajedničkog vladanja, do prije koju godinu bilo uopće jedva i zamislivo. Ali, neke stvari u političkom općenju tih dviju stranaka pokazuju se poput istočnog grijeha.
Petrov je uspio izboriti pola mandata predsjednika Sabora, uspio se izboriti i za potpredsjednika Vlade koji će ujedno biti i ministar uprave, te još za ministarstva unutarnjih poslova, pravosuđa i okoliša, te energetike. Kad u Njemačkoj takav aranžman sklope CDU i CSU, čak i CDU i SPD, to se onda zove koalicijskom vladom. Koalicijskom vladom se to, zapravo, zove diljem svijeta, od Novog Zelanda do Latinske Amerike. Petrov unatoč tome i dalje govori o "suradnji s HDZ-om", pa ispada da Hrvatska nije dobila koalicijsku vladu, nego još jednu "surađivačku vladu", nakon prethodne kojom su združeno mjesecima do zla boga neslavno bauljali Petrov i Tomislav Karamarko.
Pa ako Plenković i nije mislio baš na to kad je govorio o "vladi kontinuiteta", Petrovljev ubod o "sedam jamstava koje je HDZ prihvatio, minimalnom pokazatelju namjere HDZ-a da ide u promjene", na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji pomalo je djelovalo kao bockanje pištoljem u Plenkovićeva rebra. Neke stvari su bile neizbježne kao dio političke pristojnosti. Primjerice kad je Plenković pregovore nazvao "prijateljskima i partnerskima", iako se u srijedu navečer na sve strane iz samog HDZ-a stalo pričati da su pregovori mrtvi i da je Plenković Petrovu poručio da ide u petak kod predsjednice s Mostom ili bez njega.
Da nije bila riječ o patki pokazuje i to što se pročulo da su se biskupi još jednom uskomešali i da su stali pritiskati Petrova da ipak uleti u Plenkovićev zagrljaj. I to još i prije nego što je Plenković stao prijetiti "alternativama". Već sad se naslućuju i neka slaba mjesta ovakvog suradničkog, ne-koalicijskog aranžmana. Prvenstveno na mjestu predsjednika Sabora. Ako Petrov bude vodio hrvatski parlament onako vješto i koncizno kakav se do sada pokazao u nacionalnoj politici, postoji ozbiljna opasnost da u Saboru padnu prve smrtne žrtve potpune iscrpljenosti.
Ili u najmanju ruku da to predstavničko tijelo bude desetkovano velikim brojem slomova živaca. Pa ako Sabor u ovom sazivu još i nekako preživi Petrova, zamijenit će ga Gordan Jandroković, čovjek koji je kao ministar vanjskih poslova Ive Sanadera imao ozbiljnih problema s pamćenjem tako temeljnih stvari kao što su poglavlja koja je Hrvatska dovršila u pregovorima s EU. Problematično je i to što je HDZ pristao na odvajanje energetike od gospodarstva i pripajanje okolišu, te što se Most time čak i hvali kao "izborenim četiri i pol ministarstava".
Torturu jednog takvog užasnog križanca Hrvatska je već pretrpjela s Ministarstvom graditeljstva i zaštite okoliša, prirodno suprotstavljenih područja, u kojima se posebno pogubnom pokazala Marina Matulović Dropulić. Nešto je u svemu tome i dobro. Plenković će imati rekordnih 90 glasova za odnijeti pod noge predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja je na izborima nekome slala fotografiju svog ispunjenog izbornog listića, pa ispada da će ta vlada doista biti stabilna. Kad je Petrov već odmaknuo nekoliko koraka jer je presica bila gotova, novinari su Plenkovića zamolli da im kaže koji je to 15. Mostov zastupnik.
Jer Most ih je na izborima dobio 13. U tom trenutku Plenkoviću je opet stao bježati onaj njegov tik koji smo upoznali iz predizborne kampanje u trenucima kad se osjećao nesigurno ili je govorio očite neistine. Upadljivo je izbjegavao kontakt očima, očne jabučice su mu se kotrljale u dupljama poput kuglica u bubnju za izvlačenje dobitne kombinacije lota, da bi nakon malo zamuckivanja ispalio: "Pitajte to Petrova!" i vidljivo odahnuo. Pa, ako on ne zna kako stoje stvari kod njegovog koalicijskog partnera...
