O netom održanim parlamentarnim izborima za Althing, islandski parlament, inače najstariji parlament na svijetu, svjetski mediji uglavnom izvještavaju da su "Islanđani ipak odlučili glasati za stabilnost". Posljedično, to bi trebalo značiti da je Piratska stranka Islanda izvor nestabilnosti za naciju koja se, posebno u 21. stoljeću, sve više dokazuje kao predvodnik najviših civilizacijskih dosega u svijetu. I to ne kroz djelovanje političkog mainstreama, nego kroz reakcije građana koji gadno kažnjavaju promašaje političara i korupciju i pritom odmah pronalaze nova rješenja.
Desna vladajuća Stranka nezavisnosti dobila je 29 posto ili 21 zastupnika, Lijevo-zeleni pokret 16 posto i 10 zastupnika, Piratska stranka 14,5 posto i 10 zastupnika, druga vladajuća stranka desnog centra Progresivna stranka dobila je 11,5 posto i 8 zastupnika, Reformistička stranka (zelena, ali s desnog centra) 10,5 posto i 7 zastupnika, centristička Vedra budućnost 7 posto i 4 zastupnika, Socijaldemokratska alijansa 6 posto i 3 zastupnika. Očito, za složiti vladu Islanda, potrebno je u parlamentu od 63 zastupnika imati njih 32, a tome dosadašnje dvije koalicijske vladajuće stranke dalje su od bloka oko ljevice, zelenih i Pirata.
Pirati su na prošlim izborima tek ušli u parlament s tri zastupnika, da bi na ovima dobili već 10. A i Islanđani su proljetos pokazali da jako računaju na Pirate. Tadašnji premijer Progresivne stranke Sigmundur Davíð Gunnlaugsson stradao je u zviždačkoj aferi "Panama papers", koja je otkrila njegov sukob interesa s tvrtkom u čijem je vlasništvu sudjelovao sa suprugom. Morao je dati ostavku, Progresivna stranka se strmoglavila na sadašnje razine, a Pirati su skočili na iznad 40 posto podrške. To definitivno jest velikim dijelom bio val protestnih glasova u anketama, ali su se Pirati sada pokazali kao stranka koja se do te mjere etablirala da je do posljednjeg trenutka slovila kao ona koja bi lako moguće bila okosnica nove apsolutne koalicijske većine na izborima.
Riječ je o stranci koju su prije samo četiri godine osnovali aktivisti za ljudska prava, točnije za ljudske slobode, anarhisti i hakeri. Predsjednica stranke Birgitta Jónsdóttir malo prije toga čak je direktno surađivala s WikiLeaksom. Piratska stranka je bila ta koja koja se od početka svog parlamentarnog života zalaže da Island bude ta država koja će dati državljanstvo i utočište američkom zviždaču Edwardu Snowdenu, onom koji je otkrio aferu s prisluškivanjem NSA vlada i raznih drugih institucija po cijelom svijetu. Kako to već biva i inače s Islanđanima, nacijom čijih je 300.000 građana 2008. odbrusilo povijesno ne svjetskim bankama koje su im htjele nabiti užasan dug koji su mešetari tamo stvorili, Islanđani i inače ubrzano razvijaju direktnu demokraciju, a Pirati su jedni od onih koji u tome prednjače.
Jako lako nalaze zajednički jezik s ljevicom i zelenima, pa i anarhistima, idejama koje su na Islandu sve popularnije u 21. stoljeću, te izrazito ne vjeruju u velike političke financijaše. Kad se dođe na stranice Piratske stranke Islanda, pod "Prikupljanje sredstava" naići ćete na apsolutno piratski poziv: "Mi želimo vaš novac!" Riječ je o tome da se stranka financira malim donacijama građana, čime izbjegava da postane talac krupnog kapitala. U krajnjoj liniji Piratska stranka na Islandu ne krije da je u pohodu na slobodan pristup mnogočega zaštićenog državnim tajnama i autorskim pravima velikih kompanija.
Ono što je Syriza bila u Grčkoj, što je Podemos u Španjolskoj, to je sad Piratska stranka na Islandu, koji još pamti trenutke od prije osam godina kad je dio financijskog svijeta, pa i vlada Velike Britanije i Nizozemske, pokušao nabiti čak 120.000 eura duga po svakom Islanđaninu. Danas Islanđani, bez obzira na političku pripadnost, masovno izlaze na ulice, koliko im to već dopušta skromna brojnost nacije, svaki put kad nanjuše korupciju ili prevaru. Zato se bude i zeleni, pa i neka nova ljevica i neki sasvim drugačiji centar.
