Republika Kuba i Kraljevina Saudijska Arabija su, možda još uz Sjevernu Koreju, među najzatvorenijim državama na svijetu. Razlozi zatvorenosti i izolacije nisu isti, kao što im niti povijest, ustroj i karakteristike nisu slične.
Kuba, kao socijalistička republika koja živi i diše tekovine revolucije (ili se barem trudi), ostajala je sve osamljenijom kako su, kroz godine, nestajale zemlje sličnog ustroja. "Kažnjavanje" od strane Amerike, nestanak Jugoslavije i Sovjetskog Saveza i, relativno nedavno, krah saveznice Venezuele Kubu su ostavile u vrlo jedinstvenom položaju.
Obama je 2014. udario temelje ponovnom uspostavljanju diplomatskih veza, a karipski je otok, u maniri rock zvijezde, čak i posjetio. "Odmrzavanje Kube", tako su neki nazvali eru u koju je ušla republika kojoj od 2008. godine na čelu nije "otac revolucije" Fidel Castro.
Svojesvrsno otvaranje prema svijetu pod paskom prijestolonasljednika i de facto vladara Mohammeda bin Salmana. Kraljevina koja je sinonim za naftu i bogatstvo praktički je donedavno bila pustinja podijeljena između različitih plemena. Tri su faktora, piše enciklopedija Britannica, koji su oblikovali današnju Saudijsku Arabiju - religija, tribalizam i neviđeno bogatstvo.
Tek je Saʿūd obitelj u prvoj četvrtini 20. stoljeća konsolidirala moć i udarila temelje današnjoj Saudijskoj Arabiji, a od velike im je pomoći bila i ideologija vehabizma koju su svesrdno zagovarali.
Saudijska Arabija, inače, ima podjelu rada i odgovornosti na kakvoj bi pozavidio čak i Henry Ford. Obitelj Saud upravlja, uvjetno govoreći, svjetovnim stvarima kao što je trošenje novca od nafte ili luksuzna ljetovanja, dok se vehabije brinu za moralnu ispravnost građana.
Savezništvo je nastalo negdje u 18. stoljeću još dok su Arapskim poluotokom upravljala ratnička plemena i to poprilično slučajno. Muhammad ibn Saud i njegov imenjak Abdul Wahhab bili su iz susjednih gradova i dogovorili su da će Wahhab proglašavati džihad, sveti rat, protiv susjednih plemena i time Saudu dati razlog za rat i pokoravanje, a time i širenje utjecaja obojice.
Slično savezništvo na snazi je i danas što se odlično vidi na primjeru religijske policije koja, u principu, ignorira luđačke zabave arapskog plemstva. Obitelj Saud zauzvrat financira vehabijsku propagandu u zemlji i inozemstvu i to basnoslovnim svotama.
Neviđeno bogatstvo prizivalo je i vanjske investitore no to Saudijsku Arabiju nije zaustavilo da u mnogim stvarima bude kao, kako neki novinari to opisuju, zapela u 15. stoljeću.
Bin Salman, koji će nasljediti trenutnog kralja, i sam je priznao da je Arabija, pod utjecajem klerika i šerijatskih zakona, "u nekim stvarima ostala zatočena u vremenu".
Upravo je zato od velike važnosti što je mladi princ nedavno dozvolio ženama da (napokon) smiju same voziti automobile, a nakon 35 godina održana je i prva kino projekcija i to filma "Black Panther", u kojem se, ne slučajno, radi o mladom princu koji će spasiti i revolucionarizirati svoje carstvo.
Oni koji kažu da su to samo kozmetičke promjene za "na van" podsjećaju kako je riječ o privatnom prikazivanju filma bogatašima koji ionako u kina odlaze u Bahrein, London, Pariz i Dubai, kao i da činjenica što žene mogu sjesti za volan ne mijenja ništa jer nisu u mogućnosti odabrati u koju će školu (i ako uopće) ići bez odobrenja muškog zaštitnika.
I kubansko je "otapanje", piše Bloomberg, zapravo vrlo kozmetičke prirode. Embargo je uklesan u zakone, i Obama je manevarskog prostora imao samo kad je riječ o putovanjima, telekomunikacijama i financijskim servisima. Putovanje je, za Amerikance posebno, i dalje relativno komplicirano, a kreditne se kartice ne primaju gotovo nigdje jer kubanske banke nemaju ugovore sa stranim bankama.
Iako je kompanijama mahom, radi embarga, zabranjeno tamo investirati Obamina je administracija dala posebne dozvole nekima da fizički ostvare svoju prisutnost na otoku, pa je tako otvoren i prvi Sheraton hotel, a Google je postao prvi strani internetski div koji je postavio servere.
Na Kubi su na snazi zakoni koji limitiraju vlasništvo (posebno stranaca), komplicirani sustav dvije valute (pesosa i konvertibilnih pesosa), a World Bank čak otok niti ne rangira na svoj "ease of doing business" indeks.
Embargo od strane Amerike može se podići jedino ako američki predsjednik potvrdi pred Kongresom kako su se uvjeti na Kubi "drastično" promijenili, te da je na otoku na vlasti demokratski odabrana vlast. Scenarij je to koji je potpuno nezamisliv posebno dok je na vlasti Donald Trump koji se ne slaže s Obaminom politikom prema Kubi i naginje ponovnom zaoštravanju.
Nastavak na sljedećoj stranici...
