Europske zemlje razmatraju zajedničke ofenzivne kibernetičke operacije i iznenadne vojne vježbe, dok Moskva pojačava svoju kampanju destabilizacije saveznika u NATO-u, izvještava Politico. Prema dvojici visokih europskih dužnosnika i trojici diplomata EU-a, „ideje se kreću od zajedničkih ofenzivnih kibernetičkih operacija protiv Rusije i brže, usklađenije atribucije hibridnih napada – uz brzo upiranje prsta u Moskvu – do iznenadnih vojnih vježbi pod vodstvom NATO-a.“ Ruski dronovi i agenti izvode napade na zemlje NATO-a, a Europa sada čini ono što bi prije nekoliko godina djelovalo nezamislivo: planira kako uzvratiti.
Europske i NATO članice tijekom 2025. suočavaju se s intenziviranjem ruskog hibridnog ratovanja, koje obuhvaća upade dronova u zračne prostore Poljske, Rumunjske i baltičkih država, sabotaže transportne i energetske infrastrukture te koordinirane kibernetičke napade na državne institucije i kritične sustave. Istodobno, ruske akcije uključuju prikrivene operacije obavještajnih mreža u državama EU-a, pokušaje izazivanja društvenih podjela putem dezinformacijskih kampanja i ciljano “testiranje” NATO obrambenih reakcija nenajavljenim letovima, ometanjem GPS-signala i nadletanjem dronova iznad zračnih luka i vojnih baza. Zbog takvih postupaka, koji kombiniraju kibernetičke, informacijske, političke i fizičke metode pritiska bez službenog proglašenja rata, NATO i EU zemlje 2025. prelaze iz faze isključive obrane u fazu pripreme zajedničkih odgovora, uključujući bržu atribuciju hibridnih napada, jačanje protudronske i cyber obrane te planiranje koordiniranih vježbi kao odvraćanje daljnje destabilizacije.
Prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti Dr. Franjo Tuđman, Gordan Akrap ukazao nam je na dokument NATO STO SAS-161 Radna skupina za istraživanje (RTG) – Vojni aspekti suprotstavljanja hibridnom ratovanju: iskustva, pouke i najbolje prakse iz prošle godine za koji je dobio NATO nagradu za znanstvenu izvrsnost. NATO STO SAS-161 istraživačka radna skupina (RTG), koja proučava „Vojne aspekte suprotstavljanja hibridnom ratovanju: iskustva, pouke i najbolje prakse“, ima za cilj pružiti potporu cjelokupnom spektru vojnog planiranja na razini Saveza i pojedinačnih država. Funkcionalno usmjerena analiza i studije slučaja po državama, koje je izradila radna skupina, obuhvaćaju sve aspekte vojne učinkovitosti.
Uloga Ruske pravoslavne crkve
Ruska pravoslavna crkva (RPC) aktivno je podupirala namjere i djelovanja ruske vlade prije i tijekom rata protiv Ukrajine. RPC to čini podupiranjem propagandnih narativa te pokušajima pružanja teološkog opravdanja i blagoslova ruskoj agresiji. Osim toga, RPC je pridonijela ruskim hibridnim aktivnostima u drugim državama i područjima. Slično orijentirane, ruski nastrojene autokefalne istočne pravoslavne crkve također su izravno ili neizravno podupirale ruske političke ciljeve.
RPC nije samo instrument ruske vlade, jer nastavlja igrati značajnu političku ulogu koja je povijesno bila tipična za mnoge istočne pravoslavne Crkve. Za razliku od očekivanog odvajanja crkve i države, koje je uobičajeno u zapadnoeuropskim i sjevernoameričkim državama, istočno pravoslavlje naginje kulturama prilagodljivosti ili “simfonije” (bizantska tradicija) u kojima su politički i religijski aspekti društva isprepleteni. U toj tradiciji crkva ima manju ili veću političku ulogu u nekim društvima, državama i teritorijima.
NATO mora učiti od Ukrajine
Savez bi trebao tražiti pomoć Ukrajine u provođenju detaljne analize pouka vezanih uz nadležnosti, odgovornosti i obveze u kontekstu suprotstavljanja hibridnim prijetnjama. Rezultati bi trebali biti oblikovani tako da odmah informiraju NATO Bi-SC planiranje, obuku i obrazovanje. Kolektivna obrana temelji se na tome da članice Saveza posjeduju relevantne i prilagodljive pravne i političke okvire. Kako bi se povećala pravna i politička koherentnost unutar Saveza, NATO bi trebao uspostaviti stalnu platformu putem koje stručnjaci iz savezničkih i partnerskih država mogu zajednički pregledavati zakone, politike i pravne prakse relevantne za suprotstavljanje hibridnim prijetnjama.
Kohezija iznad svega
Kada sudjeluje u izgradnji kapaciteta, NATO i pojedine saveznice trebali bi kontinuirano nastojati ujediniti napore. Sporazumi između NATO-a i partnera, koji su po definiciji odobreni od svih saveznica, predstavljaju izvrsnu početnu točku. Nakon identificiranja područja koja obuhvaćaju najveći broj interesa, sudionici bi trebali biti potaknuti da uspostave stalnu organizacijsku strukturu s povezanošću prema svim drugim ključnim čvorištima unutar mreže razvoja sposobnosti. Na kraju, svi uključeni trebali bi djelovati prema jednom zajedničkom planu koji nadzire ne potporni element, već podržani partner.
Elektroničko ratovanje
Sposobnosti elektroničkog ratovanja (EW) i dalje su važna komponenta ruske koncepcije prikupljanja obavještajnih podataka, ratovanja i vođenja borbenih operacija. Mnogi, ako ne i većina, državnih i nedržavnih aktera prijetnje smatraju ometanje C4ISR (Command, Control, Communications, Computers, Intelligence, Surveillance, and Reconnaissance) i civilnih mreža kritičnim elementom u sukobima, ratovanju i vođenju borbenih operacija. Čak i manje transnacionalne kriminalne organizacije nastoje ometati mreže u kriminalne svrhe. Zaštita od sposobnosti protivnika u elektroničkom ratovanju postaje sve važnija, ne samo za sigurnosne i obrambene objekte i opremu, već i za civilnu infrastrukturu i komunikacije. Zaštita od EW-a mora se smatrati obaveznim zahtjevom u miru.
Tenzije unutar NATO-a
Rusija nastoji prilagoditi primjenu svojih instrumenata moći specifičnom nacionalnom kontekstu svojih ciljeva. Kada se razmatra Euroatlantsko kazalište, ciljanja ranjivosti na nacionalnoj razini često imaju primarni ili sekundarni cilj stvaranja ili iskorištavanja postojećih točaka trenja u odnosima unutar Saveza.
Koherentne i otporne arhitekture nacionalne sigurnosti i obrane (konceptualni pristup, pravna osnova, organizacija i procesi) temelj su kohezije Saveza i vojne učinkovitosti. Neprijatelj će nastojati iskoristiti taktičke ili operativne slabosti na bojištu. Praznine na nacionalnoj (političko-strateškoj) razini i unutar NATO-a bit će iskorištene od strane protivnika do konačne štete kolektivnoj obrani.
Saveznici i partneri mogu pomoći u pripremama za kolektivnu obranu identificiranjem, u detalje, javne i privatne imovine koja čini nacionalnu kritičnu infrastrukturu. Takve pripreme moraju uključivati hijerarhijske razmatranja koja omogućuju prioritetizaciju onoga što se mora braniti, identifikaciju ranjivosti i planove za njihovo ublažavanje.
Nedavno je poljski glasnogovornik ministarstva unutarnjih poslova Jacek Dobrzynski rekao da dizanje u zrak željezničke pruge ukazuje na aktivnosti pripadnika ruskih specijalnih službi. Važno je da nacionalne sigurnosne i obrambene pripreme procijene potencijalne ranjivosti u kontekstu sabotaže. Saveznici i partneri trebaju očekivati da će Rusija unaprijed pozicionirati zalihe kritične opreme obično potrebne za provođenje sabotaže.
