Godine 2010. postala je ministrica unutarnjih poslova, gdje se zadržala dulje od svih prethodnika. Blokirala je izručenje hakera Garyja McKinnona SAD-u jer ima Aspergerov sindrom, ali se zato uspjela riješiti Abua Qatade, ekstremističkog imama, kojeg je rado predala SAD-u.
Ovisno o spektru kojemu pripadaju, neki kažu da je vlastoručno uništila policiju i sve za što su se zalagali laburisti, dok drugi kažu da je pokazala kompetenciju, ali se isto tako pokazalo i kako nije za mjesto premijerke. Možda joj upravo ta nepopustljivost u ovoj ulozi više odmaže nego pomaže. Novinarka New York Timesa opisala ju je kao "nemuštu pregovaračicu koja ne prepoznaje važnost kolega, saveznika i tuđeg mišljenja".
"Ona ne zna za koalicije ili kako funkcioniraju pregovori. Ne shvaća da dođu dvije strane, svaka kaže što želi i pokušaju se naći na pola", pisao je u analizi The New York Times.
U svojoj "tvrdoći" i tvrdoglavosti napravila je brojne teške pogreške otkad je preuzela Brexit cirkus, od organiziranja izbora koji su joj sasjekli parlamentarnu većinu (što joj također jako odmaže), osvetničkih tjeranja članova kabineta koji se s njom ne slažu pa do toga da se svrstala uz bok najdestruktivnijim članovima pro-Brexitera u svojoj stranci, a opet pregovori se ne miču s mjesta.
Ona, kažu analitičari, vjeruje da može voditi i pobijediti a da uopće ne obrati pozornost na to što njezini saveznici, neprijatelji, kolege i svi ostali misle i žele. Kao da su mrtve figure koje gura po ploči.
"Brexit znači Brexit" i "bolje nikakav dogovor nego loš dogovor" njezine su izjave s početka ove kalvarije koje je sad, vjerojatno je i sama toga svjesna, proganjaju. Politička je to laž dovoljno puta ponovljena da je, na užas dijela nacije, mnogima (i nekima u parlamentu) postala istina, iako ju je premijerka zapravo govorila "reda radi" te da umiri svoju stranku i građane, a sad joj se to poput bumeranga obilo o glavu.
"Ona analizira pro i kontra argumente dok ne poželite vrištati i dok politički trenutak šest puta ne prođe, a zapravo je politički vuk samotnjak i ne voli suradnju", jedan je od opisa May, čije se inzistiranje na detaljima može iščitati i kao neodlučnost.
Jedan ju je ministar, koji je htio ostati anoniman, opisao kao "političarku koja nema mentalnu agilnost da se nosi s vječnim i brzim promjenama političke geografije što je jasno svima u EU, a ne sluša nikoga tko je pokraj nje. Diskusije kao takve nema, razgovara samo sa suprugom Philipom".
Za njega se udala 1980. nakon što ih je na "konzervativnom tulumu" na Oxfordu upoznala Philipova bliska prijateljica, danas pokojna Benazir Bhutto. Danas žive u Sonningu, Berkshireu, te nemaju djece (što su joj neki prigovarali na početku mandata). Prijatelji kažu da je to otvorena rana radi koje se May tako "baca" u posao pa šalje mailove usred noći i na Božić, a ima i naviku ne vjerovati muškim kolegama, posebno ako dolaze iz "elitističkih" krugova.
Nerado im se otvara i, generalno, jako teško surađuje, što je vidljivo i po načinu kako su je napuštali najbliži savjetnici i kolege. Njezini suradnici pak "ispod žita" kažu da nikad nije naučila biti dobar menadžer i delegirati posao. Odrastala je na selu Oxfordshirea, gdje je njezin otac bio popularna figura. On ju je i učio kako je politika "poziv i vokacija". I danas redovito odlazi na mise iako su joj oba roditelja pokojna - otac je poginuo u prometnoj nesreći, a majka umrla godinu dana kasnije.
Obje su joj bake bile "u službi" tijekom rata, jedna kao medicinska sestra, a druga kao tajnica. S 13 godina dobila je stipendiju za žensku školu Holton Park, koja se unutar godine dana spojila s lokalnom muškom školom. Na fakultetu je upisala geografiju, netipično za buduću političarku. Sramežljiva djevojka bavila se debatom, a jednu je godinu vodila i debatni klub. Bat za meso bio joj je umjesto drvenog službenog bata, njime je lupala po klupi.
Njezin je budući suprug bio debatna zvijezda, a baš kao i Thatcheričin suprug Denis, radi kao financijski konzultant i danas mu ne smeta biti u sjeni supruge. Jedna od tema njihovih klupskih debata bila je i, između ostalog, piše Daily Mail, "Seks je dobar, ali uspjeh je bolji". Deklarira se kao feministica, podržala je gay brak, ali ne i posvajanje.
Ova žena, kojoj je konzervativna stranka centar života i postojanja te koju je otac odgojio u uvjerenju da "dužnost dolazi prva", zapravo pomalo autistično ne razumije do kraja okolinu u kojoj se našla i u kojoj bi trebala plivati kao riba u vodi. No dok je May minirala svoju nekad perspektivnu i uspješnu karijeru (sad se svako malo spominje izglasavanje nepovjerenja premijerki), usput je, na uštrb nacije, a radi kohezije razlupane konzervativne stranke, uspješno rastakala i Britaniju.
Sve se više sužavaju prostor i vrijeme jer sljedeća, a vjerojatno i definitivna Brexit stanica održava se 12. travnja - kad bi se Theresa May mogla pokazati dostojnom Thatcher ili Merkel, jer su potonje političarke s vizijom - spremne svoja uvjerenja i pogreške platiti i najtežim političkim porazom - gubitkom vlasti.
Jedina je razlika u količini i volumenu te kvaliteti postignutog, jer Merkel ili Thatcher imaju (što god netko o njima mislio) što pokazati, a pitanje je hoće li May iza sebe ostaviti samo kaos, šupljinu, potrošeno vrijeme i iscrpljenu Veliku Britaniju. Što se May privatno tiče, ona će, vjerojatno se nada, biti zapamćena kao premijerka koja "je pokušavala".
"Onaj tko pokušava, tko griješi, tko ne uspijeva opet i opet, a ipak pokušava, ima časti u takvoj službi", rekao je Theodor Roosevelt, a čini se kako se Theresa May s tom političkom filozofijom slaže.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nju mi je jako zao. Kad se razmisli malo o povijesti Engleza, cak ich se moze razumjeti. Oni su bili uvijek ti koji su zapovijedali kazimo " Bili gore". Sad u Eu su i drugi sa drugim misljenjima i to ... prikaži još! ih je jako smetalo i smeta jos uvijek. Dakle po mom misljenju je sve logicno.