2012. godine grafiti na ulicama u centru Atene počeli su biti sve gori i gori. Duboko ukorijenjeni impulsi protiv vladajućih, uronjeni su stoljećima u grčko društvo, te su utjecali na one koji su oslikavali simbole i motive po grčkoj prijestolnici. Srp i čekić na bezbroj zidova, često uz zaokruženo veliko slovo A, postali su zaštitni znakovi ljutite atenske mladeži.
Grčki ulični umjetnici već dugo su protivnici imperijalizma i amerikanizacije, a ne vjeruju ni Europskoj uniji ni zapadu, općenito.
Ali 2012. na ulicama se pojavio i jedan novi simbol: koji je izgledao kao svastika, koja je ponekad bila okružena lovorovim vijencem. Bio je to amblem nove političke neonacističke stranke - Zlatne zore, čijih je nekoliko članova prošlog tjedna dočekalo početak suđenja za ubojstvo.
Sama stranka je pokrenuta, kao i mnoge druge, skromno. 1980. godine, njezin vođa Nikolaos Michaloliakos, objavio je desničarski bilten pod imenom 'Zlatna zora' u kojem je pokazao simpatije prema vojnoj hunti koja je vladala Grčkom od 1967. do 1974.
Od tih početaka, Zlatna zora je prerasla u pokret koji je u početku djelovao zadovoljno napadajući imigrante, ljevičarski nastrojene studente i organizacije u Ateni. Ali Michaloliakos je imao veće planove. 1993. registrirao je Zlatnu zoru kao političku stranku, te je počeo sudjelovati u izborima, uz vrlo malo uspjeha. Stranka je ostala na političkim marginama tijekom 1990-ih i u prvom desetljeću 21. stoljeća.
Rast moći dolaskom krize i nezadovoljstva
Ali kad je 2008. godine počela velika ekonomska kriza, Grčka, koja je dotad živjela kao 'bubreg u loju', bezbrižno trošeći novce koje nije imala, počela je jako patiti. U zamjenu za veliku novčanu pomoć od strane MMF-a i EU-a, država je bila primorana uvesti goleme mjere štednje koje su uzrokovale masivno nezadovoljstvo i bile okidač za nasilne prosvjede.
Diljem cijele Europe, ali i cijelog zapada, počelo se gubiti povjerenje u vladajuće političke elite. Počeli su neredi diljem europskih metropola, dok je Occupy pokret zauzeo ulice New Yorka. Masa ljudi počela je tražiti alternative strankama koje su dotad desetljećima monopolizirale nacionalnu politiku. To je dobro došlo ekstremistima s lijeve, ali i desne strane. A Zlatna zora, sa svojim anti-imigracijskim i nacionalističkim stavovima, pridobila je pozornost velikog broja Grka koji se se nalazili u očajnoj financijskoj situaciji.
"Grčki nacionalizam je duboko ukorijenjen u povijesti", kaže profesorica politoligije sa Sevučilišta u Readingu, Daphne Halikiopoulou. "On je dio svake institucije i obrazovnog sustava, a čak su i vodeće stranke prilično nacionalističkih stavova."
Grčka je bila izrazito homogeno društvo sve do velikog vala imigracije koji je uslijedio nakon pada Sovjetskog saveza 1991. godine. "Ljudi će reći da neće glasati za Zlatnu zoru, zato što je nasilna, ali svejedno će napomenuti da su imigranti veliki problem. A problem je i to što sve više vodećih političara naginje na desno, kako bi pridobili njihove glasove", objašnjava Halikiopoulou.
Ovakvi stavovi osnažili su Zlatnu zoru koja je uskoro postala izuzetno uspješnom, što je pokazala na izborima 2012. godine kad je osvojila 21 mjesto u Parlamentu (6.97 posto) u svibnju i 18 mjesta (6.92 posto) na izborima koji su se održali mjesec i pol dana poslije. Zlatna zora postala je tako politička snaga s kojom je trebalo računati.
Unatoč uspjehu na izborima, ipak nisu mogli pobjeći svojim jadnim počecima. Nastavili su se redati napadi na imigrante, čak i ubojstva, a mnogi su za to krivili ovu stranku. Istodobno pak, kao da nitko nije pretjerano brinuo, jer su žrtve, ipak, bile imigranti.
Imigranti su jedno,a domaći drugo...
Sve se to promijenilo kad je član Zlazne zore, Giorgos Roupakias, ubio grčkog ljevičarskog aktivista i antifašističkog repera Pavlosa Fyssasa, 19 rujna 2013. godine.
Ubojstvo su automatski osudile sve stranke, a okupilo se i 50.000 antifašista koji su marširali na urede Zlatne zore. Ljutnja je rasla sve dok vođa stranke, Michaloliakos, i više od 70 članova stranke nisu optuženi zbog ubojstva i pripadnosti kriminalnoj skupini.
Michaloliakos je, uz još nekoliko viših članova stranke, smješten u pritvor krajem 2013., te je, zajedno s ostalim parlamentarcima, svakih put iz pritvora vođen u Parlament kad je na rasporedu bilo neko veće glasanje.
Ovih dana počinje suđenje, a zabrinjavajuća je činjenica da je, unatoč tome što su vodeće osobe u pritvoru, stranka na izborima u siječnju osvojila čak 6.3 posto glasova, tj. 17 mjesta u Parlamentu, što je čini trećom najpopularnijom strankom u Grčkoj, piše The Daily Beast.
Ovo je veliki problem, objašnjava Halikiopoulou koja ističe i da se vodeća ljevičarska stranka, Syriza, domogla vlasti zahvaljujući prosvjedima protiv dotad vodećeg centra. "Ako bi Syriza izgubila, zabrinjavajuća je činjenica da bi sljedeća alternativa bila Zlatna zora."
