Pohlepa i neznanje: Hrvatski turizam srlja u propast

Novinar austrijskih respektabilnih novina Die Presse, Thomas Roser, u svojem nedavnom članku “Hrvatska: visoke cijene, prazni kreveti” (31. 7.) kritički se osvrnuo na stanje i probleme hrvatskog turizma ove godine. Cijeli bi se članak mogao sažeti u jednu jedinu misao: od stare slave se ne živi. Hrvatska je, naime, prije nekoliko godina doživjela turističku renesansu.

No umjesto da se dio zarade investira u bolju infrastrukturu, atraktivniju ponudu i drugačije sadržaje, Hrvati su se malo uljuljali i zanemarili konkurenciju.

Germane su godinu dana kasnije opet dočekale, između ostalog, preskupe autoceste (kako im objasniti zašto autoput od Graza do Splita (i natrag) stoji koliko i godišnja vinjeta za cijelu Austriju?), dugačke kolone na graničnim prijelazima (velike zasluge za ovaj minus idu i slovenskim graničarima) te nejasan odnos eura i hrvatske kune koji varira od jednog do drugog ugostiteljskog objekta (za ovo nam nisu krivi Slovenci).

Smišljaju projekte Ekonomix Turizam: Susjedi imaju hit ponudu s kojom će nas zgaziti

Ako Hrvatska želi ostati turistička top-destinacija, onda nije dovoljno biti samo “lijep i jeftin”, pogotovo ako više nisi toliko jeftin i ako je dio ugostitelja svjetlosnim miljama udaljen od dobivanja nagrade u kategoriji “najljubazniji ljudi na svijetu”. Zašto bi se Austrijanci ponovno vratili u Hrvatsku ako će mnogo bolju uslugu za istu cijenu dobiti u susjednoj Italiji, Turskoj ili pak Grčkoj?

Pogled kako na Hrvatsku, tako i na hrvatski turizam je već stvar perspektive. Kad je u Hrvatskoj riječ ne samo o turizmu nego o svemu ostalom, onda redovito imamo dvije skupine “agitatora”: jedni smatraju da je Hrvatska na dnu te da treba tu i ostati, dok oni drugi bez prijeko potrebne doze (samo)kritičnosti preuveličavaju sve hrvatske ljepote i proizvode te ih smatraju najboljima na svijetu. Istina je, kao i uvijek, negdje na pola puta.

Za razliku od onih koji ne podnose kritike na račun nerazvijenog hrvatskog turističkog potencijala i koji svaku lošu riječ o turističkoj ponudi tretiraju kao napad na hrvatski suverenitet, smatram da osvrt na probleme hrvatskog turizma nije automatski i “jugokomunistički” napad na sve hrvatsko te sve ono što je dobro i kvalitetno.

Ako sami sebi ne želimo priznati da nešto ne valja, ne piše nam se dobro. Hrvatskom turizmu ne može nitko naštetiti, osim samih turističkih djelatnika, ugostitelja, iznajmljivača, gradske uprave, pa i same države. Turistička ponuda u Hrvatskoj je nekoordinirana i neumrežena, što na kraju rezultira lošijim rezultatima nego što bi trebali biti, a daleko od toga da Hrvatska nema što ponuditi.

Zapelo je Ekonomix Pojeli sami sebe: Biznis s apartmanima više nije isplativ

Zašto ne bismo aktivirali slavonsku poljoprivredu koja može hraniti jadranske i istarske turiste? Zašto turistima ne bismo brendirali pojedina dalmatinska i istarska vina koja su kvalitetom u rangu onih najboljih svjetskih? Tko nam brani da se prije početka svake turističke sezone napravi dezinfekcija i deratizacija priobalnih i otočkih gradova? Zar je toliki problem postaviti više morskih kolektora ili dodatno sniziti turističku stopu PDV-a? Zašto smo prvaci svijeta u podcjenjivanju potencijalnih gostiju? Uvjeren sam da bi Hrvatska s većim brojem gostiju iz BiH i Srbije bila turistički lider ovog dijela Europe.

Iako hrvatski turizam ima dovoljno kvalitetnijih odlika, kao i uvijek u životu, one loše prve isplivaju na površinu. Dok dio hrvatskih ugostitelja svoj posao obavlja kvalitetno, savjesno i na čast svima, kod drugog dijela je najvažnije kako oderati turiste, odnosno kako im uzeti što više, a dati što manje.

Za njih bi bilo idealno da se turisti nikako ne pojave, nego da samo pošalju “šolde”. Glavni problem nije to što su cijene već sad na svojemu maksimum, nego što je kvaliteta ponude nerijetko ispod minimuma. Hrvatska ima vrhunski turistički potencijal koji bi, nažalost, trebali realizirati ljudi suprotni od vrhunskog.

To jednostavno ne ide. Jer ne možeš ljudima prodavati samo more i sunce, a za loše rezultate kriviti Zorana Vakulu i vremensku prognozu. Unatoč podatku da Hrvatska ima čak 313 turističkih zajednica, u kojima su zaposleni 229 direktora i 84 predsjednika, Hrvatska skoro da i ne postoji na turističkoj mapi svijeta, a cijeli marketing živi od toga hoće li hrvatske ljepote pronaći svoje mjesto na društvenim mrežama svjetski poznatih influencera, zvijezda i zvjezdica.

Feljton Life Ljetovanje u Jugi: Radnici su mislili da je to prevara

Pohlepa, neznanje, neorganiziranost i poslovični balkanski javašluk, uz nevjerojatnu količinu nekritičnosti, tek su počeli ubirati danak.

To što Hrvatska ima najljepše more i obalu u Europi, ne znači da možemo tolerirati činjenicu da je ta ista obala istodobno jako loše opremljena i dobrim dijelom neukusno uređena. To i jest jedan od razloga zašto se u Hrvatskoj turizam događa, a ne organizira. Sve je prepušteno sreći, neveri i entuzijastičnim pojedincima.

Bilo kako bilo, čini mi se da je jako važno za cijelu Hrvatsku da turizam i turistička ponuda ne ovise tek o entuzijazmu nekolicine ugostitelja i djelatnika, nego da se poradi na kvalitetnijem standardu. Kad bi institucije radile svoj posao te tijekom ljeta provjeravale što se sve nudi gostima i uvažavale žalbe klijenata, možda danas ne bi bilo negodovanja oko viška praznih kreveta.

Najgore što nam se može dogoditi jest tješiti se kako turistička sezona ni u Portugalu ili Španjolskoj nije sjajna, dok istodobno naši prošlogodišnji gosti sad ispijaju koktele na Kreti ili u Antaliji.