Masovni ubojica koji je ubio 50 ljudi u nezapamćenom terorističkom napadu na Novom Zelandu je 28-godišnji Brenton Harrison Tarrant. Prilikom privođenja na sudu, iako je bio vezan lisicama, prstima je pokazao znak bijelih suprematista.
U svom 'manifestu' objavljenom na internetu detaljno je opisao da mrzi muslimane te da su njegovi uzori britanski fašist Oswald Mosley i norveški masovni ubojica Anders Breivik. U to društvo uvrstio je i američkog predsjednika Donalda Trumpa kao 'obnovljeni simbol bijelog identiteta'.
Slučaj Brentona Tarranta ukazuje na globalnu i alarmantnu prirodu islamofobije koja je sve prisutnija u mnogim zemljama i postaje općeprihvatljiv način komuniciranja u državnim institucijama, politici, medijima i svakodnevnom životu. Iako je slučaj u Christchurchu ekstreman, muslimani se u mnogim društvima suočavaju s diskriminacijom, prijetnjama i optužbama.
Zapravo, masakr koji je počinio Tarrant samo je krajnji rezultat sve veće tolerancije na antimuslimansku retoriku koja ovakvim radikalnim ekstremistima samo daje vjetar u leđa, piše Huffington Post.
Uostalom, u mnogim zemljama čelni ljudi u politici upravo stvaraju tu podlogu na kojoj uspješno uspijevaju desni pokreti koji šire globalnu islamofobiju. Ni 24 sata nakon napada i sam Trump je izjavio da nema straha od jačanja bijelog nacionalizma i da to nije opasnost. U Australiji, kontroverzni senator Fraser Anning izjavio je dan nakon krvoprolića da su 'muslimani sami krivi za napad'. To samo govori da Trump nije usamljen i da političke elite neprestano dodaju gorivo negativnim stavovima prema muslimanima i potiču politiku koja ih izravno napada.
A Francuska nije jedina. U Belgiji su još 2011. počeli naplaćivati novčane kazne ženama koje bi prekrivale svoje lice, a to su još 2010. uvele i Španjolska i Italija u pojedinim dijelovima zemlje. I u Kanadi su predložili da zaposlenici u javnim službama kao što su suci, učitelji i policajci ne smiju nositi odjeću koja bi mogla imati veze s religijom, a zapravo se to najviše odnosilo na muslimanske žene.
U Švicarskoj muslimanskom paru nisu dali državljanstvo jer su odbili rukovati se s pripadnicima suprotnog spola zbog vjerskih razloga, a takav zakon donijela je i Danska, no udruge građana uspjele su zaustaviti donošenje takvih zakona u europskim zemljama.
U Americi je od 2010. godine provedena nacionalna kampanja protiv tzv. šerijatskog zakona. Uspješno se širi se teorija zavjere prema kojoj su američki zakoni ugroženi i da će ih istisnuti 'barbarski pravni sustav'.
I dok se Europa suočava s imigrantima, mnogi politički vođe pojačali su govore prepune rasističkih i ksenofobnih fraza iako muslimanska zajednica i dalje ostaje vrlo mali dio ukupne populacije u tim zemljama koje doduše imaju nisku stopu nataliteta. Zato tu činjenicu koriste za širenje straha.
No, Tarrantov manifest inspiriran je upravo antiimigrantskim proglasom 'Velika zamjena' francuskog pisca Renauda Camusa, ali i idejama Andersa Breivika koji je u Norveškoj 2011. godine ubio 77 ljudi jer je, kako je rekao, htio natjerati svoju vladu da zaustavi 'invaziju muslimana'.
Mađarski predsjednik Viktor Orban već godinama širi antimuslimansku histeriju iako u toj zemlji je u toj zemlji tek jedan posto muslimana. U SAD-u se čak mogu čuti sulude teorije da su se muslimanska braća infiltrirala u američku administraciju.
Zapravo, takva retorika o muslimanima kao egzistencijalnoj prijetnji i demografskom izumiranju bijelaca rezultirala je u Velikoj Britaniji kampanjom za Brexit kojima je glavni problem bio priljev Turaka, ali ni riječi nisu rekli o tome da francuski poduzetnici preuzimaju London.
Atmosfera širenja straha od muslimana dovela je do toga da je istraživanje javnog mnijenja u Americi pokazalo kako tamo vjeruju da u toj zemlji živi 17 posto muslimanskog stanovništva iako se ta brojka također kreće oko jedan posto. I Francuzi misle da je u njihovoj domovini četiri puta više muslimana nego što ih doista ima. Britanci su tu brojku uvećali tri puta.
Trumpovi predizborni govori svodili su se na obećanja o potpunom zatvaranju granica za muslimanske izbjeglice, a zaključak bi se svodio na: "Mislim da nas islam mrzi!" Dvije godine kasnije zabranili su ulazak u SAD državljanima sedam zemalja od kojih su pet s većinskim muslimanskim stanovništvom, pa su i odbili vize desecima tisuća ljudi i tako uspješno razdvajali obitelji.
Uostalom Trump je i puno prije no što je postao predsjednik, uporno sugerirao da je predsjednik Barack Obama musliman, a i sad kad sjedi u Ovalnom uredu nastavlja optuživati američke saveznike za 'premekanu politiku prema muslimanskim prijetnjama'.
U Europi nekoliko je zemalja ograničilo ulazak muslimanskim imigrantima, uveli su restriktivne zakone azila i uveli ograničenja o spajanju obitelji izbjeglica, dok je Mađarska donijela drakonske zakonske kazne i kriminalizaciju svih koji pružaju pomoć tražiteljima azila. Talijanska vladajuća koalicija obećala je deportirati 500.000 imigranata bez dokumenata.
Unatoč ovakvoj globalnoj klimi prema muslimanima, političari su još uvijek skloni masakr u Novom Zelandu okarakterizirati kao usamljeni pokušaj jednog ekstremista ili duševno poremećene osobe. No, to ne samo da je pogrešno, nego je očito da se primjenjuju dvostruka mjerila.
"Ovo je dugoročni proces tog pokreta koji se globalizira i oslanja na globalne veze. To nije individualna vrsta nasilja", smatra Peete Simi, profesor sociologije na Chapman University i stručnjak za ekstremizam. Je primjerice islamofobni Trumpovi suradnici kao bivši šef Ureda za nacionalnu sigurnost Fred Fleitz i savjetnik Sebastian Gorka i dalje šire desničarske ideje.
Fleitz predvodi obilato financirani think-tank poznat po gorljivim govorima protiv muslimana. Istraživanje BuzzFeeda za 2018. godinu pokazalo je da su dužnosnici Republikanske stranke u SAD-u održali čak 49 govora u kojima su kritizirali islam i nikad se nisu suočili s posljedicama. Kanadski opozicijski vođa koji ima dobre izglede pobijediti aktualnog premijera Justina Trudeaua, već neko vrijeme uspješno izbjegava odgovoriti što je radio s aktivistom koji uporno gura teorije zavjere o muslimanima.
Njihova novinarka Jeanine Pirro napadno je rešetala demokratkinju Ilhan Omar o njemoj odanosti SAD-u. Čak i jedan CNN je 2015. godine pustio intervju Dona Lemona u kojem je gosta Arsalana Iftikhara, muslimansko-američkog odvjetnika za ljudska prava, iz čistog mira pitao podržava li ISIL, samo zato što je musliman.
Problem je što je islamofobiju lakše prepoznati kad dolazi od desnice. Republikanac Steve King rekao je da ne želi somalske muslimane da rade u njegovom pogodnu za pakiranje mesa jer da oni ne jedu svinjetinu. Ann Coulter predložila je pak da SAD napadnu muslimanske zemlje, poubijaju njihove vođe i pretvore ih u kršćanske države. Osude su u tim slučajevima bile brze i oštre.
No, borba protiv islamofobije koja dolazi iz lijevih i liberalnih krugova je mnogo teže prepoznatljiva. Naime, ateisti Bill Maher i Sam Harris optuženi su za poticanje antimuslimanskih osjećaja pod krinkom intelektualne rasprave. Maher je tad rekao:
"Ne samo da muslimanski svijet ima nešto zajedničko s ISIL-om. Ima previše toga zajedničkog", rekao je u emisiji na HBO-u 2014. godine. Harris se žestoko usprotivio izgradnji džamije u blizini mjesta bivših WTC tornjeva, a objasnio je da bi 'ta gradnja bila znak da su liberalne vrijednosti Zapada sinonim za dekadenciju i kukavičluk."
Tragedije poput krvoprolića u Christchurchu neizbježno izazivaju globalne izljeve tuge i afirmacije liberalnih vrijednosti i uključivost. Kako je i sama novozelandska premijerka Jacinda Ardern rekla – 'žrtve su odlučile na Novom Zelandu pronaći novi dom i to jest njihov dom. Oni su mi. Počiniteljima takvog nasilja nema mjesta na Novom Zelandu."
Dok su izrazi solidarnosti s muslimanskim žrtvama dobrodošli, potrebno je dublje rješenje i stvarne akcije kako bi se suočili s rastućom plimom islamofobije širom svijeta. Od šefova država, preko moćnih medijskih figura do slavnih intelektualaca, anti-muslimanski pogledi cvjetaju više nego ikad i često budu nekažnjeni.
U mnogim zemljama ti su osjećaji stvorili prostor za rastuću plimu bijelog nacionalizma i nasilnog ekstremizma, koji zahvaljujući internetskim kanalima sada imaju globalni doseg.
S pokoljem na Novom Zelandu vidjeli smo što se može dogoditi kad oni padnu na plodno tlo. Sada je vrijeme da vidimo može li se mržnja zadržati pod kontrolom. A to znači da bi osude trebale biti jasne, glasne i dosljedne, poput poruke koju je poslala novozelandska premijerka Ardern eventualnim budućim ubojicama:"Potpuno vas odbacujemo i osuđujemo!"
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ispravak: Ilhan Oamar je a) žena i b) kongreskinja Demokratske stranke, ne Republikanske. Kad se već copy pasteaju tekstovi Huffington Posta, onda barem neka se tekst prethodno lektorira i korigira. *** Hvala Vam što ste upozorili na propust, odnosno netočnost ... prikaži još!t navedenu u tekstu članka ***
*** <em>Sadržaj blokiran zbog širenja dezinformacija, tzv. lažnih vijesti. Svojom Konvencijom o ljudskim pravima, obavezanošću na sve UN-ove i niz međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, EU jamči slobodno ispovijedanje vjere na cijelom svojem teritoriju i obavezuje svoje članice na zakone ... prikaži još! koji jamče to isto. Sadržaj je stoga blokiran zbog iznošenja dezinformacija u cilju raspirivanja vjerskog fundamentalizma</em>***