Pandemija korona virusa još nije iza nas, ali izlazi sve više i više djela koja se bave odgovorom specifičnih dijelova društva na nezapamćene okolnosti koje su dubinski promijenilie, barem za kratko, cijeli svijet. Hrvoje Jurić u knjizi “Pandemija kao simptom” donosi pregled svojih kolumni, i to kronološki, kroz dosadašnji tijek pandemije. Kroz te tekstove dotakao se radničkih prava, filozofskih djela, ali i vlastitog doživljaja bolesti koja je imala toliki utjecaj na sve naše živote. Jedan od zapravo najvažnijih citata djela je iz prologa gdje autor napominje da je zagrebački potres 22. 3. 2020. preuzeo većinu medijskog prostora i više utjecao na živote Zagrepčana. “(Potres) nam je također pokazao da je spašavanje žive glave ipak važnije od brige o zdravlju, jer bolest i umiranje procesi su koje se može otezati, a iznenadna smrt neodgodiv je trenutak.”
Dvije godine od zagrebačkog potresa “spašavanje žive glave” gledamo na istoku Europe gdje milijuni Ukrajinaca bježe od ruskih metaka i bombi. Pa i u Hrvatskoj je trenutačno manje važan broj novozaraženih korona virusom od broja izbjeglica koje je Hrvatska prihvatila. U snažnoj autorovoj kritici propadanja borbe za autorska prava autor komentira “virtualni prosvjed za 1. maj” pišući: “Nije da se nigdje u svijetu ne protestira uživo: u Americi, u Izraelu, u Indiji, u Njemačkoj i u Hong Kongu, ljevičari, desničari ili neki treći prosvjeduju protiv panedmijskih restriktivnih mjera, protiv vlastodržaca općenito ili protiv nečeg trećeg. Preuzimaju rizik i odgovornost za to što čine, a policija ih manje ili više nasilno rastjeruje, zato što bi to činila i inače, a ne samo zato da bi zaštitila javno zdravlje”.
U vrijeme rata u Ukrajini, kolumnist Financial Timesa Janan Ganesh povlači slične usporedbe kad uspoređuje važnost Silicijske doline i barela nafte. “Tehnologija je relevantna u Ukrajini, vidi propagandni rat. Ali u usporedbi s egzistencijalno važnom ulogom energije (nafte), koja Rusiju drži solventnom, a zapad svim silama pokušava pronaći alternativne izvore, ističe se mali utjecaj računalne industrije na događaje. Silicijska dolina povijesti daje male pogurance, ali, bez sumnje, ne usmjerava joj tijek. To je još uloga ljudi koji kopaju tlo u potrazi za gorivom.” Posebno je zanimljivo kako je moguće u tako različitim kontekstima pronaći identičnu ideju - virtualno nije stvarno. Hrvoje Jurić (Bihać, 1975.) radi kao profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu predaje etiku i bioetiku.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
E