"Kako od stranke u postupku, tako i kod opće javnosti navedene okolnosti mogu izazvati opravdanu sumnju u nepristranost sudaca Županijskog suda u Zagrebu te je zbog toga nužno da se u daljnjem tijeku ovoga postupka kazneni predmet izmjesti na neki drugi stvarno nadležni sud."
Ova prilično suhoparna rečenica iz rješenja Vrhovnog suda iza sebe skriva pravu dramu, sukob, teške optužbe za utjecaj na sudstvo, pa čak insinuacije za mito i podmetanja u vrhu hrvatskog sudstva. I možda ne bi bilo to ništa neuobičajeno jer građani ionako imaju lošu percepciju o sudstvu, da teške optužbe za kršenje svih normi i pravila ne iznose dvojica od trojice najmoćnijih i najvažnijih hrvatskih sudaca.
Jedan je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, koji je osnovna brana zaštite demokracije i ljudskih prava u zemlji. Drugi je Ivan Turudić, predsjednik najvećeg Županijskog suda u zemlji, onog zagrebačkog. Osim što je Županijski sud i drugostupanjsko tijelo, upravo na tom sudu se vode gotovo svi predmeti vezani za krupnu korupciju i njihovi suci odobravaju osjetljive mjere, poput prisluškivanja i praćenja osumnjičenih, te potvrđuju ili odbacuju najdelikatnije optužnice Uskoka i DORH-a.
Dakle, radi se dvojici čelnika toliko važnih institucija da bi njihov ugled trebao biti neokaljan bilo kakvim sumnjama za pristranost, utjecaj politike, nestručnost ili kršenje i savijanje demokratskih normi i prava. I Šeparović i Turudić su često bili na meti kritike stručne javnosti oko svojih odluka i ponašanja, a ono što su jedan o drugome napisali i rekli samo potvrđuje lošu sliku sudstva i dovodi u pitanje integritet obojice sudaca. Iako se znala odluka, nisu i detalji obrazloženja koji su sad objavljeni.
Vrhovnom sudu se obratio Miroslav Šeparović i tražio da Županijski sud u Zagrebu više ne odlučuje o predmetu u kojem on tuži za klevetu umirovljenog profesora zagrebačkog pravnog fakulteta Vjekoslava Miličića. Miličić je u svojoj knjizi naveo Šeparovića i njegov doktorski rad kao primjer plagijatorstva u znanstvenoj zajednici.
Šeparović, tad još "samo" sudac Ustavnog suda, podnio je tužbu za klevetu protiv profesora Miličića te je dobio na Općinskom sudu u Zagrebu koji je utvrdio da je Miličić svjesno išao oklevetati Šeparovića i nanijeti mu štetu. Već tad se raspravljalo i o toj odluci, ali ta presuda je povod za teški sukob i teške riječi Turudića i Šeparovića. Županijski sud u Zagrebu poništio je presudu kojom se Miličić proglašava krivim. I to ne zbog sadržaja, nego više zbog proceduralnih razloga.
U svakom slučaju, niži sud je opet presudio u korist Šeparovića i žalba se opet našla na Županijskom sudu. Preko svoje odvjetnice predsjednik Ustavnog suda traži da se o žalbi odlučuje na nekom drugom sudu. I to upravo zbog Ivana Turudića. Rješenje otkriva i dio argumenata koje je Šeparović koristio.
"Podnositelj prijedloga (Šeparović, op. a) navodi da ima saznanja da je predsjednik Županijskog suda, prilikom odlučivanja o žalbi protiv presude koja je prvi put donesena u kaznenom predmetu, izrazio neuobičajenu zainteresiranost za ovaj kazneni predmet, zatražio na uvid kopiju presude i žalbe prije nego što je odluka Županijskog suda donesena. Takvim neuobičajenim postupanjem predsjednik suda kod podnositelja stvara subjektivni dojam da je nepristranost suđenja zbog toga kompromitirana. Osjećaj je podnositelja da suci Županijskog suda neće moći zadržati nepristranost zbog mogućeg utjecaja predsjednika suda na njih", navodi se, među ostalim, u prijedlogu koji je Vrhovni sud prihvatio.
Šeparović je inače do 2015. i privatno i poslovno bio u izvrsnim odnosima s Turudićem, poznaje i njega i njegov rad. A ovim što je napisao Vrhovnom sudu optužuje bivšeg prijatelja da se petlja u rad sudaca, a to znači da se na sudu ne može računati s nepristranošću. Jer ako predsjednik suda može utjecati na suce i kakvu će odluku donijeti, onda su u drugom planu dokazi, pravo i pravda. Ukratko, jedan čovjek je cijeli sud, što je duboko u suprotnosti s onim kako bi sudovi trebali funkcionirati.
Šeparović se, inače ranije, pozvao i na prethodnu pljusku Turudiću, kad je Vrhovni sud već odlučio da se suđenje Zdravku Mamiću i ostalima za izvlačenje novca iz Dinama prebaci na sud u Osijeku. I to opet zbog poznanstva Turudića i Mamića, ali i zato što su još dvoje sudaca u komisijama Hrvatskog nogometnog saveza, koji ih plaća, a braća Mamić i optuženi Damir Vrbanović su imali i utjecaj i pozicije u HNS-u. Ni taj slučaj nije ostavio dobru sliku o Županijskom sudu u Zagrebu.
"Ako je u slučaju Mamić dobar odnos s tuženikom ocijenjen kao potencijalni razlog za pristranost, onda se u ovom slučaju jednako može ocijeniti njegov loš odnos sa mnom", povezao je dva slučaja Šeparović u izjavi za Jutarnji list.
Vrhovni sud je u svojoj odluci da se Šeparovićev slučaj izmjesti ipak pokušao staviti ogradu, očito svjestan težine optužbi predsjednika Ustavnog suda i kakvu to poruku šalje svima koji završe na Županijskom sudu. Zato su naveli da se njihovim rješenjem "ni na koji način ne dovodi u pitanje objektivnost i stručnost predsjednika i sudaca Županijskog suda za odlučivanje u kaznenom predmetu", ali da su tako postupili zbog principa maksimalne objektivnosti i neovisnosti.
Navode i da će izmještanje postupka osnažiti i učvrstiti povjerenje javnosti u sudbenu vlast. Međutim, teško će se to dogoditi, pogotovo kad se pogleda i ono što su vrhovni suci prešutjeli, a stoji u podnesku Šeparovića. Prijateljstvo Turudića i Šeparovića je puklo 2015., kad je Ustavni sud srušio presudu Ivi Sanaderu za korupciju u slučaju prodaje upravljačkih prava u Ini MOL-u, te korupcije u slučaju Hypo banke. Sanadera je u zatvor na Županijskom sudu poslao upravo Ivan Turudić.
Presuda je postala pravomoćna i jer ju je potvrdio Vrhovni sud, a onda je na čuđenje mnogih Ustavni sud srušio presude, sve vratio na ponovno suđenje, koje upravo traje, a Sanader je do početka ovoga mjeseca bio slobodan i neosuđivan čovjek. U zatvor ga je ponovno poslao Vrhovni sud jer je potvrdio presudu za slučaj Planinska. No ta presuda nije važna za ovaj slučaj. Turudić je još tad napao Ustavni sud da si je uzeo prevelike ovlasti u tumačenju zakona i da je izašao izvan svojih izvornih nadležnosti.
Oni su politički sud, rekao je tad Turudić potkopavši integritet Ustavnog suda. U tom slučaju su pisani i drugi radovi, a osporavali su je primjerice i ugledna profesorica Zlata Đurđević s Pravnog fakulteta. Nema sumnje da će poništenje presude Sanaderu ostati jedna od najkontroverznijih odluka Ustavnog suda. A ugledu institucije nije pomoglo ni to što u njemu sjede bivši političari HDZ-a i SDP-a, a raspravljalo se i je li na sve imao utjecaj veteran HDZ-a Vladimir Šeks, koji je vjenčani kum sa Šeparovićem.
Dakle, već tad je bilo poljuljano povjerenje i raspravljalo se je li bilo kakvog utjecaja na suce da oslobode Sanadera. No sve je dobilo dodatnu dimenziju kad je Uskok počeo istraživati jesu li pojedini suci Ustavnog suda dobili mito za oslobađajuću presudu Sanaderu. Nakon višemjesečne istrage pokazalo se da za to nema dokaza, ali Šeparović je okrivio Turudića da je proširio tu informaciju. To bi značilo da suci jedan drugog diskreditiraju i tračevima te širenjem laži, što je opet ispod svake razine ponašanja.
Dio oko mita ne stoji u obrazloženju izmještanja Šeparovićeva predmeta iz Zagreba u Pulu. Očito je i Vijeće Vrhovnog suda željelo da što manje prljavog veša dvojice moćnih sudaca izađe u javnost. Ali osim što je neslužbeno medijima potvrđeno i da je ta ozbiljna optužba unutar Šeparovićeva dopisa Vrhovnom sudu, sam Ivan Turudić je to potvrdio. On je prošli vikend dao opsežan intervju Jutarnjem listu, od kojeg gotovo polovica otpada na sukob sa Šeparovićem.
Turudić se branio da nije točno da je gledao predmet prije odluke u Šeparovićevu slučaju, nego ga je uzeo da vidi o čemu se radi tek kad je Šeparović podnio zahtjev da se njegov slučaj premjesti. Predsjednik Županijskog suda je iznio detalje o tome kako Šeparović koristi svoju poziciju da utječe na suce, što opet u generalnoj slici samo baca još gore svjetlo na cijeli sustav. No izuzetno je zanimljivo kako je Turudić objasnio svoje viđenje o tome kako je došlo do toga da ga Šeparović prozove da je širio laž o mitu.
"U ljeto, kad je donesena odluka Ustavnog suda, dogodila se još jedna zanimljiva stvar. Bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan me pozvao na kavu u DORH. Razgovarali smo, a u jednom trenutku se pridružio Mladen Bajić. Cvitan je glasno, tako da su ga mogli čuti i u susjednim prostorijama, govorio da su do njega doprli glas i indicije da su neki suci Ustavnog suda uzeli novac da ukinu presudu u predmetu Ina - MOL. Rekao je da će o tome održati konferenciju za novinare na kojoj će sve jasno i glasno reći. Pritom nije spominjao Miroslava Šeparovića, nego je govorio o sucima Ustavnog suda. Nekoliko dana nakon toga bio sam u Virovitici na danu Sv. Roka i Danu grada te sam tamo sreo Vladimira Šeksa, a upravo su Cvitan i Šeks osobe koje Šeparović navodi u svojem zahtjevu za delegaciju njegova predmeta sa Županijskog suda u Zagrebu, i rekao mu što sam čuo. Pretpostavljam da je Šeks prenio Šeparoviću kako sam ja rekao da je on korumpiran i da je dobio novac za ukidanje presude Ina - MOL. Ja to nisam rekao. Ne pada mi na pamet ispričavati se Šeparoviću, ali to jednostavno nije istina, što sam poslije rekao i Šeksu. Dakle, na temelju tih lažnih, neistinitih navoda, Šeparović je stavio zahtjev za delegaciju predmeta u kojemu tuži prof. Vjekoslava Miličića, pri čemu nije jasno kakve veze imaju suci Županijskog suda u Zagrebu s odnosom nas dvojice. Šeparoviću nije problem implicite optužiti za korupciju, jer korupcija ne mora biti samo davanje novčanog iznosa, suci s kojima je studirao, radio i družio se bez i jednog dokaza", ispričao je Turudić novinarki Ivanki Tomi u Jutarnjem.
Osim što smo doznali koje je i njegovo viđenje kako se laž proširila, iz ovoga odgovora vidimo i da sudac koji sudi u uskočkim predmetima ide na kavu kod šefa DORH-a. Vidimo i da s Vladimirom Šeksom dijeli ono što priča s glavnim državnim odvjetnikom, a i da Šeks onda to prenosi svojemu kumu u Ustavni sud. Dakle, o jednoj ozbiljnoj istrazi o mitu za Ustavni sud čavrljalo se na lokalnoj zabavi s utjecajnim HDZ-ovcem, koji je onda sve prenio tadašnjem potencijalnom sumnjivcu.
No to nije sve. Turudić svjedoči u tom intervjuu da mu je Šeparović osobno, na kavi, dok su još bili dobri, rekao indiskretno da će Ustavni sud osloboditi Sanadera. I da ga je pred svjedocima pitao bi li se ljutio da presuda Sanaderu padne. Dakle, dva suca raspravljaju na prijateljskoj razini o tome bi li se netko ljutio ili ne, a presude bi trebale biti temeljene na dokazima i činjenicama.
Prozvao je bivšeg prijatelja Šeparovića i za teški sukob interesa jer je davno prije bio odvjetnik Sanaderu te da se zato trebao isključiti iz odluke o Sanaderu, ali nije Šeparovića optužio i da koristi svoj autoritet te da bi nekome drugome teško prošao takav zahtjev na Vrhovnom sudu. Postavio je pitanje i Šeparoviću neka kaže je li zvao on ili preko posrednika za svoj slučaj suce Županijskog suda.
Također ga je prozvao i za samovolju jer je zabranio gostovanje ustavnih sudaca na skupu na kojemu se kritizirala i presuda Ustavnog suda Sanaderu. Iskazi ove dvojice moćnih sudaca tako daju neizmjerni doprinos razumijevanju funkcioniranja hrvatskog pravosudnog sustava.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Predsjednik Ustavnog suda, ne vjeruje, predsjedniku najvećeg Županijskog suda i obrnuto. Obojica sumnjaju u objektivnost i nepristranost onog drugog. Što više reći. Kako bi građani trebali vjerovati ovim institucijama, kad je jasno da su do srži korumpirane i politički pristrane. ... prikaži još! Tako to ide kada politika (negativnom selekcijom), određuje suce najvećih sudova.