U slučaju Milijana Brkića vrijedi samo jedan zakon. Onaj Murphyjev, čije prvo pravilo glasi:„Ako nešto može krenuti po zlu, poći će.“
Iz DORH-a je nestao spis koji je trebao otkriti je li Milijan Brkić 2011. godine, dok je bio zamjenik glavnog ravnatelja policije, a Tomislav Karamarko ministar policije, dojavio svodnicima da su pod policijskim nadzorom i da se radi na raskrinkavanju lanca elitne prostitucije.
U četvrtak, nakon dvodnevne šutnje, nestanak tog spisa novinarima je potvrdio i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić, a kao mogući razlog je, kaže on, da se spis izgubio tijekom preseljenja DORH-a.
Da podsjetimo: 'Nacional' je u utorak objavio policijski zapisnik u kojem piše da su prostitutke i svodnici čim su bili privedeni, priznali da su posrednim putem od Milijana Brkića saznali da policija nad njima obavlja tajni nadzor. No, kad je optužnica prihvaćena i kad je počeo sudski postupak, više nitko od njih nije ni slova zucnuo o Milijanu Brkiću.
„To znači da nema terećenja, odnosno da su saznanja neformalno dana i ne mogu biti dokaz u kaznenom postupku. Kada su se pretočila u nešto što bi eventualno moglo biti dokaz, ta saznanja nisu više bila ista u bitnom elementu. Opovrgnuli su ono što su neformalno izjavili policiji, pa se nije otkrilo tko je tada odavao tajne podatke i nije se prikupilo dovoljno dokaza“, objasnio je Jelenić i zapravo poručio hrvatskoj javnosti da nikakve daljnje istrage, ni progona progona neće ni biti. Dapače, glavni državni odvjetnik Jelenić, nakon svega samouvjereno tvrdi da nije bilo nikakvog zataškavanja.
No, ovo nije prvi put da iz hrvatskih sudova, iz DORH-a i policije kao u Berumudskom trokutu, misteriozno nestaju fajlovi, pa čak i zlatnina i novac.
U svibnju 2015. godine, nakon 15 godina razvlačenja sudskog procesa u kojem je istarski tajkun i vlasnik nekoliko medijskih kuća, Albert Faggian optužen za zloporabu položaja, iz Županijskog suda u Puli shvatili su da je dio spisa nestao, a dio je krivotvoren.
U slučaju u kojem ga je tužiteljstvo teretilo za izvlačenje oko milijun kuna putem lažnih putnih naloga, Albert Faggian je 2009. oslobođen optužbi. Vrhovni sud je, međutim, tu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja poništio i vratio na ponovno suđenje koje je trajalo daljnje četiri godine, a onda je 2015. tužiteljstvo utvrdilo da nedostaju brojni putni nalozi iz razdoblja od 1998. do 2000. godine, koji su bitni dio optužbe. Također su ustanovili da Faggianovi poslovni rokovnici koje mu je policija izuzela na početku slučaja 2000. godine, nisu oni isti koji se nalaze u spisu 15 godina kasnije, izvijestio je prije tri godine portal istarski.hr. Inače, Faggian je 2016. nepravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu, a pravomoćne presude nema ni danas, nakon 18 godina.
Prije četiri godine, točnije 14. lipnja 2014. godine Pašk Kačinari na Facebook stranici Vlade Republike Hrvatske ostavio je veliki status u kojem opisuje kako je Općinski građanski sud u Zagrebu čak dva puta gubio njegov spis. Drugi put izgubili su čak 3,6 kilograma težak spis, koji su, kako je rekao Kačinarijev odvjetnik Tatarac, na sudu čak i vagali. U tom postupku Kačinari je od Zagrebačke banke potraživao oko 330.000.000 kuna zbog, kako se tvrdilo, kriminalne privatizacije Zagrebačke banke. Evo dijelova Kačinarijevog statusa napisanog Vladi Republike Hrvatske:
Obraćam vam se nastavno na telefonski razgovor s gospođom Martinom Bajto koju sam usmeno obavijestio o nestanak spisa P-4090/02 od dana 15.04.2002.g., koji je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu najprije bio "nestao" i nisam mu mogao ući u vremenu od 14.09.2005. do 12. mjeseca 2010. Pošto je na moje uporno istraživanje i dugotrajno inzistiranje taj sudski spis bio "pronađen", a ja sam u međuvremenu dostavio oko 3kg novih dokaznih materijala,na sudu je iz tog sudskog spisa proizašao novi spis P-9987/06 iz 2006.g. težak ukupno više od pet kilograma.
Kako sam utvrdio 09.06.2014. tako težak sudski spis je u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu - ponovno netragom nestao!
Za predmet P-9987 iz 2006. godine, donijeta je presuda 04.03.2014.(koju vam šaljem u privitku), a spis je "nestao" kad je morao biti poslan na Županijski Sud Zagreb.
Na moje raspitivanje 09.06.2014. o tom spisu mog spora sa Zagrebačkom bankom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, gospođa Mirjana rekla mi je da se spis ne nalazi kod njih već da je kod sutkinje gospođe Silvije Sunčana Stubičar koja je donijela prvostupanjsku presudu. Zato sam odmah otišao kod sutkinje i upitao dali se spis P-9997/06 nalazi kod nje na što mi je ona rekla da se spis ne nalazi kod nje, gdje se nalazio od 19.05.2014., nego da je 21.05.2014. godine poslan u kancel pisarnice. Zatim sam se ponovo vratio u sudsku pisarnicu i rekao im kako mi je rekla sutkinja da bi se spis trebao nalaziti kod njih te sam ih zamolio da ponovo sve pretraže kako bi pronašli taj spis.
Osobno sam oko 45 minuta čekao u pisarnici nakon čega mi je djelatnica pisarnice gđa. Mirjana dala telefonski broj 01/6126-669 kako bih mogao sutra dan nazvati i informirati što se dešava sa spisom. Sutradan, 10.06.2014. sam nazvao pisarnicu oko 10 h kako mi je rečeno i gospođa Mirjana mi je rekla da nisu pronašli spis, te mi je dala broj telefona 01/6126-671 kako bih kontaktirao gđu. Franku Trobić za koju mi je rekla da je šefica pisarnice. Gospođa Franka Trobić mi je rekla da je već obaviještena o nestanku spisa da su ga tražili i da su kontaktirali Sutkinju Katarinu Jurković kod koje se nalazi spis P-4090/02 , i utvrdili da se ni kod nje ne nalazi spis P-9987/06.
Stoga sam se odlučio obratiti Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske kao i Vama kako bi se konačno razjasnilo kako to u vas nestaju sudski spisi i to baš ovi o mom sporu sa Zagrebačkom bankom, a kako to nije prvi put ne mogu se oteti dojmu da je posrijedi kriminalno ometanje pravosuđa.“
Prije godinu dana portal 057info pisao je o natječaju za koncesiju nad Marinom Zadar, koji je raspisalo Ministarstvo pomorstva prometa i veza. Peripetije na štetu Tankerkomerca traju već više od 18 godina, a prošle godine u rujnu Visoki upravni sud donio je presudu u korist Republike Hrvatske, na što se žalio Tankerkomerc koji je u žalbi napisao i da je „najveća sumnja u zakonitost presude to što u resornom ministarstvu ne postoji, bolje rečeno – nestao je spis upravnog postupka koji se vodi od 1996. godine“.
Nadalje, tjednik Nacional je još 2004. godine objavio tekst u kojem su objavili da je tadašnji premijer Ivo Sanader razmatrao mogućnost da Vlada RH obešteti Dušana i Gordanu Zec – preživjele članove obitelji Zec koju su okrutno pobili pripadnici tzv. eskadrona smrti Tomislava Merčepa. Oca Mihajla ubili su odmah pred kućom u Zagrebu, a njegovu suprugu Mariju i tada 12 godišnju kćer Aleksandru, smaknuli su na Sljemenu. Pored ostalog, u tekstu je pisalo i ovo:“…da je državni vrh izravno manipulirao tim slučajem, Nacional je otkrio i u prošli ponedjeljak, kada je u Županijskom sudu izvršio uvid u presudu koja je oslobodila ubojice. Iz predmeta je netragom nestao dio šokantne foto dokumentacije s fotografijama ubijenih Marije i Aleksandre Zec. Kopije tih fotografija svojedobno su napravljene upravo nakon uvida u taj isti spis.“
Iz Državnog arhiva nestao je i dosje bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića. Iako su u Hrvatskom državnom arhivu dosjei o Stipi Mesiću evidentirani kao preuzeti, izgleda da su u međuvremenu nestali jer ih tamo više nema, pisao je svojedobno Jutarnji list. SOA je sve spise i evidencije trebala predati Hrvatskom državnom arhivu, no u Arhivu tvrde da Mesićev dosje nikad nisu dobili pa je moguće da je zagubljen, nestao ili ostao u SOA-i.
No, nije ovo prvi put da se iz policije krade zaplijenjeni novac.
Kako je pisao Jutarnji list, 2012. godine je također u Heinzelovoj iz Središta zagrebačke kriminalističke policije, tj. iz Odjela kriminaliteta droga nestalo 108.500 kuna oduzetih jednom privedenom dileru. U slučaj je bio uključen vrh kriminalističke policije – PNUSKOK, ali kradljivac nikad nije pronađen. Naime sumnjalo se da je novac otuđen ili u Heinzelovoj, ili u DORH-u ili na sudu. Na kraju se ustanovilo da je novac ipak nestao u policiji.
Gotovo karikaturalno – za krađu se nikad ne bi ni saznalo da diler nije, po završetku istrage, predao policiji potvrdu o oduzimanju novca i zatražio povrat, budući da je rekao da svota ne potječe od dilanja. Tek tada je nastala panika i shvatilo se da njegovog novca nema.
Nakon svega – Milijan Brkić nema se čega bojati čak i kad bi se sve što mu stavljaju na teret moglo i dokazati. Uz ovakvu policiju, pravosuđe i državu, teško da bilo što može poći po zlu. Istovremeno, za poštene hrvatske građane teško da više ima ikakve nade.
