Ivica Todorić mogao bi, i to poprilično skoro, londonsku adresu zamijeniti remetinečkom. Visoki sud u Londonu donio je danas poslijepodne konačnu odluku o pravu na žalbu osnivača Agrokora Ivice Todorića na odluku o njegovu izručenju Hrvatskoj. Žalbu su mu odbili tako daTodorić vraća kući. Okvirni rok za izručenje je 10 dana od presude. Već sada se čini da će Gazda neko vrijeme provesti u zatvoru Remetinec gdje su prije njega boravili brojni posrnuli pripadnici hrvatske elite.
Kako će mu biti iza rešetaka? Razumno je za očekivati da će biti sam u ćeliji, kako su neki raniji zatvorenici boravili radi njihove sigurnosti. Sjetimo se samo generala Vladimira Zagorca koji je bio smješten na ženski odjel remetinečkog zatvora, sve zbog sigurnosnih razloga.
Imamo državu kakvu smo sebi napravili, rekao bi Tuđman, dodajući da će nam biti onako kako zaslužimo.
Teško, međutim, da su i najokorjeliji skeptici sanjali da će u toj državi sitni prijestupnici guliti robiju dok će krupni guliti - krumpir.
Iskustva su danas već vrlo brojna. Na poznatoj adresi u Remetincu listonoša je svojedobno tražio predsjednika Vlade Sanadera, Prvog potpredsjednika Čačića, potpredsjednika Polančeca, i toliko ministara da bi sastavili neku vladu nacionanog jedinstva. Članovi uprava i nadzornih odbora bili su standardni prvotimci, a neko vrijeme najviđeniji gosti zatvora bili su gradonačelnici i župani.
Kakva su im bila robijaška iskustva?
Milan Bandić na robiji je primijenio lenjinističku formulu - učiti, učiti i samo učiti. Poput Josipa Broza koji se, nakon osude na 8 godina zatvora, razveselio jer će u Lepoglavi moći čitati, Bandić je u zatvor ponio knjige.
Kaže da je gutao sve što mu je došlo pod ruku.
- Pročitao sam 28 knjiga. Obnovio sam svu lektiru, pročitao ‘Deset krvavih godina’ Miroslava Krleže. Čitao sam, osim Krleže, i sve od Gustava Matoša do Tina Ujevića i Antuna Branka Šimića. Sad bih mogao opet ponovno maturirati - rekao je Milan Bandić.
Rekao je da je pročitao i knjigu “Ja, Milan” koja govori o njegovu životnu usponu i koju je ekskluzivno objavio 24sata.
Postupak s pridošlicama u zatvoru je, dakako, predviđen zakonom.Svi osuđeni na kazne zatvora dulje od šest mjeseci upućuju se u Odjel za dijagnostiku i programiranje, gdje stručnjaci različitih specijalnosti, u prosjeku za tri tjedna, “snime” u kakvom je fizičkom i psihičkom stanju te nakon toga predlože u koju kaznionicu ili zatvor će ga uputiti. Konačnu odluku o tome donosi Središnji zatvorski ured.
No, mnogo toga na robiji nije predviđeno zakonom.
Novopečeni zatvorenici znaju biti izloženi okrutnim šalama “starosjedilaca”, koji uživaju u ponižavanju dojučerašnjih moćnika, predstavnika sustava koji ih je otjerao u zatvor
- Damiru Polančecu su znali prirediti psine poput one da se, kao sapletu s tanjurom punim juhe pa bi se juha prosula po njemu - kaže nam izvor upućen u Polančecove zatvorske dane. No komunikativni je Polančec brzo shvatio pravila igre. Kao rekreativni nogometaš, uvijek je mogao sudjelovati u razgovorima a naklonost ostalih zadobio je kupujući im hranu i cigarete.
Naš sugovornik iz Dalmatinske zagore, prisjećajući se zatvorskih druženja s Polančecom, za njega kaže da je bio pravi gospodin. Kupovao mu je, kaže, hranu, ali i najskuplje cigarete.
- U početku je bio utučen, no brzo se pribrao. Tijekom boravka u pritvoru nije rado govorio o svom slučaju. Rekao mi je samo da su ga izdali prijatelji i da više o tome ne pitam - prisjetio se.
Polančecov jedini privilegij u Remetincu bio je u tome da je zbog sigurnosnih razloga bio sam u sobi, dok se u svim drugim sobama doslovce nagurava i do osam zatvorenika. Polančec se, poput ostalih zatvorenika, nikako nije privikao na zatvorsku hranu. Kada po zatvorskim pravilima na to ima pravo, hranu je naručivao u kantini.
- Hrana je bila očajna, odvratna. Najočajnija od svega je riba petkom koja se priprema na crnom sojinu ulju. To je miris, Bože sačuvaj. Nema onoga tko to može pojesti - tvrdi bivši zatvorenik.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
