Humanitarna udruga koji vodi britanski princ Charles dobila je donacije offshore kompanije koja je korištena kako bi se "prelila" golema količina gotovine iz Rusije u šemi koja je pod istragom, otkriva Guardian.
Novac koji teče kroz tu mrežu može se povezati s nekim od najozloglašenijih prevara koje su počinjenje otkada je Vladimir Putin na čelu Rusije.
Sve u svemu, oko 4,6 milijardi je poslano u Europu i SAD-a iz mreže 70 offshore kompanija kojima operiraju Rusi, a računi su u Litvi.
Detalji o transakciji vrijednoj 1.3 milijuna izašli su na svijetlo dana zahvaljujući organizaciji Organized Crime and Corruption Reporting Project i litavskog weba 15min.lt.
Oni su svoja saznanja podijelili sa medijskim partnerima poput The Guardiana, a podaci predstavljaju jednu od najvećih "curenja" informacija kad je riječ o bankarskom sektoru.
Ništa ne sugerira da su oni na "kraju tunela" imali pojma o originalnom izvoru novca, koji je došao iz izvora koje je nemoguće detektirati jer se izredalo previše računa. Međutim, dokumenti indiciraju da je kriminalni i legitimni novac vjerojatno pomiješan, što znači da je nemoguće pronaći izvor, prije no što prođe kroz sve mehanizme zaštite i onda uđe u globalni bankarski sustav.
Gotovina je onda legalno korištena kako bi se plaćalo za privatne avione, jahte, luksuzna imanja, godišnje odmore, karte za nogometne utakmice i najbolje engleske privatne škole.
"To je pipa kroz koju prihodi kleptokracije idu iz Rusije na zapad" kaže Bill Browder, koji se specijalizirao za korupciju.
On godinama pokušava shvatiti što se dogodilo s 23 milijuna ukradena iz moskovskog poreznog ureda od strane bande koja je preuzela kontrolu nad jedinicama njegovog investicijskog fonda, Hermitage Capital. Dokazi "curenja" sugeriraju da se nešto od prihoda provuklo kroz mrežu, piše Guardian.
Ova će saznanja vjerojatno dodatno zabrinuti već zabrinute britanske ministre koji su se zakleli da će zaustaviti priljev novca ruske elite koja želi trošiti na zapadu. Ministri zahtijevaju veću kontrolu od strane britanskih institucija prije no što prihvate novac od offshore kompanija.
Curenje se fokusira na privatnu investicijsku banku Troika Dialog koja se sada spojila s najvećom ruskom bankom. Mailovi otkrivaju kako su određeni menadžeri održali tok novca dulje od osam godina, počevši od 2004.
Tadašnji je šef i čelni čovjek bio Ruben Vardanyan, armenski financijaš blizak Putinu, koji se vrlo dobro snalazio i u društvu bogataša te britanske kraljevske obitelji. Prije dvije je godine bio na listi kao 99. po redu najbogatiji Rus prema Forbesu.
Nema dokaza da je Vardanyan učinio išta protuzakonito, iako je možda bio nesvjestan korisnik i omogućitelj toka novca.
Vardanyan kaže kako vjeruje da je banka poznavala svoje klijente i "aplicirala regulacije i procedure usklađivanja sa zakonom iz tog doba". I inzistirao je kako nije bio svjestan kako Troika kompanije dobivaju novac vezan uz bilo kakve prevare.
Međutim podaci pokazuju da posao i procesi banke u Litvi nisu bili dovoljno pod nadzorom kako su trebali biti. Dosjei pokazuju kako novac teče kroz mrežu na način da su "izvori mutni". Otkrivaju i brojne intrigantne transakcije, kao recimo prebačaj 70 milijuna dolara jednom od Putinovih najboljih prijatelja, Sergeju Rolduginu.
Čelist koji je kum najstarijem Putinovom djetetu razotkriven je u Panama dokumentima kao potencijalni korisnik novca za kojeg se sumnja da drži u ime ruskog predsjednika. Količina novca je veća no što se do sada sumnjalo.
Vardanyan priznaje kako je čuo za Roldugina, no tvrdi "nisam sa njime osobno poslovao. Zašto je dobio novac od Troike, ja zaista ne znam", kaže.
Godine 2009., 2010., i 2011. tri su transfera od Vardanyana otišla u jednu od fondacija princa Charlesa, oko 200.000 dolara sve zajedno. Sve je uplaćeno sa lažne kompanije s Djevičanskih otoka, Quantus Division Ltd.
Donacije su, kaže Vardanyan, donacije za to da se očuva "arhitektonsko nasljeđe u Engleskoj".
Sav je novac otišao u obnovu zdanja Dumfries House u Ayrshireu. Godine 2007. vila i kolekcija neprocjenjivog namještaja trebali su ići na aukciju, ali Charles je spasio situaciju te skupio 45 milijuna funti i imanje danas pripada javnosti.
No, njegova je fondacija nakon toga bila u dugu, pa je nasljednik prijestolja otišao u lov na donatore. Vardanyan je od grupe ruskih biznismena sakupio još 1.5 milijuna funti, a princ im se zahvalio svečanom večerom.
Podaci pokazuju kako je bilo pokriveno i 2 milijuna eura za dovođenje pokojne rock zvijezde Princea u Moskvu na korporativni gala bal 2007. godine. Dodatnih 20.000 je potrošeno kako bi Vardanyan otišao na konferenciju u Davos.
Podaci pokazuju kako je Quantus pokrio oko 500.000 duga na American Expressu, njegova je supruga dobila 935.000 u tri rate, a njegova punica, Emilia Zonabend, dodatnih 900.000 funti.
Vardanyan mrežu opisuje kao samostalnu ruku svoje glavne investicijske banke, koja pomaže bogatim privatnim klijentima da menadžeriraju svoj novac. Razumije se kako on nikada nije bio involviran u operacije ili menadžment, niti je osobno nadgledao transakcije i račune klijenata. No, ne negira da je zaradio od novca koji tamo stoji.
Podaci pokazuju kako su mnoge od kompanija koje je vodila Troika, uključujući Quantus, nisu kreirane za određene klijente, već sadrže pomiješan novac sa različitih strana, pa i legitimnih izvora da bi se financirao životni stil desetaka individualaca.
Sergej Magnitskij bio je odvjetnik koji je radio za Browder i umro u moskovskom zatvoru nakon što je otkrio da je glavni čovjek porezne uprave grada sudionik urote da se izdaju lažni povrati poreza.
Još su dva izrazito suspektna slučaja koja pokazuju kako je priča funkcionirala. Neke su kompanije imenovane u skandalu s namještanjem cijena na moskovskom aerodromu (u vlasništvu grada) Šeremetjevo koje je, čini se, upumpalo 37 milijuna u mrežu Troike.
Dodatnih 17 milijuna povezuje kompanije koje menadžerira Troika s kompanijama čovjeka iz Moskve koji je optužen da je "oprao" 50 milijardi rublja te pomagao biznisima da izbjegnu plaćanje poreza i da šalju novac u inozemstvo.
Ključna komponenta svega toga je litavska banka Ukio, koju su regulatori ugasili 2013. jer nije bila solventna.
Banka je pod istragom tužitelja koji su dobili zadatak pratiti trag opranog novca i slučaja Magnitskij.
Dokumenti pokazuju kako je novac mican naprijed-nazad u lažnim poslovima koji nemaju urede, zaposlenike ili čak online prisutnost.
"Morate se zapitati zašto se novac miče na ovaj način, kroz brojne kompanije. To je način zamagljivanja izvora i vlasništva" kaže Tom Keatinge, stručnjak za pranje novca.
Čini da se da postoji mnoštvo drugih koji su nehotice "zapeli" u mreži. Entiteti vezani uz Troiku korišteni su kako bi se plaćalo za super-bogate.
Jedan dioničar Troike, Valentin Zavadnikov, izgleda da je povukao 70 milijuna eura od Troike kako bi dao napraviti dvije goleme jahte.
Troika je posudila i 15 milijuna eura punici tadašnjeg guvernera Samare, administrativne regije istočno od Moskve.
Žena je imala više od 80 godina te nikakva sredstva da vrati kredit, koji ničime nije bio osiguran. Novac je iskorišten kako bi se kupila zemlja za gradnju kuće sjeverno od Barcelone.
Kompanija registrirana u Panami - Airship Universal Inc - također je bila pod paskom Troike - poslala je 126.000 funti nogometnom klubu Chelsea za korporativnu ložu. Kluba kaže kako je sve, tijekom zakupa lože, bilo po pravilima.
U svibnju 2011. Airship je platio 100.000 funti u salonu Rolls-Roycea u Londonu, sve u ime ruskog biznismena. Riječ je o nekadašnjem agentu ruske službe FSB.
"Jako nas to brine, i ovu situaciju shvaćamo izrazito ozbiljno", kažu u izjavi. Dodali su i kako se prodaja dogodila pod drugim vlasnikom, te da su od tada uvjeti rada i strogost poboljšani.
Quantus je financirao i offshore kompaniju imena Flashback Services Limited koja je trošila na privatne avione. Platila je više od 42 milijuna dolara kanadskom proizvođaču Bombardier, i milijune drugima kako bi se pokrilo opremanje tehnologijom, održavanje i posada dva aviona koja su u registru UK aircraft. Bombardier kaže da su provjerili te da Flashback "nije otkrivao ikakve anomalije".
Vardanyan je Troiku 2012. prodao gigantu Sberbanku, za jednu milijardu dolara. No on ostaje u biznisu, kontrolora veliki dio u armenskoj Ameriabank, a partner mu je Europska banka za obnovu i razvoj, koja je pak u suvlasništvu europskih zemalja i SAD-a.
Vardanyan se opisuje kao filantrop i društveni poduzetnik koji se obvezao svoje bogatstvo uložiti u dobrotvorne svrhe.
Troiku nikada nije kaznilo niti jedno nadzorno tijelo ili agencija.
