Siguran posao u državnoj firmi u kojoj ćete ostati do penzije, san je dobrog dijela hrvatske populacije. Ali ako pitate Marka Kovača, suosnivača tvrtke Repsly koji je od perspektivnog startupa u deset godina izrastao u firmu koja ima urede u Zagrebu i Bostonu i posluje u 80 država svijeta, karijerni plan s početka ove priče je siguran put za umrijeti od dosade.
Marko Kovač se rodio u Osijeku i završio 3. matematičku gimnaziju. Po zanimanju je htio biti odbojkaš, tamo je trenirao u prvoligaškom klubu i upisao Elektrotehnički fakultet u Osijeku. Kad sam shvatio da ipak neću biti odbojkaš jer nisam baš taj kalibar, prebacio sam se na FER u Zagrebu jer u to vrijeme ETF u Osijeku nije imao studij računarstva, objašnjava. Kvantni karijerni skok od profesionalnog sportaša do kompjuteraša u njegovom slučaju i nije tako čudan, jer mu je i otac bio kompjuteraš. Tata me uveo u programiranje rano, još u srednjoj školi, pa sam se time počeo baviti već pred kraj srednje i na početku faksa, fušati i prodavati programe, kaže Kovač.
On i njegov imenjak, Marko Linke, dva suosnivača čiji su se životi preplitali sve dok se konačno nisu našli i raditi na razvoj Repslyja. Marko Linke zadužen je za inženjerski dio posla, dok se ja bavim razvojem biznisa i prodajom i strategijom, objašnjava podjelu poslova. Upoznali smo se na fakultetu, ali ostali smo u kontaktu. Kasnije smo, nedugo po završetka fakulteta zajedno radili u formi Omega Software, gdje smo surađivali na velikom projektu. On je iz Omege otišao u Badel, a ja sam otišao u Središnju depozitarnu agenciju. Dao sam tamo otkaz jer mi bilo strašno dosadno, priča.
Nekako u to vrijeme, prijatelj koji je bio menadžer u L'Orealu. Bio je zadužen za liniju profesionalnih proizvoda za njegu kose koji se prodaju samo u kozmetičkim i frizerskim salonima i njima je trebao proizvod koji će im dati uvid u rad distributera. Ideja je bila napraviti aplikaciju koji će riješiti probleme distributera, a smanjiti prodaju papirologiju ljudima na terenu. Ideja je izrasla u Repsly.
Repsly nije njegov prvi poduzetnički pothvat. Pokušao sam pokrenuti dvije firme i obje su propale. Prvu firmu pokrenuo je oko 2001. godine s kolegama s faksa. Napravili su stranicu Sniženja.com, namijenjenu uspoređivanju cijena za potrošače. Projekt nije propao jer sam po sebi nije valjao, nego mi to nismo znali prodati. I oni kojima smo prodali nam nisu plaćali. Mi smo novac dobivali od oglašivača, ali na kraju balade, mi to jednostavno nismo znali poslovno zarolati. Tu sam prvi put shvatio da dobar proizvod nije sve. Da moraš znati posložiti i poslovnu stranu priče.
Nakon prvog neuspjeha, Kovač se 2005. pridružio startupu u kojem je s još dva osnivača, Španjolcem i radio na razvoju društvene mreže Ewidi, nešto slično Twitteru prije Twittera. 'Bio je zamišljen kao globalna oglasna ploča, dostupan na 26 jezika, to je trebao biti naš Big bang. Ali na kraju, nije se dogodilo ništa. I tu mi je bila prva prava spoznaja da sam spržio godinu dana na nešto što nije poletjelo. A nije poletjelo ne zato što program nije dobro napisan, nego zato što nismo znali posložiti poslovnu stranu priče, oko proizvoda, oko kupaca', govori Marko.
Nakon propasti Ewidija, radio je druge projekte, od kojih je najveći bio program za Slovenske željeznice. U to vrijeme počeo je razmišljati o promjeni pristupa poslu.
S jedne strane, ja sam dobro zarađivao kao programer jer je moj sat bio dosta skup, ali počeo sam razmišljati da mogu pametnije. Odnosno, da mogu napisati program jednom i prodati ga deset puta. Mislio sam da je to puno lakše. Naime, dovesti proizvod na tržište je potpuno druga kategorija posla od stvaranja proizvoda. Imao sam neki osjećaj da to tako treba biti, ali nisam znao. Nisam znao da će to biti tako teško i da će nam za to trebati deset godina.
Što uopće radi Repsly? Naš klijent je proizvođač kave. Njihov zaposlenik, unaprjeđivač proizvodnje uđe u trgovinu, dođe do police na kojem su postavljeni njihovi proizvodi, fotografira proizvode, fotografira što radi konkurencija, provjeri jesu li cijene ispravno istaknute i unese dodatne napomene o tome što je sve napravio – je li razgovarao s poslovođom, popunio praznine na policama, postavio promotivni materijal i tome slično, a aplikacija bilježi koliko je vremena proveo u trgovini. S druge strane, njegov menadžer zna gdje su mu ljudi, što rade, koliko su učinkoviti, vidi gdje gubi novac gdje zarađuje i tako dalje. Koliko je njihovim klijentima korištenjem Repslyja porasla učinkovitost, ovisi od tvrtke do tvrtke, no Kovač kaže da je kod nekih to iznosilo i do 20 posto.
Na pitanje mrze li ih terenski komercijalisti, Kovač kaže da su prve reakcije često negativne. Prva im je pomisao: Oh ne to je Big Brother, sad će pratiti svaki moj korak. Ali ubrzo shvate da im je to super. Zato što ljudi moraju obići teren i onda napisati izvještaj, gdje su bili što su radili. I obično to rade na kraju dana ili tjedna, ponešto zaborave, moraju nešto naštimati, a sve to rade kod kuće – sve u svemu mnogo papirologije i velika gnjavaža. S Repslyjem, čim uđu u trgovinu, unose sve podatke koje trebaju odmah u aplikaciju i kada prođe radni dan, oni su gotovi s poslom.
O svijetu startupova u Hrvatskoj i je li se taj balon ispuhao, Kovač kaže da startup slika statistički odgovara situaciji u Silicon Valleyju. Preko 90 posto startupova ne doživi neku realizaciju vrijednu spomena, gledano po rundama investicija, nikada ne doživi A rundu. Od preko 90 posto, 75 posto umire iz dva razloga – nitko ne treba njihovu ideju – znači ono što je njima zvučalo super njima i investitorima, kada je stave na tržište ispostavi se da za nju nema neke potrebe i ne donosi nekakav prihod. Drugi razlog je da ostanu bez novaca. Ni investitori neće ubacivati novac do beskonačnosti. Oni dalje ulažu kad vide da postoji uzlazna putanja. Ako je to nestabilno, ne dolazi do nekoga pomaka, ni oni ne žele bacati novce. Nakon neke točke prestanu dalje ulagati, objašnjava.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
